Video
Po ugledu na Srbiju, u čije ime vrši vlast u zemlji, Vlada je, kaže Vučinić, crkve i vjerske zajednice podijelila na tradicionalne i novosonovane.
“U tradicionalne ubraja okupacionu organizaciju, Srpsku pravoslavnu crkvu, koja je na srpskim bajonetima došla u zemlju prije 103. godine, Katoličku crkvu, Jevrejsku zajednicu i Islamsku vjersku zajednicu a u novosonovane Crnogorsku crkvu i druge crkve i vjerske zajednice koje djeluju na crnogorskoj teritoriji. Sastanak je, dakle organizovala s ostalim novoosnovanim crkvama i vjerskim zajednicama”, navodi Vučinić.
Prema njegovim riječima, kao domicilana crkva koja je bila tradicionalna sve do 1918. godine, kad joj je presudio srpski mač, a obnovljena 1993. godine, takođe kao tradicionalna crkva, nijesu se smatrali pozvanim da prisustvuju tom sastanku.
“Takav odnos prema Crnogorskoj crkvi očekivan je od Vlade koja je okupirala zemlju u korist Srbije i politiku usaglašava s njenim interesima, pa čak i s interesima Republike Srpske. Evo tri decenije to je tradicionalan odnos svake vlasti prema Crnogorskoj crkvi”, ističe Vučinić.
Podsjeća da je u mišljenju Venecijanske komisije br 953/2019 od 24. juna 2019. godine, o Nacrtu zakona o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom statusu vjerskih zajednica, koje je usvojila na 119. plenarnom zasijedanju održanom od 22 do 24. juna 2019. godine, u Uvodu, na strani 5, pod B (istorijska pozadina) piše: “12. Sledeći prikaz istorijske pozadine prvenstveno je zasnovan na informacijama koje su dale crnogorske vlasti.”
Crnogorska vlasti, te 2019. godine, dale su sljedeće mišljenje o Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi zapisano pod tačkom 15: “Crnogorsku pravoslavnu crkvu osnovao je 31. oktobra 1993. godine Antonije Abramović, koji je kasnije imenovan za mitropolita Crne Gore i vođu Crnogorske pravoslavne crkve.”
“Tako da su vlasti i tada, za račun Srbije i njenu korist, Crnogorsku crkvu nazivale i držale crkvom novosnovanom u oktobru 1993. godine, a njenoga poglavara nazivale vođom. Nesrećne zbog obnove Crnogorske pravoslavne crkve, tri decenije, združene crnogorske vlasti i Srpska crkva vodili su i danas vode neobjavljeni rat protiv naše Crkve i njenoga poglavara vladike Mihaila, i to svim sredstvima. Naravno da su stoga svi naši zahtjevi da nam se dodijele placevi u Baru i Podgorici za izgradnju sabornih crkava završavali ad akta”, tvrdi Vučinić.
Nova Vlada je, kaže, radikalizovala odnos prema CPC i crnogorskome narodu, odričući im sva prava u ovoj zemlji, kao da su neprijateljski narod.
Preporučeno
“Za račun Srbije silom je ustoličila okupacionoga duhovnoga guvernera Joanikija na uzurpiranu stolicu Svetoga Petra cetinjskoga. Tom prilikom, na Cetinje, krstila je suzavcem i gumenim mecima, dovodeći zemlju u stanje koje je tendiralo haosu. No, u velikoga se boga nadamo koji nam daje mahove, pa danas imamo četvoricu vladika i 23 svještenika, đakona i ipođakona i podršku od više od 30 odsto javnosti, da ćemo na pravdi boga Crnogorskoj crkvi vratiti domicilni status sa svim posljedicama koje iz njega proističu. Crnogorskoj crkvi suđeno krst nositi i nosiće ga, vršiti poslanje i uvijek biti uz crnogorski narod i duhovno temeljiti Crnu Goru”, poručuje Stevo Vučinić.
