Ustavni sud se suočavao sa nepotpunim sastavom, značajnim zaostatkom u radu i ograničenom komunikacijom sa javnošću. Napori usmjereni na unapređenje njegovog funkcionisanja i otvorenosti nastavljeni su i nakon što je ponovo uspostavljen puni sastav Suda. Koje su ključne promjene uvedene i koji su konkretni rezultati ostvareni u rješavanju ustavnih žalbi i sprečavanju nastanka novog zaostatka u radu?
Armenko: Ustavni sud je ostvario istorijski rezultat u rješavanju ustavnih žalbi: u radu su ostale samo žalbe iz 2025. i 2026. godine. Tokom posljednje tri godine riješili smo više od 5.000 predmeta po ustavnim žalbama, a prosječno trajanje postupka smanjeno je na 11 mjeseci. Za građane koji su ranije na odluku čekali i do šest godina, to predstavlja suštinsku promjenu u dostupnosti ustavnosudske zaštite. Danas Sud, u okviru svih svojih nadležnosti, ima manje od 2.000 predmeta u radu.
Cilj nam je da do kraja godine riješimo sve preostale ustavne žalbe iz 2025. godine i da u 2027. godini postupamo samo po žalbama primljenim u tekućoj godini. Sud je ulagao maksimalne napore i tokom više od šest mjeseci u kojima je radio sa svega četvoro sudija, uz popunjenost savjetničkih mjesta od svega 40 odsto. Izborom svih sedam sudija zaokružen je proces popunjavanja Suda i stvoreni su uslovi za stabilnije odlučivanje.
Međutim, održivost rezultata zahtijeva konkretnu podršku države stručnom kadru. Bez unapređenja njegovog materijalnog položaja i uslova rada rizikujemo odlazak iskusnih savjetnika, uz sve teže privlačenje novih. Od Suda se očekuje i da pravovremeno odluči o brojnim zakonskim rješenjima čiju ustavnost podnosioci osporavaju. Da bi zaštita bila pružena prije nastanka teško otklonjivih posljedica, potrebna nam je znatno snažnija stručna služba. To je posebno važno pred izbornu godinu, u koju Sud ne smije ući nespreman.
Uz podršku Savjeta Evrope i Evropske unije, Sud je usvojio Komunikacionu strategiju za period 2026–2028. godine i Akcioni plan za 2026. godinu. Šta se u praksi promijenilo od njihovog usvajanja i kako oni pomažu Sudu da pređe sa pretežno reaktivnog pristupa na strukturisaniju, proaktivniju i održiviju komunikaciju sa građanima/kama i medijima?
Armenko: Komunikaciona strategija i Akcioni plan daju zajednički okvir promjenama koje smo započeli i određuju pravac njihovog daljeg razvoja. Uz podršku Savjeta Evrope i Evropske unije, komunikaciju razvijamo kao planski dio rada Suda, sa jasnim ciljevima, odgovornostima i prioritetima.
Pravovremeno objavljivanje informacija, razumljivija objašnjenja odluka, prisustvo na društvenim mrežama, uključivanje studenata u aktivnosti Suda i priprema mjesečnih sažetaka odluka i institucionalnih aktivnosti dio su tog pristupa.
Objavili smo i prvi Vodič za podnošenje ustavne žalbe, kako bismo građanima olakšali pristup ustavnosudskoj zaštiti. Važno nam je da razumiju kada mogu da se obrate Sudu, koje uslove treba da ispune i šta mogu očekivati od postupka. Jasne informacije mogu smanjiti prepreke u pristupu zaštiti, ali i očekivanja koja izlaze izvan naših nadležnosti. Proaktivna komunikacija znači da sami prepoznajemo šta javnost treba da zna, umjesto da informacije pružamo samo nakon medijskog upita.
Sud je organizovao javne rasprave u predmetima od javnog interesa i omogućio njihovo praćenje putem prenosa uživo, istovremeno čuvajući povjerljivost sudskog glasanja. Šta je ovo iskustvo pokazalo o značaju veće vidljivosti i dostupnosti informacija o radu Suda u javnosti?
Armenko: Nakon osam godina bez javne rasprave, Sud je 15. decembra 2025. godine održao raspravu o ustavnosti zakona kojim je potvrđen Sporazum sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima. U septembru ove godine održali smo i raspravu o vakcinaciji kao uslovu za boravak djece u vrtićima. Obje su bile dostupne javnosti putem prenosa uživo na internetu i televiziji.
Građani su mogli neposredno čuti argumente učesnika u postupku, pitanja sudija i mišljenja pozvanih stručnjaka. To je posebno važno u predmetima koji izazivaju snažne reakcije, jer omogućava sagledavanje različitih pravnih i stručnih aspekata, umjesto oslanjanja na izdvojene izjave. U slučaju vakcinacije, riječ je i o pitanju koje neposredno utiče na svakodnevni život porodica.
Ovo iskustvo pokazalo je da otvorenost rasprave može smanjiti prostor za proizvoljna tumačenja i približiti javnosti složenost našeg odlučivanja. Ona ne može obezbijediti saglasnost svih sa konačnom odlukom, ali omogućava bolje razumijevanje pitanja i argumenata koje Sud razmatra. Istovremeno, vijećanje mora ostati prostor za slobodnu i nezavisnu razmjenu pravnih stavova. Dostupnost informacija i zaštita integriteta odlučivanja podjednako su važne obaveze Suda.
Pored javnih rasprava, Sud je unaprijedio svoju redovnu komunikaciju sa novinarima tako što pruža jasnija objašnjenja svojih odluka, dosljednije odgovara na upite medija i čini svoje predstavnike dostupnijim. Kako su ove promjene uticale na odnos Suda sa medijima i na koji način snažnija saradnja sa medijima može doprinijeti boljem razumijevanju rada Suda i većem povjerenju javnosti u Sud?
Armenko: Uspostavljanje funkcije portparola u oktobru 2025. godine omogućilo je organizovaniju i kontinuiranu komunikaciju. Novinari imaju jasnu adresu za upite, a Sud nastoji da odgovara pravovremeno, pruža razumljivija objašnjenja i obezbijedi jednak pristup informacijama. Rezultati ankete koju smo sproveli ukazuju da su novinari tu promjenu prepoznali.
Pravno obrazložena odluka ostaje osnov našeg rada, ali njen sadržaj često zahtijeva dodatno objašnjenje za širu javnost. Mediji imaju važnu ulogu u tome, a naša odgovornost je da im pružimo pouzdane informacije i omogućimo pristup relevantnim sagovornicima. Profesionalna saradnja uključuje i spremnost Suda da odgovori na kritička pitanja. Ne očekujemo povoljno izvještavanje, već odnos u kojem su činjenice dostupne, a kritika legitimna.
Bolja komunikacija može doprinijeti povjerenju, ali ono se gradi kvalitetom odluka, dosljednošću postupanja i djelotvornom zaštitom prava. Naš zadatak je da javnosti omogućimo da taj rad razumije i procjenjuje. Otvorenost ima vrijednost i onda kada su pitanja neprijatna ili kada odluka izaziva neslaganje.
Istraživanje koje je Sud sproveo u aprilu 2026. godine pokazalo je pozitivnu ocjenu novih komunikacionih praksi, uključujući visok nivo percepcije otvorenosti prema novinarima/kama i veće zadovoljstvo komunikacijom Suda u poređenju sa ranijim istraživanjem. Koji su najznačajniji nalazi i uporedni rezultati istraživanja i kako će Sud iskoristiti ove povratne informacije za dalje unapređenje svoje komunikacije?
Armenko: Najprije bih pojasnila da je ovo prvo istraživanje ove vrste koje je Ustavni sud sproveo. Pokrenuli smo ga samostalno kako bismo dobili što konkretnije informacije o potrebama crnogorskih novinara i novinarki i njihovom iskustvu saradnje sa Sudom. Željeli smo da naše komunikacione prioritete zasnujemo i na povratnim informacijama ljudi koji svakodnevno prenose informacije javnosti.
U anonimnoj i dobrovoljnoj online anketi, sprovedenoj sredinom aprila 2026. godine, učestvovalo je 100 novinara koji redovno ili povremeno prate naš rad. Sadašnju komunikaciju ocijenili su prosječnom ocjenom 4,45, a komunikaciju prije imenovanja portparola ocjenom 2,48. Dakle, ocjenjivali su dva perioda u istoj anketi; nije riječ o poređenju dva istraživanja. Istovremeno, ukazali su na potrebu veće dostupnosti sagovornika, blagovremenih odgovora i redovnog informisanja o predmetima od javnog interesa, kao i jasnijih saopštenja i boljih sadržaja na internet stranici. Podaci su pokazali i iskustva ostajanja bez odgovora na upite, koja se u najvećoj mjeri odnose na period prije uspostavljanja funkcije portparola. Otvaranje sjednica za javnost podržalo je 91 odsto ispitanika, a veću transparentnost pojedinačnog glasanja i identiteta sudije izvjestioca 87 odsto.
Ovi nalazi usmjeravaju sprovođenje Komunikacione strategije. Visoke ocjene su podsticaj, dok su uočeni nedostaci konkretne obaveze za dalji rad. Rezultati govore o iskustvu anketiranih novinara i ne treba ih poistovjećivati sa mjerenjem povjerenja cjelokupne javnosti.
Kako Sud, kroz nedavne aktivnosti izgradnje kapaciteta, uključujući praktičan rad na strateškoj i kriznoj komunikaciji, razvija sposobnost da u osjetljivim predmetima ili predmetima koji privlače veliku pažnju javnosti odgovori pravovremeno i tačno, uz očuvanje sudijske nezavisnosti, povjerljivosti sudskog glasanja i integriteta postupaka koji su u toku?
Armenko: Nedavna obuka sudija sa ekspertkinjom Savjeta Evrope, koja je uključivala simulaciju krizne situacije, značajno je doprinijela našoj pripremljenosti za buduće izazove. Takve vježbe pomažu da unaprijed razjasnimo odgovornosti za provjeru činjenica, pripremu i objavljivanje informacija. Važno je da odgovor Suda bude usaglašen, tačan i razumljiv, posebno kada se informacije brzo šire i postoji veliki pritisak da se odmah reaguje.
U predmetima koji privlače veliku pažnju pravovremenost mora biti praćena pouzdanom provjerom svake informacije. Možemo objasniti nadležnost Suda, fazu postupka i preduzete procesne radnje, ali ne smijemo prejudicirati odluku niti ugroziti prava učesnika ili povjerljivost vijećanja i glasanja. Nedostatak informacija ostavlja prostor za pretpostavke i netačna tumačenja. Zato, kada određeni podatak ne možemo objaviti, treba jasno objasniti razlog i pružiti informacije koje su dostupne.
Cilj je da znanja stečena na obuci primjenjujemo u svakodnevnom radu, da prepoznate slabosti otklanjamo i da i u situacijama povećanog pritiska komuniciramo pravovremeno i odgovorno, uz očuvanje nezavisnosti sudija i integriteta postupka.
Sud razmatra predložene izmjene Poslovnika o radu koje se odnose na mogućnost objavljivanja, pod jasno definisanim uslovima, identiteta sudije izvjestioca i glasanja pojedinačnih sudija. Kako će Sud uspostaviti ravnotežu između ovog cilja transparentnosti i potrebe da se zaštite sudijska nezavisnost i povjerljivost sudskog vijećanja i glasanja, odnosno, kako će obezbijediti da napredak ostvaren uz podršku Savjeta Evrope i Evropske unije postane trajna institucionalna praksa?
Armenko: O predloženim izmjenama Poslovnika još nije glasano, ali očekujem da će se uskoro naći na dnevnom redu. Objavljivanje identiteta sudije izvjestioca i glasova pojedinačnih sudija treba urediti jasnim pravilima o trenutku i uslovima objavljivanja. Vjerujem da će interesovanje za pojedinačno glasanje u većini predmeta biti ograničeno. Međutim, prirodno je da u predmetima od posebnog društvenog značaja, poput vakcinacije, građani žele da znaju kako se svaki sudija izjasnio.
Objavljivanje glasova nakon donošenja odluke treba razlikovati od otkrivanja sadržaja vijećanja. Sudijama mora ostati zaštićen prostor za slobodnu razmjenu argumenata i preispitivanje pravnih stavova, bez nedopuštenih pritisaka. Smatram da jasna pravila mogu povezati veću transparentnost i individualnu odgovornost sa očuvanjem nezavisnosti i integriteta odlučivanja.
Preporučeno
Trajnost napretka ostvarenog uz podršku Savjeta Evrope i Evropske unije zavisi od njegovog ugrađivanja u pravila, odgovornosti i svakodnevni rad Suda. Podrška naših partnera važna je za razvoj standarda i kapaciteta, a odgovornost za njihovu dosljednu primjenu pripada nama. Otvorenost treba da postane trajna osobina institucije, nezavisno od promjena u njenom sastavu.















