Video
U demantiju VDT-a na čijem je čelu Milorad Marković – osim udaranja brojnih etiketa o neprofesionalizmu, o ,,netačnim informacijama“ Pobjede, poslije niza copy-paste prenesenih uputstava iz Kodeksa novinara – nema jedne jedine riječi, podatka koji razotkriva što je to Pobjeda slagala, manipulisala ili izmislila.
Ništa. Nichts. Nothing. Vrhovno državno tužilaštvo je izbjeglo da, na kraju balade, istakne, makar jedan, argument kojim bi opravdalo ono silno lamentiranje o profesiji, etici i poštenju.
S razlogom je taj bijeg od suočavanja. Istina je poražavajuća po čelnika VDT-a Milorada Markovića – Pobjeda je u tekstu objavila dokumenta koja razotkrivaju krajnje problematično postupanje Vrhovnog državnog tužilaštva u slučaju istrage protiv direktorice Agencije za sprečavanje korupcije Jelene Perović. I oko toga sporenja nema, zato je Marković izbjegao duel argumentima.
Jer, objavili smo i dokazali da je zavodni broj iz Naredbe o sprovođenju istrage protiv direktorice ASK-a od 7. maja isti kao i onaj na nalogu SPO o novom izuzimanju dokumentacije, četrdesetak dana kasnije – 26. juna. Kako je to moguće, ako je u prethodnom saopštenju Vrhovno državno tužilaštvo prije samo četiri dana – samostalno, bez ičije prisile – obznanilo da je riječ o ,,novoj anonimnoj krivičnoj prijavi“ i da su pripadnici SPO izuzeli ,,novu dokumentaciju“?!
Da pojednostavim: da je riječ o istom predmetu, onda bi postojao i nalog za izuzimanje te dokumentacije još u Naredbi za sprovođenje istrage koju potpisuje Specijalno državno tužilaštvo. A da je Vrhovno državno tužilaštvo, od dana kada je preuzelo kontrolu nad postupkom koji vodi tužiteljka Maja Janković, koja nije donijela naredbu o proširenju istrage ili spajanju dvije istrage ili dva izviđaja – onda bi i za to postojao pisani trag, rješenje.
Nije, valjda, da gospodin Milorad Marković, čelni čovjek crnogorskog tužilaštva, ne želi da poštuje odredbe Zakonika o krivičnom postupku?! Recimo, član 31, stav devet o spajanju postupka: ,, Odredbe o spajanju postupka shodno se primjenjuju i kad u izviđaju i istrazi postupak vodi državni tužilac koji odlučuje o sprovođenju jedinstvenog postupka“.
Ili će, ipak, biti da je čitava predstava osmišljena da bi Jelena Perović bila i dalje zatvorena u svom stanu, da joj se ta mjera ne ukida, već da joj se prikači sumnja na još jedno potencijalno krivično djelo?!
Mnogo je pitanja na koje je vrhovni državni tužilac izbjegao odgovore. Uočljivo je i da Marković svjesno bježi od ključne priče, ne želi da objelodani osnovni razlog reagovanja na tekst Pobjede.
Jer, da se ne varakamo saopštenjima i reagovanjima: duševne boli čelniku Vrhovnog državnog tužilaštva nije izazvalo to što su uhvaćeni u nepoznavanju ili ignorisanju zakonske procedure – prava muka je u tome što je u serijalu tekstova Pobjeda razotkrila pozadinu ličnih omraza, ali i porodičnih i prijateljskih veza u akciji targetiranja ili progona direktorice ASK-a.
Tu se, po mom uvjerenju, zasnovanom na osnovu dostupnih informacija, jasno uočava zloupotreba moći.
I sve djeluje kao organizovana akcija. Još od početka 2021. godine i prijave ,,savjesne građanke“, saradnice MANS-a Lidije Novović, supruge aktuelnog glavnog specijalnog tužioca Vladimira Novovića, koja tada nije rezultirala kompromitacijom Jelene Perović; potom prve krivične prijave i saslušanja u septembru 2023. godine koje je naložio i kojim je koordinirao lično Novović; pa onda spektakularnog aprilskog upada pripadnika SPO u zgradu Agencije za sprječavanje korupcije, kada se, kako smo saznali, Novović navodno izuzeo iz postupka protiv Perović, iako je to propustio da uradi osam mjeseci ranije; potom je nadzor nad istragom ,,pao na pleća“ Vrhovnog državnog tužilaštva, Novovićevog bliskog prijatelja Milorada Markovića, koji nam još nije saopštio da li on ili neko od njegovih zamjenika ima namjeru da vodi postupak…
Ne znam da li gledam sve kroz tamne naočare, da li suviše imam podozrenja, pa i nepovjerenja, ili sam sklon malicioznosti, ali mi se ipak čini da postoji kostur jedne organizovane akcije. Baš tako – organizovane akcije.
Da se razumijemo: cijenim veliki uloženi trud u reagovanju Vrhovnog državnog tužilaštva, kao i napore čelnika te institucije Markovića da polemiše sa Pobjedom i sa mnom kao novinarom koji je pisao tekst. Razmjena argumenata medija i državnih institucija, pa i sporenja, mogu biti – makar i sitan – doprinos toliko potrebnom dijalogu u Crnoj Gori.
Ali, samo kada ima razmjene argumenata. I samo ako, u ovom konkretnom slučaju, VDT ili bilo ko drugi iz različitih nivoa tužilačke organizacije, može da dokaže kako je Pobjeda svjesno kršila profesionalne standarde i etičke principe. Međutim, ako nekome istina ne odgovara, za to ne treba da krivi medije ili da im, sa pozicije čelnika Vrhovnog državnog tužilaštva, lijepi etikete, pokušavajući tako da, kroz institucionalnu moć, naruši poslovni ugled novine ili lični integritet novinara.
Takve akcije vratiće se kao bumerang onome ko ih je zamislio. Zato jedan dobronamjerni prijedlog vrhovnom državnom tužiocu, ukoliko namjerava i dalje, bez dokaza, da etiketira Pobjedu i mene kao glavnog urednika: gospodine Markoviću, ako hoćete da sačuvate integritet, Vaš i institucije na čijem ste čelu, bolje da se sami, na vrijeme, izuzmete iz tako zamišljene operacije.
Preporučeno
Baš kao što je to uradio i Vaš prijatelj Vladimir Novović u slučaju Jelene Perović, iako je to učinio suviše kasno. I tako očigledno – tek nakon pisanja Pobjede.
