“Poslanici i njihovi poslanički klubovi ranije su sa velikom dozom predusretljivosti kazivali kada se govorilo na ovu temu, i to posebno pojedini prije nego što su uopšte od građana birani i izabrani na određene visoke pozicije u politici. Kako su izabrani očigledno su u potpunosti zaboravili na prethodno date riječi i obećanja, i to kao da više uopšte ništa ne znače, odnosno kao da te riječi iz njihovih usta nikada nisu izlazile. Počeli su da ćute to jest, da se prave nijemi, nevješti i zaboravni”, kazali su pritvorenici Uprave za izvršenje krivičnih sankcija, koje zastupa advokat Damir Lekić iz Podgorice.
Kako su naveli, koji su njihovi razlozi da dvojako govore i to prvo na jedan način, a sad kasnije na drugi način, i to na onaj najgori kada samo ćute i izbjegavaju da govore na te teme pojašnjavajući da su jako zauzeti.“I da nemaju bukvalno nimalo vremena da se bave sa tim stvarima iz čega proizilazi da su ta data obećanja i riječi nevažni i da su ti građani kojima su upućivane te riječi i davana takva obećanja u potpunosti nebitni. Shvatamo da se, u onim delirijumima političkih kampanja prilikom prikupljanja glasova zna malo pretjerati i preuveličati, ali ipak samo malo, ali nikako ne možemo da shvatimo niti da prihvatimo da se sva ta priča i sva ta obećanja svedu na puste i obične beznačajne i bezlične riječi. Odnosno neke izlizane komentare i retoriku koja uopšte nema bilo kakav značaj, već je samo data u smislu “obećanje ludom radovanje”, kazali su.
Kako su rekli, vrijeme prolazi i ništa se ne dešava.
“Ne postoji čak ni nacrt zakona, a da ne govorimo o njegovoj varijanti u kojoj bi se on na dnevnom redu nalazio u skupštinskoj proceduri predat narodnim poslanicima na glasanje. Ova se priča čak uopšte ne bi ni potezala da nisu postojila prethodno date riječi i obećanja. Ali očigledno ovi koji su upućivali ove riječi i davali ova obećanja smatraju da su zatvorenici ipak građani drugog reda i da sa njima mogu da postupaju kako žele i kako hoće. Pa čak i na njihovu štetu, vrijeđajući njihovo ljudsko dostojanstvo neistinama i omalovažavajući ih neradom, a na koji način su ih potpuno nezasluženo stavili u vrlo nezavidan i nepovoljan položaj, vrijeđajući im čak i inteligenciju”, dodaju.
Kako tvrde, pritvorenici su više puta prijetili štrajkom i zarad ostvarivanja svojih zagarantovanih prava u skladu sa zakonom preduzimaju i preduzeće i druge mjere i radnje, ali ovdje je očigledno najbilji onaj recept koji se odnosi na politiku i prikupljanje glasova (odakle je sve i počelo).
“A kako se ubrzo održavaju izbori na više mjesta u Crnoj Gori to isti jedinstveno izjavljuju da oni i niihove šire i uže porodice ako se odmah ne obrati pažnja na njih uopšte neće izaći na glasanja koja su zakazana za kraj septembra 2024. godine a što se posebno odnosi na lokalne izbore u Podgorici, a kao i na sve druge koji se budu održavali, dok Crna Gora i upravo ovi koji su ih u prethodnom periodu dok nisu izabrani na visoke političke pozicije obasipali riječima, obećanjima i raznim hvalospijevima da će izraditi nacrt Zakona o amnestiji koji će biti uvršten u skupštinsku proceduru a zatim i izglasan, ne preduzmu konkretne mjere i radnje da se to zaista dogodi”, poručuju.
Kako su naveli, svi sadašnji mehanizmi koji zatvorenicima stoje na raspolaganju, a radi poboljšanja njihovog položaja i tretmana u zatvoru, su davno zakazali, ne primjenjuju se ili se rijetko i selektivno primjenjuju.
Preporučeno
“Pa bi neusvajanje ovog Zakona o amnestijii bilo jako neodgovorno”, izjavili su pritvorenici Uprave za izvršenje krivičnih sanckija.