Video
Na konferenciji za novinare ponovljena je i činjenica da su Belivuk i njegova grupa, prije skidanja zabrane ulaska u CG, ilegalno boravili na teritoiriji Crne Gore. Kasnije je ustanovljeno da su tom prilikom ubijena dva mladića. Niko se iz bezbjednosnog sektora, međutim, nije zapitao ili potegao pitanje šta je radila granična policija u slučaju ulaska Belivuka i Miljkovića u Crnu Goru, s obzirom da je čuvanje granice u njihovoj nadležnosti. Podsjećamo da je tadašnji šef granične policije Vesko Damjanović prije tri mjeseca unaprijeđen tako što je postavljen da obavlja funkciju oficira za bezbjednost u Ambasadi Crne Gore u Beogradu. Oni prosto nijesu bili cilj istraživačkog rada državnog sekretara u Ministarstvu unutrašnjih poslova.
Državni sekretar Rade Milošević, kojeg je, usput rečeno, ministar Sergej Sekulović odavno otpisao iz svog tima je otkrio toplu vodu. Otkrio je ono što je u skoro cijela Crna Gora znala, da je zabranu ulaska Belivuka i grupe skinuo Enis Baković i da u tom poslu udjela ima i Zoran Lazović. Dakle to nije vijest. Da li je vijest to da nema pisanog traga da je ta akcija zatražena od policije Srbije? Ne, ni to nije neka vijest, jer je, kako je i sam Baković naveo, akcija izvedena u operativnoj, to jest usmenoj komunikaciji dvije službe, dva čelnika policije – dvije države.
Da li propisi ili bilo koji akt dozvoljavaju policiji da u cilju istražnih radnji, operativno – taktičkih mjera privremeno dozvole bebjednosno interesantnom licu da udje u Crnu Goru, ili je za to potreban nekakav upravni postupak i još neke administrativne radnje. Da li operativno-taktičke mjere podliježu Zakonu o strancima, na koji se pozvao Milošević, ili policija prosto ima pravo da promptno reaguje u skladu sa situacijom na terenu. To su sve pitanja koja je Standard uputio Ministarstvu unutrašnjih poslova i Upravi policije na koja do sada nijesmo dobili odgovor.
Ako bi pojednostavili stvari onda bi se moglo zapitati i sljedeće – čija je odluka i na osnovu kojih propisa i zakona je UP pustila tonu i po kokaina iz Luke Bar do Mojanovića, a sve radi iste operativno-taktičke mjere kao i u slučaju Belivuka. Na kraju, da li se vodio kakav upravni postupak i da li su ispoštovane sve procedure i o ukidanju zabrane ulaska u Crnu Goru i Matiji Bećkoviću ili rokeru Vladu Georgijevu. Nije baš uporedivo, ali je pitanje da li su procedure iste.
I još jedan ugao iz kojeg se vidi da namjera državnog sekretara nije bila da se navodno otkrije ko je skinuo zabranu ulaska Belivukovoj grupi je da je Osnovni državni tužilac Vukas Radonjić znao da je SDT već otvorio istragu i da je nadležan u ovom predmetu.
VD VDT Dražen Burić je to i objasnio:
“Postupajući tužilac u Osnovnom državnom tužilaštvu u Podgorici imao je saznanja da postupa kao nenadležan tužilac i da imao je saznanja da je Specijalno državno tužilaštvo već zasnovalo nadležnost, što između ostalog, proizilazi i iz Službene zabilješke koju je sam sačinio. Osim toga, postupajući tužilac je izdao obavezujući nalog Upravi policije za lišenje slobode njihovih službenika u kojem je naveo da je saučesnik u izvršenju krivičnog djela javni funkcioner E.B., pa je i iz tih razloga predmetne spise morao odmah dostaviti nadležnom – Specijalnom državnom tužilaštvu. Otuda iznenađuje čuđenje predstavnika izvršne vlasti zbog preuzimanja predmeta, iako je krivično gonjenje javnih funkcionera, u isključivoj nadležnosti Specijalnog državnog tužilaštva”.
Preporučeno
