Video
Mali vodič protiv sluđivanja mozga (gaslighting)
Ili… kako prepoznati BESMISAO Vučićeve politike
Smisao i besmisao
Smisla ima u donošenju Rezolucije o Srebrenici jer i današnje reakcije političke vrhuške u Srbiji jasno pokazuju potpunu nespremnost za suočavanje s učinjenim zlom i preuzimanje političke odgovornosti. Zbog toga je jasno da se s tom vrstom politike planira nastaviti
Besmisleno je ali CILJ postoji u jučerašnjoj i prekjučerašnjoj medijskoj histeriji, koju je u Srbiji proizveo novi Car Lazar, koji je od Generalne Skupšine UN napravio novi Kosovski boj. I poraz pretvorio u pobjedu. A, Car je go, samo nikako da mu to njegovi kažu.
Glasanje u Skupštini UN-a je na karti svijeta nacrtalo obrise podjele na Globalni Sjever i Globalni Jug, na koliko-toliko demokratske i autoritarne oblike vladanja.
SMISAO Rezolucije je politički. Uz krivičnu odgovornost (koju je u velikoj većini utvrđivao međunarodni pravni poredak), postoje još i moralna te etička i politička odgovornost – koje u dubljem smislu vlast u Srbiji nije nikad preuzela. Dokaz za to je negiranje genocida i veličanje osuđenih ratnih zločinaca. Stati tome na kraj je SMISAO ove Rezolucije UN, da se aktuelnom režimu u Beogradu stavi do znanja da se takvo ponašanje neće više da toleriše.
Besmisleno je i veoma opasno što je Vučić uspio uvjeriti masu ljudi koji u njegovu mantru o proglašavanju u Rezoluciji Srba genocidnim narodom. NE POSTOJE GENOCIDNI NARODI, NITI JE IKO IKAD TO ZA NEKI NAROD TVRDIO ,PA NI ZA SRBE. Time Vučić instrumentalizuje i homogenizuje svoj narod u odbrani onoga što su počinile ranije vlasti u Srbiji, Miloševićev režim koji je sprovodio i zagovarao genocidnu ideologiju. NEGIRANJE GENOCIDA JE ,ZADNJA FAZA GENOCIDA.
Ima smisla donijeti ovakvu Rezoluciju jer Srbija nije adekvatno procesuirala niti kaznila počinioce zločina – genocida u Srebrenici.
Besmisleno je pak što je normalizovan pojam zločina i što izostaju i stid i kajanje zbog počinjenog.
Besmisleno je i pomisliti da neko, ko je bio u jednoj istorijskoj epohi žrtva, ostaje žrtva i u svim drugim situacijama. Srbi kao i drugi ljudi: Židovi, Romi i Hrvati antifašisti) su u Jasenovcu, bez ikakve sumnje bili žrtve genocida. Danas su oni samo žrtve Vučićevih dramatizacija.
Besmisleno je i da neki narodi, koji su u istoriji bili žrtve genocida, danas čine genocid. Užasna dešavanja u Palestini su nam dokaz.
Besmisleno je ali i istinito, da je sindrom žrtve dio narcističkog poremećaja ličnosti, pa i čitavog jednog naroda. Sindrom žrtve nije kad si stvarno u nekoj situaciji, realno… žrtva (prave se žrtve trude da se ne osjećaju tako), nego kad se predstavljaš žrtvom kad to nijesi i tako držiš centar pažnje i kontrolu nad narativima. U ovom slučaju, Vučić sprovodi homogenizaciju biračkog tijela pred izbore. On to inače radi stalno. Maligni narcisi su najveći manipulatori koji nemaju savjest niti empatiju. Takvi ne uče na greškama već ih ponavljaju. Sami sebi su centar svega a ljudi su im pioni u igrama.
Besmislena je i dramatizacija koju Vučić forsira jer Srbiji, Srbijancima kao i Srbima u regionu danas ne prijeti nikakva opasnost, od bilo koga.
Rezolucija o Srebrenici je imala SMISLA za sve, osim za Srbiju ,ona nema namjeru da se mijenja. To je besmisleno.
Besmisao je i da Crna Gora odrađuje za Srbiju poslove koje ona sama ne želi obavljati, a koji nijesu iz domena njenih interesa. Taj proksi položaj govori o neravnopravnosti i sada, kad je riječ o dvije samostalne države. Kako bi to tek izgledalo da su udružene u nekakvu zajednicu?!
Besmisleno je da je Srbija, stalnim i upornim ponavljanjem, uspješno nameće laž o srbomržnji, pa je zato zvanična Crna Gora pristala da joj stalno dokazuje prijateljstvo i “bratstvo” dok je ona često vrijeđana i ponižavana od strane zvaničnog Beograda. I ljudi iz Crne Gore, svih etnosa, prije nego upute političkim Srbima bilo kakvu kritiku se osjećaju obaveznima izraziti svoju ljubav prema Srbiji i Srbima.
Rezolucija o Jasenovcu je BESMISLENA jer je tu sve suprotno od gore navedenog. Iako tada nije postojao pojam genocida, Hrvatska nije nikada negirala mogućnost da je taj masovni zločin to i bio. Moderna Hrvatska NE BAŠTINI ideologiju NDH!
S ustaštvom su se razračunali hrvatski i drugi partizani a zločini su kažnjeni na sve, zakonite i nezakonite načine. Hrvatska, svaka vlast, se svake godine odnosi s poštovanjem i pijetetom prema žrtvama i nanovo pokazuje svijest o učinjenom zlu u nacifašističkoj NDH.
Što bi se još trebalo učiniti? Besmislena bi bila rezolucija nakon koje se nema što učiniti. Ova o genocidu počinjenom nad Bošnjacima u Srebrenici je kamen-temeljac za buduću granicu EU prema autoritarnom režimu u Srbiji.
Srbiju koja bude demokratsko i moderno društvo EU vidi i priželjkuje kao ključnog partnera i regionalnog lidera. Ovu je Vučićevu, pak, riješila da ostavi van svojih granica da se sa svojim avetima iz prošlosti izbori.
Preporučeno
Stavovi izraženi u ovoj kolumni ne odražavaju nužno uređivačku politiku portala Standard.
