Video
Kako u razgovoru za Standard pojašnjava Damir Murseljević, fotografija je, kao i sve druge umjetnosti uostalom, prvenstveno pitanje individualnog doživljaja. Njegovo interesovanje za ovu umjetnost rezultat je i želje da na vizuelan način predstavi kako “gleda – vidi” stvari, prirodu, prostor i ljude oko sebe. A sve je počelo sa filmskom umjetnošću, kao najkompleksnijom formom umjetničkog izraza, čija je sposobnost spajanja različitih umjetničkih formi u jedno – tekst, glumu, scenografiju, kostime, fotografiju, muziku – direktno uticala na viziju sagledavanja života u fotografskim kadrovima.
“Podstaknut radom Man Ray-a, David Lynch-a ili Stan Brakhage-a, kao i nekim video
spotovima iz zlatnog doba MTV-a ‘90, počeo sam da se igram sa višestrukim ekspozicijama
na filmu. Izmještanje ljudi i situacija sa jednog na drugo mjesto, iz jednog u drugo
vremensko razdoblje, je poseban izazov i rezultira karakterističnim ‘filmskim’ fabulama, u
kojima su nasumični glumci zapravo situacioni igrači jednog vremena”, objašnjava fotograf.
Naime, riječ je o višestrukoj ekspoziciji, to je tehnika gdje se preklapaju kadrovi, ali u ovom slučaju, ne radi se u fotošopu, niti se radi na digitalnom aparatu, već se direktno na filmu, sa analognim aparatom, jednostavno ‘ispucava’ film po više puta, u zavisnosti od toga što želi da kaže ili uradi, ili koji je koncept.
“Preklapaju se stvari koje, da tako kažemo, ne idu jedne sa drugima. Ako sam na putovanju, preklopim nešto iz druge države sa nečim što je u Crnoj Gori. Ako se radi konkretno o pejzažima, preklopi se neko more sa nekom planinom, neki opoziti. Može, naravno, i da nije opozit, često je to disbalans, on je posebno interesantan, ili neki ženski likovi koji budu eksponirani sa nečim gdje fizički nisu bile, ne znaju šta je ili nemaju fizički dodir s tim. Ako npr. moju drugaricu iz Italije ili Norverške preklopim sa pejzažem iz Crne Gore, a ona nikada nije bila ovdje, automatski je stavljaš u kontekst, kao da si joj dozvolio da posjeti tvoju zemlju, a da nije došla tu”, pojašnjava nam Murseljević.
Iako se taj moj mikrokosmos na fotografijama često dojmio apstraktnim, on suštinski to
nikad nije bio – ispod je uvijek ležala fluidnost jedne fabule. To je slučaj i sa njegovom
postavkom OVERDUBs. Vizuelni prikaz sudara prirode sa urbanim sredinama, naglašava naš sagovornik, na svojevrstan način odražava još jednu važnu sociološku ulogu umjetnosti u 21. vijeku.
Kroz ovaj vid simbolične kreativnosti, i višestruku ekspoziciju, priroda upozorava koje su posljedice nagle globalizacije i urbanizacije, i to možemo posmatrati kao apel da vrijeme koje dolazi moramo iskoristiti da se adekvatnije adaptiramo onim sa čime smo okruženi.
“Na izložbi, fotografije kolege Roberta su urbane, vezane za taj gradski pristup. Ja sam odlučio da napravimo paralelu, i da moj koncept bude urban, ali izmiksan sa prirodom, varijanta gdje se različite stvari, npr. neboderi u Dubaiju preklopljeni sa prirodom iz Crne Gore koja je nekog mirnijeg tipa, Pariz sa Skadarskim jezerom, itd. To je neka vrsta sociološkog koncepta u smislu činjenice da čovjek ne obraća previše pažnju na prirodu i da lagano planeta Zemlja gubi puno od svoje draži, upravo zbog pretjeranog urbanizma. Jasno, urbanizam mora postojati, ali je ovo i neka vrsta upozorenja da je bitno znati da priroda može na određen način da reaguje, zato su neki gradovi potopljeni ili prekriveni drvećem, lišćem…Kroz preklopljene zemlje koje su raličite, ili stvari koje u klasičnom smislu ne idu jedne s drugim, kroz tu igru daje se neka sociološka izjava”, zaključuje za Standard umjetnik.
A da umjetnički ugođaj večeras bude potpun, Murseljević će puštati ploče koje su u juxtapoziciiji s postavkom, tačnije, donekle su je inspirisale, kao što su albumi Sonic Youth, Orbital, Primal Scream, Džoni Kejdž i drugi… M.R.
Preporučeno
