DF se raspao, suverenistički blok razbijen, nove partije predale ili tek treba da predaju liste, Evropa sad se nije pocijepala prije izbora, Milojko Spajić predvodi njihovu listu….
Idemo redom, Demokratski front nema više svrhu, kad je bivši predsjednik Milo Đukanović sišao sa političke scene i oni su izgubili glavni razlog postojanja. Dakle u izbornoj sintagmi koju su poslali prije nekoliko godina “Mi ili on” ostalo je “ni mi ni on”. Lider PZP Nebojša Medojević je najavio samostalan nastup te partije iako je i on svjestan da bez neke alhemije neće moći do poslaničkog mandata. PzP odavno ne postoji kao samostalni politički akter, i oslanjao se samo na harizmu i djelovanje lidera Medojevića, Branka Radulovića i Branke Bošnjak. Kako stvari sada stoje njih više nećemo gledati u parlamentu jer su platili račun političkog konvertitstva i izigravanja smokvinog lista za proruski i prosrpski, sada već bivši, Demokratski front.Ostatak saveza Andrije Mandića i Milana Kneževića najavio je da će danas, a najkasnije sjutra obavijestiti javnost kako će izaći na izbore, ali je za pretpostaviti da će ići zajedno. Na kraju moći će konačno da “oduše” i da se punom snagom založe za srpsku stvar iako im Medojević ni ranije nije smetao u tom poslu. Međutim sada mogu čiste savjesti da traže povlačenje priznanja Kosova, izlazak iz NATO-a, sklapanja srpske države u trouglu Beograd-Podgorica-Banja Luka….
Odnos unutar tog dvojnog saveza plus eventualno Radnička partija nije poznat. Jasno je, međutim, da je Milan Knežević daleko popularniji od Andrije Mandića ali da njegov DNP ima slabiji rejting od Nove srpske demokratije. Koliko iznose ti rejtinzi ne zna se jer prosto nije bilo mjerenja, a iako ga je bilo on je rađen samo za unutarstranačku informisanost.
Još se ne zna kako će na izbore ostali konstituenti DF-a, kao što je Prava Crna Gora Marka Milačića ili Slobodna Crna Gora Vladislava Dajkovića. Jasno je da su i jedna i druga partija daleko ispod cenzusa te da će tražiti spas u nekim koalicijama. U suprotnom izbori 11. juna biće labudov ples prije konačnog odlaska u vanparlamentarnu anonimnost. To se prije svega odnosi na Milačića koji je kroz DF u proteklom periodu imao zapažene nastupe u Skupštini Crne Gore. Donekle bi bilo logično da ove dvije prosrpske i proruske partije odu pod kišobran Evrope sad ali Spajić ih tamo neće. Dajković je, s druge strane, ostvario što je htio. Nije postao gradonačelnik Podgorice kao što je najavljivao, ali će braniti srpski interes iz Biroa građana Glavnog grada, tako da je ta ambicija zadovoljena. Za dalje, čekaće neku srpsku listu da joj se priključi i nastavi da sa srpskih televizija brani Kosovo, Putina i srpski narod u Crmoj Gori.
Sa druge strane, na opozicionom bloku, sklopljen je savez DPS, SD, LP i DUA. SDP je tijesnom većinom odbila učešće i dovela sebe u poziciju da strahuje za parlamentarni status. Pošteno i rizično, rekli bi poznavaoci prilika. U doba jakog DPS-a ova stvar se ne bi mogla desiti. Našao bi se način da se utiče na članove GO SDP da stvar krene u pravcu kako je zamislio najjači opozicioni konstituent. U svakom slučaju SDP će po ugledu na cetinjski scenario pokušati da dosegne tri odsto podrške i uđe u parlament. U slučaju da to uspije, taj jedan ili eventualno dva mandata, bila bi vrijednija nego pet na zajedničkoj listi i dobra osnova da za naredne izbore ojačaju partijski kredo.
Predsjednik SDP-a Raško Konjević napušta partijsko liderstvo i politiku i stvara priliku da ta partija kroz promjene na vrhu i u Predsjedništvu u punom smislu napravi katarzu. Biće to dug put i neće se desiti prije izbora, a rezultati na junskim izborima će im utvrditi dnevni red Kongresa koji će se održati nakon njih.
VD predsjednik DPS-a Danijel Živković za sada drži stvari pod kontrolom, sa liste je ukonio takozvane stare kadrove i one koji opterećuju negativnom percepcijom javnosti tu partiju. Definitivno više u poslaničkim klupama nećemo gledati Duška Markovića, Ljuiđa Škrelju, Halila Dukovića, Mevludina Nuhodžića, Petra Ivanovića, Branimira Gvozdenovića, Daliborku Pejović, Dragicu Sekulić, Predraga Sekulića, Jovanku Laličić, Miodraga M. Mugošu…Neće biti ni Predraga Boškovića, ni Miloša NIkolića, Suzane Pribilović…
To su velike promjene koje bi trebale da donesu neki benefit,iako, kako kažu poznavaoci prilka, ne odmah i na ovim izborima. Osim ovih promjena DPS bi možda trebao da razmišlja i o ukupnom rebrendiranju partije, novom logu, ali prije svega i o novom narativu kako bi na nekim narednim izborima mogli da vrate koalicioni kapacitet i zajedno sa ostalim procrnogorskim snagama pokušaju da nastave onamo gdje su stali 2020. godine.
I SD je uradio ono što je trend. Lider Damir Šehović je odlučio da se ne pojavi na zajedničkoj listi i mjesto prepustio Borisu Mugoši koji je tokom prethodnog saziva ali i ranije pokazao da se mora respektovati. Njegovi nastupi su bili umjereni, politički jasni i sa strane političkih protivnika ocijenjen je kao neko ko nije isključiv i sa kojim se mogu graditi mostovi povjerenja.
LP je takođe napravio promjene. Više u parlamentu nećemo gledati lidera Andriju Popovića, a teško da ćemo vidjeti bilo koga iz te partije jer je njihov predstavnik iza dvadesetog mjesta na zajedničkoj listi. Ipak, postoji šansa ako koalicija osvoji više od 20 mandata, što u nekim interpretacijama nije nemoguće.
Evropa sad danas odlučuje o listi a izvjesno da će je predvoditi lider Milojko Spajić iako se spekulisalo da li će to budući predsjednik Jakov Milatović dozvoliti. Predviđalo se da će ta partija na izbore ići u dvije kolone te da je razlaz dva lidera neminovan. Ipak od toga, za sada neće biti ništa, iako je u foto finišu sve moguće. Eventualni raspad Evrope sad prije izbora, kažu poznavaoci prilika, donio bi zapravo veću pobjedu ove grupacije po ugledu na nekadašnji raspad DPS-a.
No, stvari idu u drugom pravcu, a sadašnje usitnjavanje političke scene samo im ide na ruku, jer će baš oni najviše dobiti prelivanjem glasova.
Ovdje treba dodati da će u koaliciju sa Evropom sad ući i lokalne liste kao što je ona u Baru, Žabljaku i Herceg Novom. Sastav će kompletirati sa Strankom pravde i pomirenja koja je prije nekoliko dana na Predsjedništvu odlučila da je predstavlja počasni predsjednik Hazbija Kalač. I tu stvari nijesu do kraja definisane jer ambiciju za jedno mjesto na listi ima i sadašnji predsjednik Seid Hadžić.
Demokrate i URA idu zajedno, savez je ustanovljen mnogo prije jer lider GP URA Dritan Abazović nije htio ništa da prepusti slučaju. Više se nije mogla ponoviti 2020. godina kada je na avgustovskim izborima sa četiri mandata zapravo bio pobjednik. Još nije ustanovljena zajednička lista, ali je vjerovatno sve poznato.
Bečićeva Demokratska Crna Gora nije htjela u savez Socijalističku narodnu partiju a CIVIS prema sadašnjim infomacijama, ide sa Evropom sad. Istraživanja kažu da Bečić i Abazović mogu da osvoje između osam i 12 poslaničkih mandata i mogu biti ključni za formiranje izvršne vlasti.
Najtužnija sudbina je nekada moćne Socijalističke narodne partije koju bukvalno neće niko. Odbio je DF, ali i savez Bečić – Abazović te će morati na izbore sama ili u savezu sa nekim manjim partijama. Lider Vladimir Joković kaže da su spremni za samostalni nastup, ali nije rekao da li je spreman na vanparlamentarni status, jer prema svim istraživanjima, ali i rezultatima lokalnih izbora SNP klizi u politički ambis.
Bivši ministar pravde u vladi Zdravka Krivokapića, Vladimir Leposavić osnovao je narodni pokret “Pravda za sve”, i predao DIK-u listu za parlamentarne izbore zakazane za 11. jun. Velika je nepoznanica mogu li do cenzusa ali izvjesno mogu da oduzmu dio glasova, najviše DF-u.
“Preokret” Srđana Perića danas predaje listu i ta nova politička snaga traži prolaz do državnog parlamenta. Imali su relativan uspjeh na lokalnim izborima a u Danilovgradu su ušli u parlament. Prema nekim istraživanjima oni su blzu cenzusa, a od agilnosti na terenu i rada na prepoznatljivosti zavisiće i konačan rezultat. Na njihovoj listi, osim Perića su sve novi ljudi, prepoznati kroz djelovanje iz civilnog sektora, borbi u oblasti ekologije, urbanizma i socijalne politike.
Preporučeno