Nedovoljno promišljeni potezi, posebno za pravosudni sistem Crne Gore, mogu ostaviti nesagledive negativne posljedice i u skladu sa tim, Redakcija za pravni i politički seistem STEGA-e javno objavljuje kraću analizu sa ciljem da objasni šta je to „potpuni veting“, koje su njegove posljedice i šta su alternative.

Potpuni veting sudija obuhvata vanredne procjene postojećih pravosudnih kadrova koje imaju za cilj da uklone sa dužnosti pojedince koji nemaju integritet, imaju neprikladne veze, ili zbog nekih drugih pitanja ugrožavaju pravičnost i kredibilitet pravnog sistema.

Potpuni veting predstavlja izuzetak od načela stalnosti sudske funkcije, ključnog jemstva za očuvanje nezavisnosti pravosuđa u skladu sa praksom Suda u Strazburu. Ovaj postupak podrazumijeva ocjenjivanje sudija i tužilaca na osnovu njihove imovine, prošlosti (uključujući vezu sa osuđivanim i bezbjednosno interesantnim licima) i profesionalne stručnosti.

Osim toga, potpuni veting je izuzetak od načela nemiješanja izvršne vlasti u poslove pravosuđa. Zbog svoje intenzivne prirode i mogućnosti da dovede do razrešenja sudija, potpuni veting zahtijeva usvajanje posebnog zakona, kao i izmjene Ustava Crne Gore

Posljedice potencijalnog potpunog vetinga u pravosudnom sistemu Crne Gore bi bile kratkoročno i dugoročno negativne za zaštitu prava i sloboda građana. Koje su to posljedice?

Prvo, u posljednjim godinama je zainteresovanost za savjetničke, sudijske i tužilačke funkcije u pravosuđu manja prvenstveno zbog velikog pritiska javnosti (političari, mediji, interesne grupe) i nedovoljno dobrih uslova za rad, što je opet odgovornost izvršne vlasti i zakonodavne vlasti. Neopravdano crtanje meta je postao uobičajeni metod borbe političara sa sudijama čije odluke nijesu u skladu sa njihovim interesima.

Shodno navedenom, najbolji studenti koji su tek diplomirali ne nastavljaju svoj pravnički put kroz angažman u pravosuđu, nego biraju druge poslove. I ne samo to, na nekoliko konkursa za poslove u pravosuđu nije bio dovoljan broj prijavljenih, a izvještaji Sudskog i Tužilačkog savjeta pokazuju da u ovom trenutku fali desetine sudija i tužioca zato što je u prethodnih nekoliko godina veliki broj njih otišao u penziju. Znajući sve to, izvršna vlast odlučuje da napravi još jedan pritisak na pravosuđe, čime će dodatno doprinijeti manjem interesovanju za sudski i tužilački posao.

Na ovom mjestu treba istaknuti da je pohvalno što sadašnji ministar pravde ne učestvuje u radu Sudskog savjeta jer ne želi da utiče na nezavisnost sudstva u skladu sa preporukama GRECO-a u vezi sa članstvom u Sudskom savjetu. Ipak, kontradiktorno je što ministar sjedi u Vladi koja istovremeno predlaže najteži oblik miješanja u nezavisnost sudstva.

Drugo, veting će nesporno uticati na dinamiku rješavanja predmeta zato što će biti potrebno vrijeme za reorganizaciju, a to će značiti da će efikasnost u nekim od najbitnijih slučajeva biti još manja nego što je trenutna (koja je već više puta kritikovana u izvještajima Evropske unije i tijela Savjeta Evrope). Manja efikasnost dovešće do povrede prava na pristup pravdi i ugrožavanje pravne stabilnosti.

Određeni broj političara navodi argument niskog nivoa efikasnosti pojedinih sudova, ali potpuni veting, u skladu sa mišljenjem Instituta CEELI, može biti opravdan samo ako je sud nefunkcionalan. U našem pravosudnom sistemu jedini sud koji je “povremeno” nefunkcionalan jeste Ustavni sud. Kao što je poznato, razlog za nefunkcionalnost ovog suda nije u njegovim sudijama, već u parlamentu koji ne uspijeva da potrebnom većinom izabere sudije.

Treće, donošenjem Zakona o potpunom vetingu stvara se opasna praksa za sve buduće vlasti (jer, logika parlamentarnog života je da se vlasti smjenjuju – pravilo povratne karte) koje mogu da sličnom argumentacijom ponovno pokrenu proces vetinga i da “očiste” redove sudstva na način što će izabrati poželjne sudije i tužioce.

U ovom trenutku, Specijalno odjeljenje Višeg suda ima 14 sudija, a Specijalno državno tužilaštvo 20 tužilaca i ni za koga od njih ne postoji osnov sumnje ili optužba od strane političara da su postupali neprofesionalno, ili da imaju veze sa članovima kriminalnih organizacija. Uz to, sudije Specijalnog odjeljenja su bile opterećeni velikim brojem predmeta jer je do prije samo godinu dana broj sudija u ovom odjeljenju bio šest.

Zaključak iz navedenih podataka je da u pravosudnim tijelima koja imaju odgovornost da odlučuju u najsloženijim predmetima postupaju sudije i tužioci odgovarajućih stručnih i ljudskih kvaliteta, a predstavnici vlasti su u velikom broju slučajeva i javno hvalili njihov rad. Isti zaključak bi se mogao izvesti i za ubjedljivu većinu sudija i tužioca (osim nekoliko osumnjičenih i optuženih) u našem sistemu. Ukupno posmatrano, to znači da, ako dođe do ovakvog vetinga, sve buduće vlasti imaće argument da opravdavaju slične postupke.

Četvrto, “potpuni veting” pruža priliku za zloupotrebe na način da se nezavisne sudije uklanjaju, a nedovoljne kvalitetne sudije promovišu iz političkih razloga. Da je tako potvrđuju presude Evropskog suda za ljudska prava u vezi sa vetingom u Albaniji. Tako je u predmetu Sevdari protiv Albanije (40662/19) utvrđeno da je otpuštanje tužiteljke Sevdari nesrazmerno, jer je bilo motivisano time što ona nije dokazala da je njen muž plaćao porez tokom dvije decenije rada.

Sud je utvrdio da nije bilo dokaza o lošoj namjeri tužiteljke Sevdari jer ona nije bila u mogućnosti da dokaže da je porez plaćan sve vrijeme u toku pomenutog perioda od 20 godina. S druge strane, u presudi Besnik Cani protiv Albanije (Ap. 37474/20) sepotvrđuje da imenovanje jednog od kandidata za sudiju najvišeg suda nije bilo u skladu sa zahtjevnim kriterijumima jer je on prethodno bio razriješen funkcije zbog postupanja suprotno zakonu i ispoljene nestručnosti.

Takođe, Izvještaj Evropske komisije o napretku Srbije za 2010. godinu identifikovao je brojne nedostatke u postupku vetinga u Srbiji. To je uključivalo zabrinutost zbog nedostatka transparentnosti procedura, neobjektivnosti, ograničenog vremenskog okvira za ponovno imenovanje, kao i neprikladne upotrebe podataka tajnih službi. Sve ovo dokazuje rizik da proces potpunog vetinga u Crnoj Gori bude ispunjen zloupotrebama.

Peto, države koje su već sprovele veting u posljednjih 20-ak godina su Albanija, Bosna i Hercegovina, Srbija i Moldavija. Ovim činom, poslali bismo poruku da smo mi sada na nivou njihovog razvoja prije vetinga, što sigurno nije dobra poruka u procesu pregovora za poglavlja 23 i 24. Shvatajući današ pravosudni sistem ima nedostatke, cijenimo da ovakva poruka o trenutnom stanju ne bi bila tačna, uzimajući u obzir da su ocjene za naš pravosudni sistem i dalje uglavnom iznad pomenutih država u godišnjim izvještajima Evropske unije.

U skladu sa stavovima Venecijanske komisije, Udruženja evropskih sudija, kao i praksom Evropskog suda za ljudska prava, veting treba da bude “posljednja mjera” koja će se upotrijebiti u cilju zaštite integriteta jer prioritet treba dati postojećem pravnom okviru i institucionalnim reformama.

U skladu sa navedenim STEGA preporučuje preduzimanje alternativnih mjera.

U nastavku navodimo neke od njih.

Prvo, poboljšanje sistema disciplinske odgovornosti. Poznato je da u crnogorskom pravosudnom sistemu nije veliki broj disciplinskih postupaka na šta upozoravaju i godišnji izvještaji o napretku EU. Naime, treba mijenjati djelove koji se tiču potencijalnih predlagača za utvrđivanje disciplinske odgovornosti, vrste i sadržaja postojećih disciplinskih prekršaja, a neophodno je i uvesti nove disciplinske sankcije.

Drugo, prethodni veting bi mogao biti korisno sredstvo u borbi za očuvanje integriteta nosilaca pravosudnih funkcija. Ovo znači da treba pojačati kontrole pri izboru i napredovanju sudija i tužilaca u budućnosti, kroz temeljnije provjere od strane “pravosudnih vlada” (Sudski i Tužilački savjet) i da se na taj način kontroliše izbor novih i napredovanje postojećih sudija i tužilaca. Uzimajući u obzir broj sudija kojima je prestala funkcija u prethodnih nekoliko godina, tj. broj novoizabranih sudija, možemo reći da bi ovo bilo izuzetno korisno sredstvo da je primijenjeno na početku perioda kada je došlo do odlaska u penziju velikog broj sudija. Ipak, ono i sada može doprinijeti povećanju nivoa integriteta među sudijama i tužiocima.

Treće, promjena sastava Tužilačkog i Sudskog savjeta. Izmjene Zakona o državnom tužilaštvu dovele su do kritika relevantnih međunarodnih organizacija zato što većinu u Tužilačkom savjetu čine članovi koji nijesu tužioci. Osim toga, članstvo ministra pravde u Sudskom savjetu je kritikovano mnogo puta od strane Evropske unije i Savjeta Evrope, ali ustavna odredba o njegovom članstvu još nije izmijenjena. Kao što je pomenuto, ministar pravde trenutno ne učestvuje u radu Savjeta, ali to nije dovoljno. Potrebno je izmijeniti ustavni okvir da ne bismo zavisili od razumijevanja nezavisnosti sudstva od strane ministra.

Dakle, Vlada Crne Gore želi da, nasuprot međunarodnim standardima i bez temeljne analize, u hitnom postupku sprovede postupak potpunog vetinga iako sve preporuke ukazuju na to da proces podrazumijeva veliki rizik od zloupotrebe, posebno od eksternih faktora (izvršna i zakonodavna vlast).

Navedeno pokazuje da predstavnici vlasti ne razumiju da postupku vetinga treba pristupiti kao posljednjoj mjeri, koja se koristi samo kada su iscrpljeni svi ostali mehanizmi utvrđivanja odgovornosti (alternativne mjere). Takođe se mora obezbijediti i široka politička i javna podrška, što se nije desilo, jer većina pravosudnih tijela, strukovnih udruženja i nevladinih organizacija nijesu podržali potpuni veting.

Saopštenje sa sjednice Vijeća za bezbjednost pokazatelj je da Vlada želi da prikaže sudije kao isključive krivce za narušenu bezbjednost u državi. Pritom se zaboravlja da na probleme u bezbjednosnom sistemu utiče mnogo činilaca i da ih može riješiti samo koordinanirana akcija državnih organa.

Ovim saopštenjem i nepreduzimanjem pomenutih alternativnih mjera, Vlada je pokazala pravu namjeru koja stoji iza sprovođenja vetinga, a to je uklanjanje „nepodobnih“ sudija i stvaranje partijskog pravosuđa. Sve navedeno dokazuje da potpuni veting može biti još jedna od „zabluda koje ćemo plaćati položajem daleke periferije Evrope“.