Analize rezultata pokazuju da su se građani u drugom krugu plebiscitarno izjasnili protiv Đukanovića, ali – nažalost – u ogromnoj većini posredno i protiv ideje sekularne, građanske, proevropske Crne Gore.

Prema najavama novog predsjednika, u bliskoj budućnosti je moguće i postavljanje pitanja sadašnjeg, na Ustavu zasnovanog, građanskog uređenja države.

ČETNIČKA IKONOGRAFIJA
To je postalo jasno nakon slavlja pristalica Jakova Milatovića uz, većinski četničku ikonografiju i orgijanja koja nijesu viđena ni na skupovima Vojislava Šešelja ili Boška Obradovića iz Dveri. Mahanje pokojom crnogorskom zastavom više je služilo kao neka vrsta političkog alibija.

O pravoj podršci Milatoviću svjedoči saopštenje Crkve Srbije, odnosno Mitropolje crnogorsko-primorske, samo dan uoči izbora: lider PES-a bio je njihov kandidat, što znači – i kandidat Beograda.

Ekspresne čestitke Aleksandra Vučića, Milorada Dodika, Joanikija Mićovića, ali i ideologa ,,srpskog sveta“ Aleksandra Rakovića idu u prilog toj tezi. Uostalom, Raković je podsjetio Milatovića na vraćanje usluge Beogradu: novoizabrani predsjednik je pozvan da radi na promociji ,,srpskog identiteta“ u Crnoj Gori.

Niko od nevladinih organizacija, niti zapadnih ambasada, nije upozorio da se SPC direktno miješa u izborni proces, a naknadne preporuke NVO koje su pratile izbore da se takva podrška od vjerskih zajednica zabrani zakonom sada djeluju zakašnjelo i groteskno.

Međutim, brojke su neumoljive: kandidat Pokreta „Evropa sad“ Jakov Milatović sa osvojenih 221.592 glasa – čak 125 hiljada više nego u prvom krugu – ultimativni je pobjednik i novoizabrani predsjednik Crne Gore sa najviše glasova u njenoj parlamentarnoj istoriji.

Milatović je tom impresivnom brojkom srušio sve prognoze: umjesto neizvjesnog duela kakav se očekivao, ostavio je Đukanovića na više od 67 hiljada razlike i osvojio je više od 25 hiljada glasova u zbiru od njegovog rezultata u prvom krugu, kada se pridruže glasovi Mandića, Bečića, Danilovića…

Referendumski rezultat Milatovića je posljedica više faktora, ali ključ je u plebiscitarnom izjašnjavanju građana protiv aktuelnog predsjednika, uz podršku klijentelista iz javne uprave koji su uhljebljenje našli od 30. avgusta 2020. godine. Svi su oni, pokazuju brojke, stali iza kandidata PES-a.

PROPORCIJE
Preliminarni rezultati pokazuju da je Milatović pobijedio u 17 opština, a Đukanović u osam.

Milatović je osvojio najviše glasova u Podgorici, Nikšiću, Andrijevici, Beranama, Bijelom Polju, Budvi, Danilovgradu, Herceg Novom, Kolašinu, Kotoru, Mojkovcu, Pljevljima, Plužinama, Šavniku, Tivtu, Žabljaku i Zeti.

Prema podacima koje je objavila Državna izborna komisija, Đukanović je odnio pobjedu u Baru i na Cetinju kao i opštinama sa većinskim bošnjačkim, odnosno albanskim stanovništvom: Gusinju, Petnjici, Plavu, Rožajama, Tuzima i u Ulcinju.

Rezultati kandidata PES-a su više nego impresivni: Milatović je nastavio da dominira u velikim gradovima, nakon osvojenih 37 hiljada glasova u Podgorici u prvom krugu, 2. aprila je došao do nevjerovatnih 70.438, što je više nego dvotrećinska podrška (68,1 odsto).

Milatović je pobijedio sa 11 hiljada razlike u Nikšiću, osam hiljada razlike u Pljevljima, sedam hiljada razlike u Beranama, 4.500 u Danilovgradu…

Milatovićev snažan izborni uspjeh u najvećim gradovima – u Podgorici, gdje je pobijedio Đukanovića čak sa 33 hiljade glasova razlike i Nikšiću sa 11.894, sada već nedvosmisleno ukazuje da je većina zapošljenih u javnoj upravi, od školstva, zdravstva, vojske, policije, pa i bankarskog sektora zbog radikalnog povećanja plata dala glas kandidatu – PES-a, iako je to zasluga populizma Abazovićeve Vlade.

Tu nije kraj: Milatović je, osim većine birača Bečića i Mandića, dobio i novih, kako pokazuju analize, najmanje 21 hiljadu birača. Većina tih birača, prema saznanjima Pobjede, otpada na ,,duple birače“ iz Srbije i BiH koji su u uslovima isključenih kamera na graničnim prelazima masovno došli iz Srbije i RS.

Aleksandar Vučić i Milorad Dodik očigledno nijesu ništa prepuštali slučaju a svojski su mu pomogli i iz crnogorskog MUP-a, ugasivši kamere i širom otvorivši granične prelaze, bez veće kontrole.

Kao što je Pobjeda izvijestila, nadzorne kamere nijesu radile ni na jednom graničnom prelazu – sa Srbijom, Albanijom, Hrvatskom, BiH, što se moglo vidjeti na zvaničnom sajtu kamere.mup.gov.me.

Očigledno da iz MUP-a nijesu željeli da se vidi slika sa lokalnih izbora kada su sveštenici Crkve Srbije sa biračkim spiskovima dočekivali nezakonite duple birače koji su pohrlili da glasaju i u Crnoj Gori.

PROMJENA USTAVA
Milatović ima razloga da zadovoljno trlja ruke: populistički Pokret „Evropa sad“ će i formalno u naredna dva mjeseca postati najjači politički faktor jer će kadrovi te partije najvjerovatnije pokrivati najznačajnije funkcije u državi: osim predsjednika i gradonačelnika Podgorice, shodno izbornom rezultatu očekuju i mjesto premijera kao i većinu ministara u vladi.

Očigledno je, kako to pokazuju trendovi od lokalnih izbora pa do predsjedničkih, da se stvara moćna partija po uzoru na nekada jedinstveni DPS ili sadašnji SNS u Srbiji, koja može da dosegne čak do polovine poslanika u novom sazivu parlamenta nakon 11. juna. Time, uz podršku stranaka manje brojnih naroda i eventualno neku manju stranku ,,srpske prepoznatljivosti“, držati sve poluge vlasti u svojim rukama.

Osim toga, kroz Milatovićevu najavu o dvotrećinskoj većini, uz ostale stranke stare parlamentarne većine, otvara se mogućnost za zlokoban scenario: formirane većine neophodne za promjenu Ustava Crne Gore kojim bi se udarilo na njene građanske temelje. Ali i promjenu zakona o državljanstvu kojim bi se

napravio izborni inžinjering i smanjile šanse građanskoj opciji da se ikada vrati na vlast.

Naravno, Milatović dobro zna da ovakav rezultat znači i potpunu marginalizaciju SNP-a, Ure, Demokrata pa i DF-a koji su mu trenutno potrebni zbog promjene Ustava. Ali, to su već efekti unisone podrške koju su lideri stranaka aktuelne većine dali Milatoviću u drugom krugu predsjedničkih izbora.

Pozamljenog birača je teško vratiti: SNP će samostalno jako teško ući u parlament, nova koalicija Ure i Demokrata, prema nekim istraživanjima, ne može proći 10 odsto. Na samo dva procenta više je ,,viđen“ i Demokratski front. Tim partijama se ,,smiješi“ uloga pomagača PES-a!

DPS SPREMAN ZA REMONT
Rezultat kandidata DPS-a i aktuelnog predsjednika Mila Đukanovića nije zadovoljavajući za njegove pristalice, iako je ostvaren rezultat od 154.769 hiljada glasova što je skoro nivo projektovanog izbornog rezultata od 160 hiljada.

No, ubjedljiv poraz od 67 hiljada razlike pokazao je i ogolio sve slabosti DPS-a, ali i pozicije Mila Đukanovića.

Prije svega, opterećenje duge vladavine. Mlađe generacije koje sada glasaju i ne pamte političko doba bez Đukanovića, što je lidera DPS-a napravilo dodatno nepoželjnim.

No, Đukanović je pokazao da je apsolutni lider što znači i probleme u tranziciji te partije, jer će novi lider morati da se dokazuje i u javnosti i unutar stranke. A to neće biti lako zbog okoštale stranačke strukture, koja ne plasira nove i kreativne politike.

Reforma samog vrha i Predsjedništva partije je išla suviše sporo, a nakon parlamentarnih izbora 30. avgusta 2020. godine – umjesto da se odmah uđe u neposredan izbor partijskog vrha – najveća energija je potrošena u političkim manevrima oko obaranja Krivokapićeve i dovođenje, po crnogorske interese jednako pogubne, manjinske Abazovićeve Vlade.

Potom se ušlo u seriju poraza na lokalnim izborima a i kasno je predstavljen Đukanović kao predsjednički kandidat. Sve su to razlozi da DPS, ranije nego što su planirali, krene u brze kadrovske promjene. Pitanje je, samo, da li zato ima unutar DPS spremnosti.

PRIJETNJE
Vrijeme im ne ide na ruku i svako odgađanje samo će povećati probleme te najjače opozicione stranke.

Prije svega zbog činjenice da će nova vlast koju reprezentuje PES, koristiti poznate metode, već viđene od Vučića u Beogradu. To znači da će, osim modela poreskih reformi koje im je Siniša Mali svojedobno ustupio, lideri PES-a posegnuti i za oprobanim mehanizmom, koji je i Vučić koristio, u borbi protiv predstavnika stare vlasti.

Povici ,,Dritane – hapsi!“, upućeni odlazećem premijeru u času dok je Milatović držao pobjednički govor u noći 2. aprila, ukazuju da će se matrica obračuna sa političkim protivnicima nastaviti na drugi način – (zlo)upotrebom policijskog aparata, sve do 11. juna. Ukoliko bude dobio ,,zeleno svjetlo“ nema sumnje da će Dritan Abazović iskoristiti sve poluge moći.

To će biti dodatni pritisak, ne samo na Demokratsku partiju socijalista, već i na sve suverenističke snage uoči parlamentarnih izbora. Zato DPS-u i ostalim suverenističkim partijama predstoji teška borba da u naredna dva mjeseca, kroz unutar partijske izbore, ali i pripremu za prijevremene izbore, sačuvaju okosnicu od 155 hiljada birača. Veliki je ulog u igri: odbrana principa na kojima počiva građanska država.

Ako oni to ne učine, bilo bi iluzorno očekivati od novih političkih lidera iz Pokreta ,,Evropa sad“ da o tome mnogo vode računa. Iako sebe smatraju strankom građanskog centra, ipak su postali moćni prevashodno zahvaljujući većinskoj podršci – prosrpskih snaga u Crnoj Gori.