Video
On je, tokom Cetinjskog foruma, ukazao da i unutar Studentskog pokreta, koji je porazio Aleksandra Vučića na izborima 25. oktobra, postoji priličan konsenzus o tom pitanju.
“Ti mladi ljudi su odrastali i tokom Tadićevog režima i Koštunice – u vremenu kad je svaka vlast pravila ustupke oko Kosova i povlačila se – ko manje, ko više – a paradoksalno Vučić najviše – a istovremeno su to supstituisali jednom strašnom frustracijom koju su prenosili na društvo, jednom užasnom propagandom koja sve vrijeme nije prestajala niti se mijenjala kad je 2012. promijenjena vlast u Srbiji. Ti mladi ljudi su rasli pod teretom te jezive propagande. Mi stariji smo znali da je ona lažna i da bi trebalo da bude pokrivali za ustupke koja je svaka vlast u Srbiji morala da pravi”, rekao je Bešlin.
Ta pokrivalica je za njih, kako je rekao, bila nešto što je politička realnost.
“Za sve druge u regionu mislim da će se lakše disati jer će to biti Srbija koja će biti okrenuta sebi i svojim reformama. Po svemu što znam, a znam nešto iznutra, pripremaju se ogromni i duboki rezovi, planira se ozbiljan reset države, društva, obrazovnih institucija, medijskog sektora itd. To bi mogao biti najveći reset u našem društvu od 1945. do danas”, ocijenio je Bešlin odgovarajući na pitanje hoće li se odnos Srbije prema Crnoj Gori mijenjati ili je to dio društvenog konsenzusa koji će nadživjeti sve vlade, pa i onu Aleksandra Vučića.
Unutar toga, cijeni on, postojaće vrlo malo volje, vremena i mogućnosti da se bave regionom.
“I mislim da je to za sam region dobra vijest. Ako te reforme budu dovoljno duboke, uspješne i bude sprovedena lustracija i veting u sudstvu, tužilaštvu i policiji – to bi moglo značiti da bi Srbija mogla da bude pozitivan primjer drugima u regionu, što je nešto što jako dugo nijesmo vidjeli”, dodao je istoričar.
NEMA SLOMA
Studentski pokret je, kako je kazao, jedna heterogena politička grupacija koja unutar sebe reflektuje svu složenost društva u Srbiji.
“Oni su tokom ove dvije prethodne godine, koliko je društvo živjelo permanentnu građansku neposlušnost, pokazali da Srbija ima demokratsko društvo i represivnu i autoritarnu državu i da stalno je borba između represivne i autoritarne države i društva koje ne pristaje na to”, rekao je Bešlin.
A društvo je, kako je istakao, ovog puta zaista uspjelo da, na jedan čudan način i sa snažnom demokratskom kondicijom – koju je devedesetih vježbalo, efikasno prevaziđe unutrašnje razlike.
“Bili su ih svjesni, nijesu ih negirali. Naučili su da prevazilaze i žive sa tim razlikama. To je moglo da uspije dok je trajala borba protiv Vučića kao ključnog neprijatelja, a sad zaista ostaje pitanje što će se desiti nakon što vlada bude formirana”, rekao je Bešlin.
To je, prema njegovoj ocjeni, jedna vrsta eksperimenta kako će sad izgledati situacija u kojoj nema političke partije koja vlada – nego je tu društveni pokret, odnosno akademska zajednica na vlasti.
“Na neki način je svrgnuta politička klasa koja nije na dobar način znala da artikuliše potrebe društva i sad imate akademsku zajednicu na vlasti. Naravno da se oni unutar sebe razlikuju u ideološkom smislu. Zanimljiv je to fenomen, svi su očekivali slom poslije Vučića a on se nije desio – nego danas gledamo kako se institucije u Srbiji bude. To je razlika u odnosu na 2000. godinu (nakon pada Slobodana Miloševića) kada je zaista bio slom”, podvukao je Bešlin.
Sada se, kako je rekao, institucije ponovo javljaju pa djeluju po logici novog političkog legitimiteta – kreću da hapse, televizije se izvinjavaju za prethodne propagandne aktivnosti…
Preporučeno
“To je novo u našem političkom životu i govori da se ni devedesete suštinski ne ponavljaju”, dodao je Bešlin.
