Video
Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić vratio je Narodnoj skupštini Zakon o eksproprijaciji, nakon čega je Vlada donijela odluku da ga povuče iz procedure, a predložili su i izmjene Zakona o referendumu. Zbog čega mislite da se to dogodilo?
BISERKO: Predsjednik Vučić i Vlada su se prvi put suočili sa nezadovoljstvom građana i nijesu očekivali takav odziv građana na inicijativu „Kreni pokreni“, koja je ekološka, ali i mnogo šira od toga, jer je nezadovoljstvo koje je kulminiralo godinama sada izbilo na površinu. Uz to, oglasile su se i mnoge javne ličnosti koje se do sada nijesu politički određivale. Oni su se svi nekako identifikovali sa tim pokretom i to je bio jedan šamar za predsjednika čija ličnost ne trpi opoziciju i kritiku. Do sada, svih ovih devet godina, on je uspijevao da uguši sve kritičke tonove i sprovede neku vrstu intimidacije i teroriziranja ljudi koji drugačije misle i imaju kritičke stavove.
Protesti su pokazali da ne može nastaviti da vlada na način kao i do sada. Ali, tu se postavlja pitanje ko će to politički da artikulira s obzirom da opozicija do sada nije uspjela da se nametne sa alternativom koja bi mobilisala podršku građana. Mi imamo partije koje su stalno u nekim pregovorima, ali i stalno u razmiricama tako da to ne izgleda obećavajuće. Čini mi se da Dragan Đilas ima neki potencijal, ali to se još ne vidi i ne znamo kako će izgledati na izborima. Važno je da opozicija ne bojkotuje izbore kao što je radila, nego da uđe u parlament i da se normalnim političkim sredstvima bori za ono što treba.
Vučić je odjedanput suočen sa posljedicama za koje nije sanjao da će se desiti. Istovremeno, imamo odluku američkog ministarstva finansija koje je sačinilo listu svih onih koji su bili uključeni u korupciju i koji će biti sankcionisani. Tu su imena desetak ljudi sa sjevera Kosova koji je pod kontrolom Beograda. Znači da se taj obruč polako sužava, ne znam da li će ići direktno na njega, ali u svakom slučaju ove posljednje odluke američkog ministarstva finansija su upozorenje za sve u regionu.
Kako komentarišete uticaj Rusije na Srbiju i osim prijatel,jskih veza koji interesi stoje iza tih odnosa?
BISERKO: Rusija je, istorijski gledano, strateški bila zainteresovana za Balkan, ali sada nije u situaciji da investira toliko da bi ga ekonomski mogla preuzeti. Ona se rukovodi emocijama i činjenicom da se radi o pravoslavnom svijetu. Tu postoji neka emocija koja je razumljiva, a Rusija je ta koja u ovoj fazi podržava Srbiju u njenoj interpretaciji ratova devedesetih, odnosno podržava tezu da je Srbija bila žrtva fundamentalista u Bosni, terorista na Kosovu, zapadnih secesionista. To je jedini način da zadrže svoju prisutnost na Balkanu, a kroz to žele da osujete članstvo u EU i NATO i na neki način pokažu da EU nema unutrašnju koheziju i adekvatnu politiku za Balkan.
Sa druge strane, međunarodna zajednica jeste definisala Balkan kao svoju stratešku zonu, što on objektivno i civilizacijski i jeste. Zapadni Balkan pripada evropskom krugu zemalja i predstavlja vrlo važnu kariku u bezbjednosnom sistemu Evrope. Ali posljednjih godina politika proširenja je spora, neadekvatna i na neki način zaustavljena.
To je omogućilo ulazak drugih aktera – Rusije, Turske, Kine, nekih arapskih zemalja i to je vremenom okrenulo Zapadni Balkan prema drugim alternativama, pogotovo Srbiju koja nije spremna i nije do sada pokazala ozbiljnu namjeru da se reformiše i okrene ka EU. Tu nije u pitanju samo članstvo, već je i pitanje vrijednosti koje treba da se usvoje i budu dominantne.
Zato se zapadna zajednica sada i zainteresovala da se suprotstavi i kineskom i ruskom uticaju koji je ostvaren tokom 2014/15. godine kada je Zapad bio dezangažovan na Balkanu i kada su drugi akteri vrlo lako ušli na taj prostor. Sada smo u situaciji kada treba da se neutrališe njihov uticaj i nametne opcija članstva u EU. Sa druge strane, sama EU prolazi kroz fazu tranzicije i sukobljavanja u vezi sa njenim uređenjem i vrijednostima.
Aktuelna vlast u Srbiji pokušava da balansira između Istoka i Zapada. Do sada im je na neki način i uspijevalo. Do kada će predsjednik Srbije moći da sjedi na dvije stolice i održava status tzv. neopredijeljenog?
BISERKO: To je ta čuvena mantra da Srbija ima četiri stuba spoljne politike – Kinu, Rusiju, EU i Ameriku. Vučić je dosta dobro balansirao između ta četiri stuba, ali to se sad malo poremetilo, posebno posljednje godinu, dvije kada je njegov autoritarizam uzeo maha da je to postalo neprihvatljivo EU kao zajednici koja njeguje i zahtijeva određen sistem vrijednosti. Tako da se on sada po prvi put suočava sa kritikom Zapada.
Drugo, on se u periodu Trampove administracije lagodno osjećao. Tramp nije ništa znao o Balkanu, niti je mario mnogo za to. Pustio je razne svoje izaslanike da to rade umjesto njega i oni su na primjer pristali na promjenu formata u dijalogu Kosova i Beograda gdje se išlo ka razmjeni teritorija. Za tih pet godina Srbija je stagnirala. Tome je pomagala i jedna prominentna međunarodna lobi grupa ljudi koji su radili na Balkanu kao ambasadori, diplomate, i to je došlo do tačke kada je to bilo realizovano, ali je onda Merkelova to zaustavila i vratila stvari na početak. Sada imamo situaciju da se zahtijeva ponovo da taj dijalog počne, ali u ovom momentu ne postoji, jer nema osnovnih uslova za to.
Nije za očekivati da dijalog postane ozbiljan prije izbora u Srbiji sljedeće godine. Ovo je manje-više jedna simulacija i pokušaj EU da ih dovede do komunikacije.
Postavlja se i pitanje udruženja opština sa većinskim stanovništvom Srba na Kosovu što jeste neprihvatljivo za Kosovo, jer je tendencija da se pretvori u Republiku Srpsku. Beograd to postavlja kao glavni uslov.
Pitanje je kako će međunarodna zajednica da se postavi u odnosu na to pitanje s obzirom da su i sami svjesni da je Republika Srpska i Dejtonski sporazum doveo do nefunkcionalnosti Bosne. Sa druge strane, Beograd račiuna na Rusiju i na njenu podršku.
Prije neki dan je objelodanjeno da je formirana radna grupa Rusije i Srbije o zaustavljanju obojenih revolucija. Uz to, Vulin je prilikom posjete Moskvi odnio snimke ruskih opozicionara koji su bili u Beogradu, tako da su neki od njih već i uhapšeni. Jasno je da postoji veoma bliska saradnja koja počiva na drugačijim vrijednostima. A takva je situacija sada i u samoj EU i SAD-u. Cio svijet je došao do tačke kada mora da redefiniše neke stvari, zahtijeva se korekcija demokratskih sistema koji se moraju prilagoditi novom vremenu i izazovima.
Zvanični Beograd kroz određene subjekte vlasti, ali dominantno kroz SPC uspijeva da utiče na političke događaje u Crnoj Gori. Miješanje Srbije u unutrašnja pitanja Crne Gore materijalizovalo se na parlamentarnim, lokalnim izborima u Herceg Novom i Nikšiću, tokom trajanja litija, a presudno je bilo prilikom ustoličenja mitropolita SPC Joanikija. Kako komentarišete ove odnose i neskrivenu i direktnu namjeru Srbije da se miješa u unutrašnju politiku druge države?
BISERKO: „Srpski svet“, koji je reciklirano ime „Velike Srbije“, je na djelu sve vrijeme. Taj strateški vakuum nastupio je zbog neprisustva zapadne zajednice i omogućio je Srbiji da intenzivira svoje prisustvo i u Bosni i u Crnoj Gori i u Republici Srpskoj. Što se tiče Crne Gore, to je sistematski rađeno i to ne samo u godini kada su organizovane litije, već i svih godina od sticanja nezavisnosti. Čekala se prva prilika da se to realizuje, a u međuvremenu je odrađen važan posao inflitriranja u sve institucije, potpomognut stalnim skretanjem pažnje na ugroženost Srba, ne samo u Crnoj Gori nego i u drugim susjednim zemljama.
U strategiji Vlade Srbije govori se upravo o tome kako treba integrisati sve Srbe u regionu. Na tome je rađeno sistematski svih tih godina i sada vidimo rezultate toga. U toj strategiji SPC je imala ključnu ulogu kao jedina legitimna prekogranična institucija.
Pokrenula je litije sa tezom da je SPC ugrožena, da su vjerska prava ugrožena, a u to su ubijedili i američku ambasadu i druge zapadne aktere, koji su podržali litije sa idejom da se smijeni tridesetogodišnja vlast. To su legitimne aspiracije, ali uvijek je važno sagledati cio kontekst društva, zemlje, okruženja i prioritete.
Da li je prioritet bio da se u Crnoj Gori otkloni intervencija Rusije i Srbije ili je prioritet bila smjena vlasti u datom trenutku? Po mom mišljenju, Zapad nije dobro riješio tu dilemu, nego je omogućio uvođenje Crne Gore u jedan prilično haotičan period u kojem je poništeno mnogo stvari koje su prethodno urađene.
Da napomenem da je Evropska komisija niz godina radila izvještaje koji su govorili da je Crna Gora najviše odmakla na putu ka EU, da bi sada posljednji bio potpuno oprečan.
Ko je doveo Crnu Goru do tačke da je bila pred vratima EU – nije ova vlast, nego prethodna. A sa druge strane ne postoji partija koja bi preuzela vlast na način koji bi garantovao adekvatno rukovođenje tom državom.
Bez obzira na to koliko je bio na vlasti, DPS se ne može isključiti iz budućih, jer nemate opozicionu partiju koja ima moć da preuzme tu lidersku poziciju.
Kakva je uloga SPC u drugim državama na Zapadnom Balkanu?
BISERKO: Uloga SPC u drugim državama je ista kao i u Crnoj Gori. Ona je ista i u Republici Srpskoj, zato što je ona jedina legitimna institucija. Ima ulogu da mobiliše Srbe oko sebe i istorijski gledano uvijek je imala tu ulogu. Data joj je velika moć, blisko sarađuje sa državom, ima velike privilegije i u tom smilu je institucija koja ima ključnu ulogu u realizaciji „srpskog sveta“.
Može li Bajdenova politika oslabiti uticaj Srbije u regionu?
BISERKO: Zapad Srbiju vidi kao najvećeg aktera, najveću zemlju i njihova politika je prethodnih decenija bila politika tolerisanja Srbije u mnogim stvarima. Međutim, ta politika ih nije nigdje dovela, jer je to ohrabrilo Srbiju da čeka vrijeme kada će biti moguća realizacija njihovih ciljeva. Došli smo do tačke kada je ta politika dovela skoro do raspada Bosne, ugrozila Crnu Goru i na neki način upozorila Zapad da mora na drugi način da se bavi Srbijom i neutrališe njeno toksično djelovanje u regionu.
Jedna je stvar unutrašnja situacija unutar same Srbije, a druga njeno djelovanje u regionu, jer nijesmo sigurni ni kako će opozicija sjutra da djeluje, jer se o tim pitanjima nijesu izjašnjavali. Stavljanje korupcije kao prioritet u Srbiji može da osujeti Vučića, ako se to uzme ozbiljno kao problem.
Preporučeno
Sad samo imamo nagovještaj sankcija za koje ne znamo kako će ugroziti ovu vladu i Vučića. Ne znamo šta je njihov krajnji cilj kada je Srbija u pitanju, odnosno ne znamo da li u krajnjem žele da neutrališu Vučića i njegovo djelovanje u regionu.
