Razlog je jasan – partije žele samo da se isti ljudi preko izbornih partijskih lista decenijama „ustoliče“ u predstavničkim tijelima države i loklanih zajednica. To je obilježje klasičnih artistokratsko-oligarhijskih, a ne demokratskih političkih sistema – ocijenio je za Pobjedu prof. dr Đorđije Blažić, dekan Fakulteta za državne i evropske studije, koji je bio pridruženi član Odbora za izborno zakonodavstvo u prošlom mandatu.

Otvorena lista ili preferencijalno glasanje vrsta je proporcionalnog izbornog sistema koji omogućava biraču da, osim glasanja za izbornu listu, zaokruži određenog kandidata na njoj. Za razliku od otvorenih, zatvorene liste „prisiljavaju“ birače da glasaju za kandidate „u paketu“, bez obzira na to da li ih podržavaju.

Parlamentarne partije u Crnoj Gori do sada su, uglavnom, isticale da je uvođenje otvorenih lista poželjno i dobro rješenje, ali takav prijedlog nikada nije usvojen.

Trebalo mijenjati izborni sistem

Prof. dr Đorđije Blažić kaže da je ustavno pravno trebalo odmah nakon donošenja Ustava 2007. godine radikalno mijenjati postojeći izborni sistem iz 1998. i uskladiti sa Ustavom.

– Iako je taj akt mijenjan 15 puta do 2019. godine, ali uglavnom u manje bitnim procesnim stvarima o kojima su se političke partije saglasile, tako da ni pokušaj reforme izbornog zakonodavstva 2019. godine, i pored značajnih, ali ne i dovoljnih predloženih unapređenja nije usvojen na decembarskoj sjednici Skupštine 2019. godine. Razlozi su i sada isti kao i ranije, jer poslanici ne žele da ugroze bilo koji aspekt svojih partijskih interesa, počev od partijskih izbornih organa, redovnog finansiranja partija, neposrednosti izbora poslanika i odbornika itd, u što sam se i lično uvjerio tokom jednogodišnjeg rada kao pridruženi član Odbora za sveobuhvatnu reformu izbornog zakonodavstva iz akademske zajednice – kazao je Blažić.

Prema njegovim riječima, ono što je produkt takvog izbornog sistema (zatvorenih lista) ima veoma teške pravne posljedice na državu i njene institucije, kako je istakao, počev od nelegitimiteta same Skupštine, Vlade, ministarstava i drugih organa državne uprave ali i svih drugih državnih organa koji proizilaze iz osnivačkih prava Skupštine Crne Gore.

– Ovo iz razloga što nedostatak legitimiteta povlači za sobom i nelegalitet u svim oblastima uređenim zakonima koje je donijela nelegitima Skupština. Iz nelegitimiteta nije moguće obezbjeđivati legalitet – istakao je Blažić.

Podsjetio je da zakonske odredbe o neposrednom izboru predsjednika Crne Gore, poslanika i odbornika izvorno proizilaze iz ustavnih odredbi, kako je rekao, naročito odredbi o suverenitetu građana: „Nosilac suverenosti je građanin koji ima crnogorsko državljanstvo. Građanin vlast ostvaruje neposredno i preko slobodno izabranih predstavnika“ (član 2 stav 1 i 2). Ova ustavna odredba konkretizuje se kroz ustavnu odredbu: „Izbori su slobodni i neposredni, a glasanje je tajno“, kao i da „Skupštinu čine poslanici koji se biraju neposredno, na osnovu opšteg i jednakog biračkog prava i tajnim glasanjem“, te odredbu za lokalne izbore da se „U lokalnoj samoupravi odlučuje neposredno i preko slobodno izabranih predstavnika“.

– Za razliku od neustavnih izbornog sistema za izbor poslanika i odbornika, jedini ustavni izborni sistem je za izbor predsjednika Crne Gore, kojeg biraju birači neposredno. U tom pravnom smislu imamo apsurd da ustavno pravno imamo jedan izborni sistem za sve izbore, a u stvari imamo dva izborna sistema – jedan ustavni za izbor predsjednika CG i dva neustavana za izbor poslanika i odbornika, što je svojevrstan nonsens – poručio je Blažić.

Kazao je da neposredno vršenje funkcija vlasti od građana znači donošenje odluka od građana na plebiscitu, opozivom, referendumom odluke ili na abrogativnom referendumu, kao što je to slučaj kod promjena Ustava CG i Potvrda na referendumu, u smislu člana 157 Ustava, kada se vrše promjene članova 1, 2, 3, 4, 12, 13, 15, 45 i 157, kada je odluka građana konačna ako se na državnom referendumu za promjenu izjasni najmanje tri petine svih birača.

– Na ovaj način građani, kao nosioci suvereniteta, donose neposredno konačnu odluku o promjeni pomenutih odredbi Ustava, dok u ostalim slučajevima promjene Ustava građani takođe, ali posredno, preko poslanika mogu mijenjati ostale ustavne odredbe kada odluke o ustavnim amandmanima donose posredno poslanici, a ne građani neposredno, dvije trećine većinom glasova svih poslanika u smislu člana 156 Ustava Crne Gore. Slična situacija i „neposredno“ glasanje birača postoji i kada se na konsultativnom referendumu građani „neposredno“ izjašnjavaju o teritorijalnim promjenama jedinice lokalne samouprave (osnivanje opštine, ukidanje i promjena teritorije opštine), u skladu sa Zakonom o teritorijalnoj organizaciji Crne Gore (član 16) – podsjetio je Blažić.

Prema njegovim riječima, „tačno je da su građani glasali za liste, a ne za poslanike i odbornike“. Međutim, kazao je, „izabrani“ poslanik je nezavisan i samostalan u obavljanju poslaničke funkcije i nema nikakvu pravnu obavezu ili odgovornost prema partijama ili građanskim grupama sa čijih lista je inaugurisan, ali ni pravnu odgorovornost prema građanima, jer ne postoji nijedan pravni institut njegove odgovornosti, osim lične i moralne putem instituta „ostavke“.

Retoričko zalaganje

Blažić kaže da se partije samo retorički zalažu za vladavinu prava, pa i kad je riječ o izborima.

– Međutim, svjedoci smo već decenijama da od 1998. godine, kada je donijet postojeći Zakon o izboru odbornika i poslanika, Skupština je preko Odbora za reformu izbornog zakonodavstva čak u 15 pokušaja „usaglašavala“ zakon sa Ustavom ali ga nikada nije htjela usaglasiti na način da biračima omogući da umjesto podmetnutih partijskih „lista“ gdje građani „biraju“ partije omoguće otvorene liste i izbore odnornika i poslanika kao što građani biraju predsjednika Crne Gore. Razlog je jasan, jer partije žele samo da se jedni te isti ljudi preko izbornih partijskih lista decenijama „ustoliče“ u predstavničkim tijelima države i loklanih zajednica. To je obilježje klasičnih partitokratsko-oligarhijskih a ne demokratskih političkih sistema – kazao je Blažić.

On ne očekuje da se uskoro uvedu otvorene liste. Kaže da je to realno „koliko i do sada“, ukoliko ne bude građanskog pritiska.

– Partitokratija ne želi da se odrekne svojih privilegija, što su dokazali i prethodnih decenija, tako da ako građani budu indiferentni kao do sada ostaće postojeće neustavno stanje. Samo građanski pritisak na zarobljene partijske institucije može donijeti pozitivan rezultat – kazao je Blažić.

Istakao je da analiza izbornog sistema Crne Gore (prethodna i otvorena pitanja), koju je u januaru 2019. godine kao član Odbora za reformu izbornog zakonodavstva dostavio Skupštini prvi put, a drugi prošle godine sa otvorenim pismom poslanicima, apsolvira sva ključna pitanja i neustavnosti ali i nezakonitosti izbornog sistema i zakona koji su neposredno povezani sa izbornim sistemom.

– Ali očigledno još nema volje da se ozbiljno radi na reformama posebno u otklanjanju neustavnosti u pogledu harmonizacije ustavnog izbornog sistema za izbor predsjednika Crne Gore i neustavnog sistema za izbor poslanika i odbornika koji produkuju dvojni tj. potpuno različiti izborni sistemi, iako je ustavo pravno isti izborni sistem za izbor predsjednika države i poslanika i odbornika, a u praksi i zakonodavstvu različit, što je potpuni nonsens – dodao je Blažić.

Iskustva drugih država

Đorđije Blažič kaže da komparativna analiza izbornih sistema evropskih zemalja jasno pokazuje da 21 država ima otvorene, a devet njih zatvorene liste.

Zatvorene liste, osim Crne Gore, imaju Albanija, Bugarska, Mađarska, Makedonija Portugal, Rumunija, Srbija i Španija. Kombinovani metod je u Letoniji, dok Ujedinjeno Kraljevstvo ima većinski jednokružni sistem.

Sekulić: Otvorene liste ne bi značile i unapređenje izbornog sistema

– Ne mislim da bi otvorene liste bile unapređenje izbornog sistema ni sa aspekta načina biranja, ni sa aspekta kvaliteta ili ekonomičnosti izbornog procesa – kazao je za Pobjedu Predrag Sekulić, poslanik DPS-a i član Odbora za sveobuhvatnu izbornu reformu.

Istakao je da u svijetu postoji više od 150 mogućih izbornih sistema i različitih načina izbora, te da sama ideja otvorenih lista nije nova ali je, kako je kazao, kada je Crna Gora u pitanju, skoro nemoguće realizovati.

– Uostalom, niko do sada nije izašao sa kompletnim prijedlogom kako bi taj sistem izgledao, pa ni oni koji se najglasnije zalažu za tzv. otvorene liste. Idealno bi bilo da Crna Gora bude podijeljena na 81 izbornu jedinicu tako da svaka izborna jedinica ima jednak broj glasača, što je u ovom trenutku nemoguće. Druga je mogućnost da bude manji broj izbornih jedinica ali da se građani opredjeljuju, pored glasanja za partiju, i za pojedine kandidate sa liste, što bi tehnički predstavljalo veliki problem zbog brojanja glasova, bila bi potrebna i posebna edukacija birača itd – kazao je Sekulić.

Uz to, dodao je, podjela na manji broj izbornih jedinica bi obesmislila sam koncept otvorenih lista, uz otvoreno pitanje koji bi bio broj izbornih jedinica i na koji način bi se vršila podjela.

– Sve su ovo razlozi zbog kojih parlamentarne partije koje rade na izbornim zakonima nijesu do sada bile spremne za ovaj eksperiment. Naravno, bilo je političkih partija koje su u načelu podržavale koncept otvorenih lista, ali do sada nijesmo imali prilike da čujemo konkretan prijedlog kako bi taj koncept izgledao – dodao je Sekulić.