Predsjednica Ustavnog suda Crne Gore Snežana Armenko i predsjednica Ustavnog odbora Skupštine Crne Gor Jelena Božović su, u okviru operacije stavljanja Ustavnog suda, a time i mnogih institucija i političkog života uopšte, pod kontrolu parlamentarne većine, postupile mimo propisanih procedura, čime su moguće je počinule krivično djelo zloupotrebe službenog položaja iz člana 416 Krivičnog zakonika, reklo je Standardu više pravnih stručnjaka koje smo konsultovali.
Zakon o Ustavnom sudu propisuje u članu 7 stav 2 da o ispunjenju uslova za starosnu penziju sudije Ustavnog suda predlagača obavještava Ustavni sud, a ne njegov predsjednik ili predsjednica. Član 154, stav 3 Ustava propisuje da „nastupanje razloga za prestanak funkcije ili razrješenje utvrđuje Ustavni sud na sjednici i o tome obavještava Skupštinu“, što se nije dogodilo. S obzirom na posljedice koje eventualna blokada Ustavnog suda može izazvati moguće je ovdje govoriti i sumnji na počinjenje krivičnih djela dovođenja Crne Gore u položaj zavisnosti i potčinjenosti drugoj državi, napada na ustavno uređenje, udruživanja radi protivustavne djelatnosti i krivičnog djela samovlašća.Portal Standard poziva Vrhovno državno tužilaštvo da saopšt javnosti da li je već pokrenulo ili namjerava da pokrene o ovome odgovarajući istražni postupak.
Opcija u kojoj bi predsjednik države raspustio Skupštinu koja izlazi izvan ovlašćenja nije prepoznata u crnogorskim propisima. Ustav propisuje da predsjednik države može raspustiti Skupštinu u slučaju da me izabere vladu u propisanom roku te da Vlada može raspustiti Skupštinu ako ona „duže vrijeme ne obavlja nadležnosti utvrđene Ustavom“. Ustavotvorac nije predvidio slučaj u kojem parlament izlazi iz svojih ustavnih nadležnosti.
Jedini ko je za ovakve situacije nadležan je državno tužilaštvo.
Što će reći Brisel i Vašington
Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović, koji je danas u Brsiselu, oštro je jutros kritikovao odluke vladajuće većine kao „nepromišljene i na pravu neutemeljene odluke aktuelne vlasti“ i „narušavanje ustavno-pravnog poretka koje može biti pogubno po dalji demokratski razvoj države i naš evropski put“. Danas bismo iz Brisela mogli, nakon razgovora evropskih zvaničnika s predsjednikom Crne Gore, očekivati kritiku postupanja parlamentarne većine, ali je pitanje koliko će stavovi Brisela biti oštri. Evropska unija i dalje naivno vjeruje da će proces evropske integracije i pogotovo izdašni evropski fondovi pacifikovati političke igrače Aleksandra Vučića i Vladimira Putina u Crnoj Gori.
Pisanje opozicije kvinti treba naravno pozdraviti, ali očekivanje da će Brisel ili Vašington konkretno i brzo reagovati, i da će to proizvesti posljedice u Crnoj Gori nije realno. Može biti još neke reakcije opšteg tipa u četvrtak i to je to. Ambasadori zapadnih zemalja akreditovani u Crnoj Gori razbježali su se kućama za božićne praznike ili će do kraja sedmice to učiniti, a zapadni centri moći su već sada ili najdalje od kraja ove sedmice do iza Nove godine praktično mrtvi. Nije tajming izabran slučajno. Napotiv. I nije smišljen u Podgorici.
A i kada se men in black vrate na posao, tamo 6. januara, dočekaće ih Rusija, Ukrajina, približavajuća inauguracija Donalda Trampa, Bliski istok, predstojeći izbori u Njemačkoj i Francuskoj i ko zna što još… Nije realno očekivati da se inače poslovično kratkovidi operativci zaduženi za Balkan u takvim okolnostima pretjerano bave penzionisanjem sudija Ustavnog suda Crne Gore.
Ovo moramo sami riješiti.
Političke posljedice
Odluka nove skupštinske većine već je proizvela snažno političko dejstvo koje opozicija do sada nije sama mogla kreirati. Bahata odluka Andrije Mandića da podjarmi Ustavni sud, i aminovanje Milojka Spajića i ovom destruktivnom, antidržavnom potezu njegovog partnera, za sadašnju vlast je ono što je za vlast od prije avgusta 2000. bila inicijativa o donošenju zakona o slobodi vjeroispovijesti. Rubikon.
Opozicija, koja do sinoć, gotovo tri mjeseca nakon izbora u Podgorici, nije bila ni milimetar bliže saradnji, juče se zajedno pojavila i u Ustavnom odboru i pred kamerama. To nije bog zna što, ali bi mogao biti novi početak. Nakon sinoćnjeg akta samovolje parlamentarne većine opozicija je dovedena u situaciju da nema čemu da se nada. Od uporišta su joj ostali položaj predsjednika države i nekoliko opština. Plus još desetak dana otvorena opcija dogovora o podjeli vlasti u Podgorici. Kada operacija podjarmljivanja Ustavnog suda bude okončana, razrješenje Jakova Milatovića i osvajanje preostalih opština biće samo pitanje vremena. Tada bi Podgorica, ako sada opozicija iskoristi priliku i pokaže zrelost, bila jedino njeno uporište.
Preporučeno
Eventualni dogovor opozicije o podjeli vlasti u Podgorici prilika je za stvaranje odgovorne vlasti koja bi na djelu pokazala ono čega su opoziciji puna usta i u parlamentu i u medijima i u kampanjama. Ako toga ne bude – jedino na što mogu sa sigurnošću računati je pojačana apstinencija.
Video