Video
Put naše zemlje ka Zapadu, članstvo u NATO savez, te proces pristupanja Evropskoj uniji, garantuju Crnoj Gori stabilnost, mišljenja je sagovornik Gradske.
Referendumsku pobjedu i obnovu državne nezavisnosti Crne Gore, doživio je kako kaže, je kao put izlaska naše zemlje iz mračnog tunela.
“Ni Srbija ni Evropska unija te 2006. godine nisu željele suverenu Crnu Goru, pa joj je isporučen ultimatum. Najmanje 55 odsto glasova bili su uslov za obnovu nezavisnosti. Crnogorci su ultimatum prihvatili i prebacili taj prag. Sa razdaljine od 16 godina dobro se vidi istorijski značaj 21.maja. Šta bi bilo, zapitajmo se, sa Crnom Gorom da nije ubjedljivo pobedila toga dana”, kazao je Drašković.
21. maj te 2006. godine, otvorio je Crnoj Gori, naglašava Drašković, dva puta. Jedan, koji joj je osigurao očuvanje državnosti, kroz članstvo u NATO alijansi i drug put ka Evropskoj uniji, kojim, od avgusta 2020. godine, sporijim tempom korača.
“Sopstveni put ka Zapadu , ka članstvu u NATO alijansi, EU, Crnoj Gori bili bi nemogući. A vjerovatno bi i Crna Gora i Crnogorci bili proglašeni za istorijsku grešku na isti način i od iste imperijalne strategije koja se obrušila na Ukrajince i Ukrajinu. I ovo ću da kažem jer se mora reći strategijska dalekovidost i državnička mudrost Mila Đukanovića spasili su Crnu Goru. Dosta je onih u Crnoj Gori i van Crne Gore koji bi i danas da ponište njenu osvojenu slobodu, nezavisnost i članstvo u NATO savezu, ali uzalud im je sve. To je nemoguće”, smatra Drašković.
Nezavisna Crna Gora brže se integrisala od Srbije, koja je o vratu imala dva tega: Kosovo i saradnju sa Haškim tribunalom. U trenutku održavanja referenduma u Crnoj Gori, osuđeni ratni zločinci Radovan Karadžić i Ratko Mladić bili su u bjekstvu, a Tribunalu su isporučeni tek 2008. odnosno 2011. godine. Pitanje Kosova je, kako pojašnjava, zbog naslijeđene politike Slobodana Miloševića, Srbiji i dalje omča oko vrata.
“Saradnja sa Haškim tribunalom je već prošlost, a Kosovo je i dalje taj teg oko vrata Srbije. Lično mislim da je to posljedica nespremnosti Srbije da prihvati da je bilo ono što je bilo. Da je Milošević odbio sve nuđene sporazume i dogovore oko Kosova. Da je u Srbiji bio garantovan opstanak Kosova u sastavu Srbije, odnosno tadašnje Jugoslavije, naravno, uz najširu autonomiju za Albance, ali da je Milošević to odbio”, dodaje Drašković.
Milošević je, kaže sagovornik Gradske televizije, umjesto sporazuma izabrao rat, i Srbiju svjesno izložio bombama NATO pakta. Nakon obnove crnogorske nezavisnosti, Srbija je napustila zajednički spoljnopolitički kurs evroatlanskih integracija i iz agende izbacila NATO integracije. Vlada premijera Vojislava Koštunice iskoristila je NATO intervenciju na SRJ i to zbog etničkog čišćenja koje su srpske snage pod kontrolom Slobodana Miloševića sprovele su nad Albancima na Kosovu kao alibi da spoljnu politiku Srbije od tog momenta okrene, umjesto ka zapadu, ka Rusiji.
“Moram da kažem da se Srbiji mora objašnjavati i ponavljati, jer je to Srbija zaboravila pod utiskom propagande. Svaka NATO raketa, svaka bomba, svaki projektil su imali Miloševićevo punjenje i mora se reći, a i to se u Srbiji ne govori da je Rezolucija od 1244 Savjeta bezbjednosti UN , Srbija trajno kao država, protjerana sa Kosova. Ali sa Kosova nije protjeran ni srpski narod ni crkve ni manastiri ni duhovno nasljeđe i da je to sve zaštićeno, meni se čini maksimalno, Ahtisarijevim dokumentom koji možda u nekim detaljima može biti i poboljšan, ali je i taj sporazum Srbija odbila, a Rusija učestvovala u njegovom kreiranju. Nema povratka na stanje prije 1999. godine. Znači nema povratka Srbije na Kosovo. Ja sam tada bio ministar spoljnih poslova i učestvovao sam u Bečkim pregovorima oko statusa Kosova. Drugi princip je bio nema podjele Kosova i treći princip je bio nema ujedinjenja Kosova sa Albanijom. Četvrti princip je bio maksimalna zaštita prava svih prava, i građanskih i kolektivnih srpskog naroda na Kosovu”, kazao je Drašković.
Politika Miloševića i Koštunice doživjela je kulminaciju dolaskom na vlast Aleksandra Vučića. Srbija tako, tvrdi Vuk Drašković, iz dana u dan, potvrđuje da je i dalje najveći bedem proruske i antizapadne politike na Balkanu.
Crna Gora će, uvjeren je Drašković, zahvaljujući politici koja je uspjela da napravi otklon od srpsko-ruskog KGB-a, sačuvati državnost, uprkos propalim namjerama, kako kaže, topova i popova.
Preporučeno
“Crnoj Gori i Crnogorcima neka je srećan 21.maj i neka je vječna Crna Gora”, poručio je Drašković.
