Video
Moja kandidatura za predsjednika Crne Gore nije isključena, međutim, uvjeren sam da ćemo na predstojećim predsjedničkim izborima iznjedriti dovoljno kvalitetnog kandidata s kojim ćemo ostvariti važnu političku pobjedu i učvrstiti evroatlantski smjer Crne Gore, rekao je u intervjuu Večernjem listu predsjednik Demokratske partije socijalista Milo Đukanović.
Preporučeno
Čime se bavite proteklih godinu dana, otkad ne obnavljate izvršnu političku dužnost? Jeste li i dalje aktivni kreator crnogorske politike?
I dalje se dominantno bavim politikom, sada s pozicije predsjednika vladajuće stranke. Već dugo vremena sam na tom poslu, koji sam najčešće obavljao uz dužnost predsjednika Vlade. Posljednju godinu napokon sam u prilici da se ozbiljnije posvetim samo stranci. To vrijeme je prošlo uglavnom u analizi rada, otklanjanju određenih nedostataka, obnavljanju stranke i izgradnji novih struktura koje su neophodne svakoj modernoj političkoj partiji. Konkretno, posebno smo se bavili pitanjima odnosa s javnošću i međunarodnom saradnjom. Mislim da smo te segmente dosta unaprijedili, tako da je DPS danas spremniji za suvremeni politički život Crne Gore.
Je li ova godina zapravo svojevrsni intermezzo između dva politička mandata? Govori se da je vaša reaktivacija moguća već na predsjedničkim izborima sljedeće godine?
Nisam se povukao s takvom namjerom. Poznato je da sam već dvaput napuštao mjesto predsjednika Vlade nakon pobjeda na parlamentarnim izborima. Oba puta namjera je bila da završim s obavljanjem državnih funkcija, i da još neko vrijeme učestvujem u političkom životu na dužnosti šefa stranke. Uostalom, kao i sada. U prethodna dva navrata, sticajem vanrednih okolnosti, morao sam se vratiti. Naglašavam da je oba puta to bilo protiv mojih planova i interesa. Izlazeći tada iz politike, ozbiljno sam radio na pripremi alternativnog terena za vlastiti profesionalni angažman u biznisu. I ovoga puta namjera je da moje povlačenje ino funkcionisanje, što može, imajući u vidu specifičnu težinu DPS-a, značiti i unapređenje ukupnog političkog ambijenta u Crnoj Gori.
Ali vaša kandidatura na nadolazećim predsjedničkim izborima nije isključena?
Naravno, nije isključena. Svojih 25 najboljih godina dao sam da dođemo do onoga što danas smatramo tekovinom savremene Crne Gore. To je, prije svega, vrijedno nacionalno i državno ostvarenje, a onda svakako i osobno postignuće. Kad god bude potrebno učiniti nešto da se to sačuva i unaprijedi, neću biti u dilemi angažovati se ili ne. Međutim, uvjeren sam da ćemo na predstojećim predsjedničkim izborima iznjedriti dovoljno kvalitetnog kandidata s kojim ćemo ostvariti važnu političku pobjedu i učvrstiti evroatlantski smjer Crne Gore.
Jednom ste prilikom izjavili da se namjeravate baviti dugoročnim pitanjima i strategijama koje su nužne za održivi razvoj zemlje. Koja su to područja?
Danas, kada sam svojom voljom izvan dnevne vreve i trke za obavezama, koje ne obavljaju drugi, sistemski nadležni, mogu dublje razmisliti kako ispravno definisanu razvojnu strategiju efikasno implementirati. A ona je dominantno usmjerena na valorizaciju turističkih resursa i razvoja uslužnog sektora koji prati visokokvalitetni turizam. Smatram da sastavni dio toga treba biti i proizvodnja zdrave hrane. Tako široko definisan razvojni zadatak podrazumijeva neke resurse koje nismo dotakli, naročito u kontinentalno-planinskom dijelu zemlje. Imamo i mnogo poljoprivrednih površina koje stoje neiskorišćene kao posljedica napadne industrijalizacije Crne Gore u razdoblju nakon Drugog svjetskog rata. Šansa je tu, a strategiju treba postaviti na način da koncept bude dugoročno održiv. Mislim da svojim iskustvom na tom području mogu biti od koristi. Nemam ambicije da iz sjenke upravljam političkim životom jer da je tako, bio bih premijer, za što sam dobio sav legitimitet na prošlim izborima.
Šta je do sada otkrila istraga oko pokušaja prošlogodišnjeg državnog udara i atentata na vas?
Istraga je dala određeni rezultat temeljem kojeg je podignuta optužnica i već se vodi poodmakli sudski postupak koji se prenosi na televizijama. Sve što vidim potvrđuje informacije koje sam dobio kao tadašnji premijer uoči i neposredno nakon parlamentarnih izbora kada je puč pripreman i osujećen. Za mene, nema nikakve sumnje da je ta teroristička akcija bila politički inspirisana s namjerom da se zaustavi ulazak Crne Gore u NATO i dalja integracija u evropski sistem vrijednosti, što je prema mom mišljenju kapitalno ostvarenje naše zemlje. U svim zapadnobalkanskim društvima, pa tako i u Crnoj Gori, postoji snažan pokret otpora evropskim integracijama, s ciljem konzerviranja njihovih istorijskih stranputica. Ipak, u Crnoj Gori imamo dominantan proevropski pokret koji je doveo do nezavisnosti države, istovremeno poštujući vrlo visoke demokratske standarde. Nakon toga, u proteklih 11 godina, pokazali smo da smo znali i zašto smo preuzeli odgovornost za svoju budućnost. Taj zaokret, uvođenje Crne Gore u evropski sistem vrijednosti, danas je očigledan. Zato nema nikakve sumnje da je sve što se događalo uoči izbora u oktobru prošle godine, sve što je bilo podržano od treće zemlje koja ima interes da zaustavi širenje NATO-a i Evropske unije na prostoru zapadnog Balkana, kao i sve ono što se događa nakon toga, bio ozbiljan pokušaj opasnim sredstvima da se Crna Gora odvrati od tog puta.
Na koju konkretno zemlju mislite?
Prvenstveno na politiku službene Moskve čiji su zvaničnicii uoči i nakon izbora uporno ponavljali da je njihov interes da Crna Gora ne uđe u NATO. S podtekstom: ako se to i dogodi, ostale države zapadnog Balkana nikako ne bi smjele slijediti taj put. Osim toga, stalno se provlači teza da Rusija kao velika sila ima legitimno pravo podržavati one političke strukture – u našem slučaju Demokratski front – koje promjenom vlasti u stranoj državi trebaju osigurati implementaciju ruskih strateških interesa. Nije tu važna samo Crna Gora, da ne pretjerujem s našim geopolitičkim značajem. Preko nas je trebalo poslati poruku ostalima, kada je naša regija u pitanju, prije svega Srbiji. S obzirom na to da sve zemlje regije deklarativno žele ući u Evropsku uniju, a samo Srbija ne želi u NATO, takvim strateškim smjerom zapadnobalkanskih društava našli smo se na liniji sukoba između Rusije i Evrope, Rusije i Zapada i njihova sistema vrijednosti.
Očekujete li da se upletenost Rusije u organizaciju puča dokaže kroz aktualni sudski proces?
Vidjećemo. Ono što je neupitno iz dosadašnjeg toka suđenja jeste da su ruski državljani bili i nalogodavci i finansijeri. Prema dostupnim podacima, nedvosmisleno je ustanovljeno da je barem jedan od njih bio ruski zvaničnik, da je bio pripadnik ruskog diplomatskog predstavništva u Varšavi, gdje je postao persona non grata upravo zbog obavještajnog angažmana.
Znači, rovovski rat između protagonista proevropske politike i pristalica tradicionalne balkanske političke matrice nastavljen je i nakon ulaska Crne Gore u NATO?
To je najmarkantnija osobina političkog života svih zapadnobalkanskih zemalja. Ipak, ponavljam, u Crnoj Gori izvjesno proevropska politika i proevropski pokret su dominantni. Rezultat toga je članstvo u NATO-u i napredak na putu pregovora s EU. Ali, vrenje u društvu o kojem pitate vrlo je jako. Po meni, EU ne pokazuje dovoljno interesa niti ofanzivnu strategiju kako da odnese političku prevagu kao jedna od zainteresovanih strana za integraciju te evropske regije. Iako, danas je očigledno da Evropa nije jedini geopolitički igrač na ovom prostoru.
Jeste li tih dana kada je pokušan državni udar imali jasnu potporu Evropske unije i SAD-a kao vodeće članice NATO-a?
Ne, tih dana bili smo sami u suočavanju s ozbiljnom i opasnom organizacijom. Ali uspješno smo se tome oduprli. Evropski partneri i SAD pomogli su nam u granicama zakona kroz pravosudnu i sigurnosnu saradnju nakon što smo ih o tome obavijestili. Na taj smo način upotpunjavali mozaik informacija i dokaza koji su danas na raspolaganju našem državnom tužilaštvu u sudskom procesu koji se vodi. Želim naglasiti još jednom da je borba između proevropskih i protivevropskih snaga oštra. Ona nije jednostavna, jer ovo više nije neposredno posthladnoratovsko doba evrofilske euforije. Ambijent je promijenjen. Dugo je već Evropa u krizi, vlade članica EU moraju se svojoj javnosti sve češće pravdati zbog politike proširenja. S druge pak strane, na globalnoj su se sceni konsolidovali drugi centri moći, koji smatraju legitimnim penetriranje svojih interesa u čitavoj Evropi. U Crnoj Gori znamo da smo istorijski, geografski, civilizacijski i kulturološki dio evropskog miljea i time dio evroatlantske alijanse.
