Kako dodaje, politika je, generalno, rabota opsene.

,,Tako da sve što rade političari gledam kroz tu prizmu – da je njima profesionalna deformacija da obmanjuju javnost, a možete to vidjeti ako samo letimično pogledate kakvi su im programi i šta od tih programa zapravo je realnost, da li se ti programi uopšte ostvaruju, ispunjavaju i tako dalje. Koliko god ja bio kontra svega onoga što se radilo u prethodnom režimu i svih nepočistava, koja sve više izlaze na vidjelo, ovo danas je, ne samo anti-društvena politika, nego anti-državna politika”, kaže Ivanović za Antenu M.

Mi smo vječita meta

Upitan da prokomentariše atmosferu u kojoj proslavljamo 20. godišnjicu obnove nezavisnosti, podsjeća na riječi Mladena Lompara – Mi smo vječita meta.

,,Ne želim moj odgovor da ide u nekom političkom pravcu, ali se kao građanin osjećam strašno nelagodno da moram osnovne postulate nečega što je država da objašnjavam nekome i da se raspravljam s nekim ko jede hljeb, diše vazduh i pije vodu sa ovoga krša.

To je meni potpuna šizofrenija, bilo da je politička, bilo da je socijalna, bilo da je kulturološka… To i dalje sebi ne mogu da objasnim, a više zaobilazim rasprave i da nekome objašnjavam šta je država, zbog čega ona treba da bude univerzum svih nas i zašto treba da njegujemo građanski pristup… Jer dobar dio političara ne gleda Crnu Goru kao svoj državu. To je kao da slavite rođendan u kući u kojoj dio familije tvrdi da slavljenik ne postoji”, kaže Ivanović.

Ne treba, dodaje, da se usaglasimo o vladama, partijama, predsjednicima, ali ne možemo, ističe, nikako da se sporimo je li ovo država ili nije i volimo li neku drugu državu ili ovu, i tako dalje.

Država koja se stalno mora dokazivati, kao da je podstanar u sopstvenoj kući

Mi smo, kaže, došli do toga da je nekome ,,Da je vječna” provokacija, a ne ustavna i građanska rečenica.

,,I problem nije što neko ne voli vlast. Problem je kad ne voli državu od koje ima platu, ima mandat, ima funkciju i službeni auto. Znači, ja mu plaćam gorivo, ja mu dajem platu, neposredno sam mu, nažalost, dao mandat, i taj čovjek ne poštoje državu koja mu sve to daje. To više nije politički stav, to je institucionalna šizofrenija.

Znači, slavimo jubilej danas u atmosferi u kojoj se država stalno mora dokazivati, kao da je podstanar u sopstvenoj kući.

Ali ima jedna dobra vijest… Ako je ova država, ova naša gomila krša, najljepša na svijetu, često kažem ludacima ostavljena, ako je ona preživjela sve one koji je vole samo kad su na vlasti, preživjeće, vjerujte mi, ove koji je ne priznaju, ni kad od nje žive”, naglašava gost Mentalne higijene.

Na ledu smo, a pretvaramo se da je asfalt, dok non-stop klizimo u fašizam

Upitan da, s obzirom na aktuelna dešavanja, prokomentariše, da li smo zaista čvrsto na putu antifašizma, Ivanović odgovara:

,,Na papiru, jesmo. U govorima, jesmo. U protokolima, jesmo. Čak i vojvoda Mandić, neđe ćušne crnogorsku zastavu da se vidi, jer ne može silom na sramotu da je izbaci…A u stvarnosti, ovo je neki led i mi se pravimo da je asfalt, a klizamo se non-stop.

Znači, što se tiče Crne Gore i njenog antifašizma, na vlasti su ljudi koji štuju ideologije koje su tokom Drugog svjetskog rata bile saradnik fašista.

Znam sad će neko da kaže da je i Krsto Zrnov Popović sarađivao sa okupatorima i tako dalje, ali to je potpuno druga priča u odnosu na četnički pokret u Crnoj Gori.

I Krsto Zrnov nema nijedan zločin zabilježen…Kažem ovo, jer znam da će da se jave neki… ali ta ravnilovka kod mene ne pali, to može sa nekim ko nije dovoljno čitao o tome”, izričit je Ivanović.

Antifašizam nije ukras Crne Gore, on je temelj, ko dira u njega, ne ruši prošlost, on minira budućnost

Naglašava i da društvo ne može biti antifašističko samo 9. maja.

,,I da imamo nekakav vijenac, da je tu kamera i da oni minut ćute. Antifašizam treba da se vidi 10. maja – kad neko iz sistema slavi kolaboracioniste, kad mladi pjevaju pjesme o zločinicima, pogotovo vojnici, nasljednici čuvene Gvardije, i kad se spomenici pojavljuju i nestaju, a institucije kažu da ne mogu da ga lociraju. Mi smo sazdali državu na antifašizmu, ali prošli smo ispit sa šesticom, i već na sljedećoj godini, kad treba neki predmet sa follow up-om da radimo, mi nemamo pojma.

Najopasnije je što se revizionizam kod nas ne pojavljuje kao otvoreni fašizam, nego se sad umiva u tradiciju, identitet, provokaciju, ,,momci su malo popili” i tako dalje.Kada se normalizuje pjesma o zločinu, prvo vam onda strada istina, onda obrazovanje, a na kraju stradaju ljudi.

Antifašizam nije ukras Crne Gore, on je temelj. Ko dira u taj temelj, on ne ruši prošlost, on minira budućnost”, upozorava Ivanović.

Društvene mreže su nam dale mikrofon, ali nam nisu dale karakter

Naglašava novinar i građanski aktivista i da smo ,,pobrkali” slobodu govora sa slobodom da budemo nasilnici sa Wi-Fi signalom.

,,Sloboda govora znači da smiješ da kažeš što misliš. Ne znači da smiješ da dehumanizuješ, prijetiš, targetiraš, lažeš, organizuješ digitalni linč. I nije cenzura kad ti neko kaže da si prešao granicu. To je društvena higijena. Ustvari, više mentalna.

Društvene mreže su nam dale mikrofon, ali nam nisu dale karakter. Imamo hiljade ljudi koji misle da su intelektualci jer imaju javni nalog, a u isto vrijeme imaju frustraciju i nekakav prazan dan, nemaju šta da rade, pa se iživljavaju na internetu.

Znači, kritika je kad napadamo stav, odluku, politiku. Međutim, mržnja je kad napadaš nečije postojanje. To nisu nijanse, to su civilizacijske linije koje razdvaju ove ljude koji su digitalni nasilnici od ljudi koji hoće da polemišu” apostrofira gost Antene M.

Kad političar širi neistine to postaje naslov, politika, institucionalna magla od koje se ne vidi suština

Govoreći na temu širenja dezinformacija, Ivanović navodi da društvene mreže jesu problem, ali da su političari mnogo veći.

,,Oni lažima daju službeni pečat. Jer kad neko sa anonimnog profila kaže neistinu, to je digitalni vonj, tako često kažem. Ali kad funkcioner to uradi, to postoje politika, to postoje naslov, to postoje rasprava skupštinska, to postoje institucionalna magla od koje se ne vidi suština.

Onda se svi pravimo da će to birači kazniti na izborima. Neće. Jer ako dovoljno dugo truješ informativni prostor, birač više ne glasa na osnovu istine nego na osnovu tog dima od kog ne vidi ništa.

Znači, dezinformacija se ne koristi da bi ubijedili svakoga, nego da bi istinu učinili nebitnom”, zaključuje Ivanović.