Video
Standard: Dva posljednja dana traju prepucavanja, PES-a i ZBCG, gdje se ovi drugi nude i samo što ne mole da budu dio vlade, prihvataju ponudu koja “zvanično” makar za javnost nije postojala, da li misliš da će ZBCG sa upaljenom mašinerijom ubjediti Spajića da budu dio Vlade?
Kovačević: Pa to je već klasična DF-ovska dramaturgija na koju smo odavno navikli, puna spoticanja, podvala, podmetanja, zavlačenja, prenemaganja, iako su došli predusretljivi i nasmijani na prvi sastanak sa PES-om. Ali, u izjavi posle uvodnog razgovora sa predsjednikom Milatovićem počinje mućenje vode kada Mandić uz terciranje Danijela Živkovića iz DPS-a tvrdi da Spajić nema podršku neophodnih 41. poslanika za formiranje Vlade. Prilično čudna i destruktivna poruka na samom “krštenju” pregovora u kojima želiš biti protagonista, zar ne, iako legitimna i dozvoljena. Onda kreću uslovljavanja i folklorni napjevi “da će sa narodom jesti luka i ‘ljeba ako im ne usliše maksimalističke prohtjeve, iako i ptice na grani znaju da se u skorojevićkim penthausima u Maximu i Beogradu na vodi ne “odvaja” luk i ‘ljeb, nego nešto sasvim drugo i neuporedivo skuplje. Onda se oglasio i supervizor Aleksandar Vučić koji pominjući “fizičko i likovno” izvrće ruglu pregovore. Imajući sve ovo u vidu stiče se utisak da je od samog starta koalicija ZBCG pokušala obesmisliti ili makar uniziti i do patosa profanisati koncept nove Vlade. Načeti je i uzdrmati na samom početku. Ali, očigledno, to im nije moglo proći kod mandatara Spajića koji je u kratkom periodu političke egzistencije pokazao dostojanstvo i autonomnost tako što nije dozvolio nepristojni uticaj, ne samo njima, nego i Željku Ivanoviću koji je pokušao da vodi politiku PES-a kroz kolumne u Vijestima, i izgleda da je to, uz veliku popularnost, Milojkov najveći “problem”, ali i generator svih afera i specijalnih operacije koje se ređaju kao na industrijskoj traci još od predsjedničkih izbora. Ali, stvari su uvijek složenije i neuhvatljivije od naših nacrta gdje ih zbijamo i objašnjavamo, pa zbog objektivnosti i pune istine treba reći da su se Mandić i Knežević bez premišljanja odazvali na gore pomenuti Spajićev poziv kada su pregovori sa Bošnjačkom strankom dospjeli u ćorsokak i na taj način osvjestili i prizemljili Ibrahimovića a pomogli Spajiću da se izvuče iz manjka mogućih kombinacija koje su ponašanjem Bošnjaka počele da ga dokidaju i sužavaju. A to što sada Mandić i Knežević prihvataju ono”neponuđeno” i pristaju na sve, iako im je jasno kao i svima nama da Spajić nije od njihovog materijala pa da pregazi sopstvenu riječ kao plitak potok – usmjereno je ka njihovom glasačkom tijelu i nastavku fabrikovanja propagandnih stigmi koje treba da oslabe rejting Evrope sad.
Standard: Koliko je važno za evropski put Crne Gore da manjine budu dio Vlade i da li će po tvom mišljenju ukoliko budu dio Vlade imati dovoljno uticaja da sprovode EU agendu?
Kovačević: Kada pomenuste manjine, ili manje brojne narode, kako se to sada moderno kaže, uvijek sa pažnjom ispratim te igre riječi u sintaksi javnog mnjenja, to dosta toga govori i najavljuje, primjetili ste sigurno da blaćenje ili difamacija Spajića i njegove vlade u nastajanju upravo ide preko manjina, pogotovo preko Ibrahimovića i Zenke, opisujući ih kao Đukanovićeve dugogodišnje priveske, a u podtekstu se sugeriše mnogo opasnija – šovinistička dimenzija. Ali zar nije prirodno mjesto manjinama uvijek uz vlast kako bi lakše zaštitile sve te posebne i tanane interese. Jučer uz Đukanovića, danas uz Dritana, sjutra uz PES i Demokrate, i to jeste snažna legitimacija pred Briselom i Vošingtonom, i to je kalauz kojim se otvara kapija EU integracija. Sjetimo se, DPS vlade su se upravo na to vadile pred Zapadom i domaćim kritičarima: šta hoćete – manjine su uz nas! Zapad, ka kojem smo krenuli, iako ne treba ništa idealizirati, pa ni veliku zapadnu kulturu, koju teoretičari nazivaju i faustovskom, upravo počiva na sintagmi “melting pot”, što označava kotao pretapanja, a odnosi se na kombinaciju različitih ljudi, stilova i teorija. Prema tome, itekako će prisustvo manjina u Vladi pospješiti evropski put Crne Gore, iako je ta klišeizirana rečenica iz briselskih brošura davno postala poštapalica kojom se pokrivamo kao istrošenom ponjavom.
Standard: Kako komentarišeš prijetnje koje je uputio ministar odbrane Srbije Miloš Vučević i izostanak adekvatne reakcije zvanične Podgorice na te prijetnje?
Kovačević: Nemojte mi zamjeriti, više je ovo retorički usklik nego li direktna prozivka Vaše redakcije – gotovo da je uvredljivo odgovarati na takvo pitanje, ali kao što vidimo ove bizarne i anticivilizacijske prijetnje dolaza sa važnih adresa nama bratske Srbije, koliko god one bile marionetske i satrapske u odnosu na Vučićev apsolutistički oblik vladanja. Šta reći drugo osim da je to gadluk i nešto krajnje neumjesno i nedopustivo, pa i sve da postoje vektori koji ukazaju na tragizam koji nam predviđa ta Vučićeva marioneta bez zrna sopstvenog i autentičnog u sebi.
Standard: Da li misliš da će Vlada koju formira Spajić izdržati puni mandat i sa kojim snagama bi mogla da izdrži taj puni mandat?
Teško je to u ovom trenutku predvidjeti, a ne posjedovati rijedak dar prekognicije. Mislim da će sama Vlada, sve i da bude imala potrebnu podršku za puni mandat, raspisati prijevremene parlamentarne izbore neposredno posle implementacije programa Evropa sad 2 i povećanja prosječne zarade na 1.000 eura, što će građane odvesti u stanje euforije i Spajić će gledati da sve to kapitalizuje u dodatnim procentima podrške, ako se sve bude odvijalo po tom optimističkom i idealnom scenariju. Ali, s druge strane ne treba odbaciti ni komplikacije i erozije u vladajućoj većini uz tektonske potrese i uticaje iz vani, ne zaboravimo nikada onu veliku misao Fernana Brodela – “da je istorija jedne države istorija njenih susjeda”, pa izbori mogu doći i iznuđeno kroz destrukciju i preoblikovanje zainteresovanih strana. Demokratija je u istom trenutku i nered, nestabilnost, česte promjene i manipulacije. Čitajte Bodrijara.
Kako doživljavaš izjave Milatovića o nemješanju spoljnih faktora u unutrašnja pitanja CG, pogotovo oko formiranja vlade, gdje je čini se targetirao ambasadore zemalja EU i SAD?
Preporučeno
Kovačević: Iako iz nekih razloga o kojima ne bih sada govorio ne cijenim predsjednika Milatovića, prosto moram da se ‘ad literam’ složim sa ovom njegovom izjavom koja se savršeno nadovezuje na autonomiju i dostojanstvo politike koju sam adresirao na mandatara Spajića u odgovoru na prvo pitanje ovog intervjua. Mi smo svih ovih decenija servilniji i poslušniji spram SAD-a i Brisela više nego što i oni traže od nas. Čak nam i taj liberalni i prije svega individualistički Zapad daje više slobode u odnosu prema njemu nego što je mi sebi dopuštamo, i to često ponavljam. Zapad je zavičaj pobune i kontrakulture i tragično je što upravo oni koji danas zastupaju Zapad u Crnoj Gori, najmanje poznaju Zapad! U stvari – ne poznaju ga uopšte. I zato nije iznenađenje što ovakav zahtjev dolazi baš od Jakova Milatovića, momka koji je učio, živio i radio u zapadnoj Evropi, i kao što vidimo – upoznao Zapad.
