Nakon njegovih dramatičnih ocjena o ratu sa Rusijom, Admiral Bauer kaže da je rat sa tom zemljom realna mogućnost.

” Vrijeme više nije na našoj strani. Ako ste napadnuti, nemate vremena. Morate biti spremni”, poručuje Bauer.

POBJEDA: Prije nekoliko dana imali ste dramatično upozorenje rekavši da moramo biti spremni za rat sa Rusijom. Na čemu temeljite ovakve ocjene?

BAUER: Na ponašanju Rusije. Prošle nedjelje sam rekao ono što govorim zadnjih godinu i po. Fascinantna stvar je da je to tek sad odjeknulo, a nijesam nužno rekao ništa novo, već sam samo ponovio svoje stavove, a iz nekog razloga tek sada je to dobilo na značaju.

Mislim da to ima veze s tim što i mnogi drugi ljudi počinju da govore o ovome – njemački ministar odbrane, švedski načelnik odbrane, francuski predsjednik… Dakle, sada se javlja neka vrsta „kritične mase“ u smislu da postoji sve više ljudi, koji o tome govori i onda je logika da treba da se izvještava o tome. Razlog je, naravno, rusko ponašanje, u posljednjih recimo 16, 17 godina, od kada su izvršili invaziju na djelove Gruzije, od prisvajanja Krima 2014. godine i ovo njihovo ponašanje je razlog za zabrinutost.

Mi u NATO smo, u decembru 2021. godine, dobili sporazum ugovora, gdje su nam Rusi saopštili da žele da se vrate na granice iz 1997. godine, što uključuje teritorije mnogih zemalja koje su u međuvremenu postale NATO članice.

POBJEDA: Da li je to bio alarm za vas u Alijansi?

BAUER: Nije alarm, ali jeste zabrinjavajuće. I to nam je na neki način potvrdilo da su se stvari, koje smo radili još od kad se desilo prisvajanje Krima, u suštini, desile, gdje smo nekako shvatili da je ovo rusko ponašanje sve više i više zabrinjavajuće, da moramo nešto da uradimo sa svoje strane, jer smo u velikoj mjeri bili fokusirani na operacije reagovanja na krize, operacije daleko od naše teritorije u Iraku, u Avganistanu.

Tada smo rekli – u redu, ali moramo da se vratimo na jedan od drugih zadataka koje imamo, a to je kolektivna odbrana. Tako smo ponovo napisali vojnu strategiju NATO-a. Korigovali smo strategiju odvraćanja i odbrane. Došli smo do onoga što danas čujete DEA – odvraćanje i odbrana evroatlantskog prostora.

U suštini, što treba da uradite? Da odvratite i da se odbranite od dvije prijetnje sa kojima se NATO suočava, a to su Rusija i terorističke grupe.

O tome razmišljamo i radimo na tome posljednjih, već ozbiljan niz godina. A kada je Rusija napala Ukrajinu 2022. godine, to je bila dodatna potvrda trenda koji smo vidjeli.

I u suštini mi vjerujemo, a to sam i rekao, da ovaj rat nema veze sa Ukrajinom, samom po sebi, radi se o nečemu drugom. Rusi govore da smo mi ili Ukrajina prijetnja za njih. Da je to zaista tako, onda bi potpuno drugačije odgovorili na pristupanje Finske. Nijesu. U osnovi nijesu ništa uradili.

Mi im nijesmo prijetnja i oni to znaju. Opasni smo, u smislu, ako nas napadnu izgubiće, ali mi smo odbrambeni savez. Ovaj rat u Ukrajini je o nečemu drugom. To je strah od demokratije, pokušaj da se Ukrajina odvrati od evroatlantskih integracija, a 44 miliona Ukrajinaca to žele da postignu.

Dakle, to je vjerovatno najvažniji razlog zašto su to željeli da zaustave. Mislili su da će to biti trodnevni rat. Sada je 699. dan rata. Dakle, postoji svi razlozi da se bolje pripremimo za napad iz Rusije.

I nijesam to rekao prošle nedjelje, a ne govorim ni danas da očekujemo da nas Rusija sjutra napadne. Ali svi planovi koje smo napravili, regionalni planovi, to je jedno. Zatim, drugo, treba da znamo koja je vrsta sposobnosti koja nam je potrebna – adaptacija strukture komandovanja i upravljanja. Koliko ljudi nam treba, novi model sile. Sve te stvari zajedno se rade i priprema se sav taj posao da bismo bili spremniji.

Jer vrijeme više nije na našoj strani. Ako ste napadnuti, nemate vremena. Morate biti spremni. I zato nam treba više vojnika u većoj pripravnosti. Treba nam više sposobnosti. Treba nam još zaliha. Treba nam više logistike. Treba nam više i boljih vježbi za planove koje smo napravili. Zato sam to rekao. A drugi razlog zašto sam to rekao je – jer sve ovo nije samo stvar vojske. Mnogi ljudi misle da imamo grupu profesionalaca koji rješavaju naše bezbjednosne probleme.

Ali ako je u pitanju kolektivna odbrana i rat dođe do nas, onda neće samo vojska voditi taj rat. Jer naša društva će morati da budu spremnija.

I vidite to i u Ukrajini, to je ono sa čim se suočava čitavo društvo. I zato sam o tome govorio u medijima i nakon sastanka – da moramo da budemo sigurni da naši ljudi razumiju šta se dešava i da imamo dovoljno ljudi spremnih za vojsku, ako sukob dođe do nas.

Dakle, to je kombinacija spremnosti protiv ruske prijetnje. A ako se to desi, onda cijelo društvo treba da bude spremnije, a ne samo vojska.

Foto: Pobjeda/Dragan Mijatović

POBJEDA: Kažete da ste sa onim što se desilo u Ukrajini dobili potvrdu ruskih namjera. Je li postojao lakši način od rata da to potvrdite? Strahujete li da nijeste uradili dovoljno da spriječite rat u Evropi?

BAUER: Čuo sam ovo ranije da ljudi kažu: da, odvraćanje nije uspjelo jer su Rusi napali Ukrajinu. Ali savez nije… Primarna uloga saveza je da brani sam sebe. Dakle, odvraćanje nije napad Rusije na ostatak svijeta.

Rusija nije napala NATO. Dakle, odvraćanje funkcioniše. Na nesreću Ukrajine, to, naravno, nije utjeha za njih. I zato, mislim da nije tačno reći da odvraćanje nije uspjelo jer su Rusi napali Ukrajinu.

POBJEDA: Ko vam je spočitao da odvraćanje nije uspjelo?

BAUER: Pročitao sam to u medijima više puta. Posebno na početku rata. Neki ljudi krive NATO zbog činjenice da su Rusi napali Ukrajinu, tvrdeći da smo mi krivi za to, sa čime se takođe ne slažem, zato što je Ukrajina suverena država sa utvrđenim, međunarodno priznatim granicama.

I stoga, Rusi nemaju pravo da napadaju takvu zemlju, bez obzira na razloge. I da, postoje razlike u mišljenjima između Rusije i NATO-a, ali za ovo nema opravdanja. Nikakvog.

POBJEDA: Da li biste bili tako hrabri da prognozirate kada će rat u Ukrajini biti završen?

BAUER: Ovo su me pitali više puta. Veoma je teško reći, tako da ne mogu reći. Nije da znam i neću reći. Ne znam.

Rusija nije ostvarila nijedan od svojih strateških ciljeva, tako da će se rat nastaviti. Ako nastave, Ukrajina mora da nastavi, jer ako prestanu, izgubili su svoju zemlju. Ako Rusija danas stane i ode, rat je završen i možemo da počnemo da obnavljamo Ukrajinu. Ali ako Ukrajina danas stane, izgubili su svoju zemlju.

Za Ukrajinu nema izbora, za Ruse ima izbora. To je jedna stvar.

Drugo, ako Rusija nastavi sa ratom – Ukrajina mora da nastavi. Sve i da Rusija pristane na prestanak rata, liči li vam to na situaciju da se neće vratiti anektirane oblasti. Je li to prihvatljivo za Ukrajinu? O tome odlučuju narodi koji su u ratu. A u Ukrajini narod kaže svom predsjedniku svake nedjelje, svakog mjeseca – nastavi rat.

Dakle, ima toliko faktora da ne mogu da kažem kada će se rat završiti.

Za sada oni nastavljaju rat i stoga ćemo mi, a to nije samo NATO, već 50 nacija koje podržavaju Ukrajinu, morati da nastavimo da podržavamo Ukrajinu koliko god bude potrebno.

POBJEDA: Američki predsjednik Bajden nedavno je retorički upitao: Ako Rusija pobijedi u Ukrajini, što mislite da će se desiti sa Balkanom? Što Vi mislite da bi se u tom slučaju desilo sa Balkanom?

BAUER: Ja pitam Vas. Šalim se, naravno. Sa pravom mislim, i zato sam pričao o ovome, ali s pravom je mnogo ljudi zabrinuto. Ako Rusija dobije rat u Ukrajini, to nije kraj neprijateljstvima. To nije kraj nestabilnosti. To će biti početak nove nestabilnosti. Jer će Rusi tada vjerovati da se njihov način ponašanja zapravo isplati. Dakle, misliće: nije poštovanje međunarodnih pravila ono što se isplati, već agresija. I u suštini, invazijom na drugu zemlju, dobijate ono što želite, a to je protiv međunarodnog poretka zasnovanog na pravilima.

I zato je toliko važno da im ne dozvolimo da se izvuku sa ovim. I zato 50 nacija podržava Ukrajinu. Ne samo NATO, ne samo Zapad. Postoje zemlje u Aziji, Africi koje svakodnevno podržavaju Ukrajinu.

Postoji 141 država koja je osudila invaziju u Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija. Dakle, ima mnogo nacija koje su protiv činjenice da je Rusija napala Ukrajinu. Dakle, ne postoji način da im ovo prođe.

Ali naravno, ako bi dobili rat u Ukrajini, to bi im moglo dati ideju da ima još toga što bi mogli da uzmu. I to nije samo Balkan, postoje i druge nacije u kojima bi vidjeli svoj interes. Zato se NATO mora pripremiti da se bolje brani. To je ono na čemu smo radili i sada gledamo na izvodljivost svih tih planova.

I mislim da je način na koji radimo zajedno sa EU u Bosni i Hercegovini i na Kosovu primjer za budućnost. I to nijesu NATO zemlje, ali uz pomoć EU i NATO su stabilizovane već posljednjih nekoliko godina.

POBJEDA: Kažete da postoji veliki broj država koje podržavaju Ukrajinu, ali postoje zemlje i pojedinci na Balkanu koji podržavaju Rusiju – u Crnoj Gori, u RS Milorad Dodik, dok u Srbiji Aleksandar Vučić odbija da uvede sankcije Rusiji. Kako mislite da se sve to može odraziti na budućnost Balkana?

BAUER: U svakom konfliktu postoje zemlje koje podržavaju jednu i zemlje koje podržavaju drugu stranu. To nije novi fenomen u svijetu. Nažalost, vidimo da postoje zemlje koje su uradile mnogo više za Rusiju od onoga što ste Vi opisali. Postoje zemlje koje isporučuju municiji, oružje, dronove Rusiji, što je mnogo opasnije.

Mislim, ako ljudi podržavaju Rusiju riječima, to je jedno, ali ako ih podržavaju na djelu oružjem ili mogućnostima, to je, naravno, mnogo, mnogo gore. Postoji i takva vrsta diskusije ponekad u drugim nacijama.

Dakle, ljudi ne moraju nužno da se slažu sa svime. Mi smo savez gdje nacije imaju suverenitet, tako da oni imaju različita mišljenja i unutar nacija ljudi imaju različita mišljenja.

To je dio demokratije, mislim da to uopšte nije loše i radi se o izvlačenju pravih argumenata na površinu kako bismo bili sigurni da ljudi razumiju šta je u pitanju i mislim da je to razlog zašto sam govorio o tome prošle nedjelje.

POBJEDA: Saglasna sam sa Vama da su riječi manje opasne od oružja, ali podržavati Rusiji, čak i riječima, ovdje na Balkanu… Da li je to direktno otvaranje vrata ruskom uticaju i koliko on može biti opasan?

BAUER: Mislim da se ovakva rasprava vodila i prije rata u Ukrajini, da je postojala neka podrška Rusiji, a sada postoji novi razlog a to je Ukrajina, znači to nije nova pojava sama po sebi.

Argumenti su novi ili su se vremenom mijenjali. Gospodin Dodik nije promijenio svoje mišljenje poslije rata i odlučio da podrži Rusiju, on je to činio i prije rata u Ukrajini, tako da to samo po sebi nije novo, za njih je ovo dodatni argument, tako da ne mislim da će to promijeniti Balkan sam po sebi, mislim da je to jedan od razloga da nastavimo da podržavamo Balkan kao što mi to činimo. Kao što sam rekao, Evropska unija i NATO podržavaju Balkan u praktičnom smislu, ne samo riječima, već u praksi – osiguravaju bezbjedno i sigurno okruženje za sve ljude na Kosovu, koje god da su etničke pripadnosti.

I EU to čini u Bosni i Hercegovini, uz podršku i NATO-a, sa našom misijom u Sarajevu, tako da obje organizacije ne samo da govore o tome, već i praktično pomažu u bezbjednosti i stabilnosti na Balkanu.

POBJEDA: Razumijem da je zbog rata NATO najviše fokusiran na Ukrajinu, ali mislim da je Balkan, takođe, region koji ne bi smio biti zapostavljen…

BAUER: Ne slažem se sa Vama da smo fokusirani najviše na Ukrajinu. Fokusiramo se na našu kolektivnu odbranu, na sebe. To je naš sveti zadatak, da možemo da se odbranimo. I drugo, već mnogo duže se fokusiramo na Balkan. KFOR je misija koja je veoma dugo tu, tako da ako kažete da se fokusiramo na Ukrajinu, to nije tačno.

Fokusirani smo na Ukrajinu, ali smo, takođe, fokusirani i na Balkan.

POBJEDA: Jeste li fokusirani dovoljno da ne ispustite iz vida sve što se ovdje dešava, a uzimajući u obzir autokratska vladanja lidera koje sam već ranije pomenula?

BAUER: Opet, veoma je važno da vaši čitaoci shvate da NATO gleda okolo, 360 stepeni, i u svemir, i u sajber prostor. Pratimo sva dešavanja oko nas, u svijetu, u našoj zoni odgovornosti, uključujući Balkan.

POBJEDA: I što vidite kada se okrenete za 360 stepeni na Balkanu?

BAUER: Vidim krkhu stabilnost. EU zajedno sa NATO radi na stvarima na kojima radi, ali nijesmo mi jedini koji treba nešto da rade ovdje. Dosta posla je i na zemljama ovdje. Svi politički lideri treba da budu odgovorni za svoje zemlje. Nije dovoljno da se ,,zavalite“ i čekate da EU i NATO urade nešto za Balkan. Same zemlje i lideri u ovim zemljama igraju važnu ulogu da održe Balkan stabilnim i sigurnim.

NATO i EU će pomoći kao što radimo godinama unazad i nastavićemo to da radimo i u budućnosti. NATO je, kao odgovor na ono što se desilo u septembru na Kosovu, povećao broj vojnika u KFOR-u, a to je zato što gledamo šta se dešava na terenu.

I opet, izražavam neslaganje sa onim što ste rekli i ovo je važno da pojasnim da slika nije takva da gledamo samo Ukrajinu. Gledamo svijet oko sebe i gledamo svaku promjenu bilo da je na Balkanu, istočnim granicama, Indo–Pacifiku. Gledamo gdje god je potrebno i naš je zadatak da budemo bezbjedni.

Sada se vodi rasprava o tome da li je broj snaga u KFOR-u dovoljan i ako bude potrebno, onda ćemo razgovarati o brojkama i ako treba da ih povećamo vodićemo raspravu i nakon odluke ćemo to uraditi. Dakle, sve je to dio onoga što radimo na dnevnoj bazi. Mi procjenjujemo svaku misiju, svake godine postoji ocjena o tome kako misija napreduje i ako je potrebno, mijenjamo je.

POBJEDA: Pomenuli ste potencijalno povećanje broja vojnika u misiji KFOR. Da li ste sa crnogorskim ministrom odbrane razgovarali o mogućem broju povećanja broja crnogorskih vojnika u ovoj misiji?

BAUER: Dakle, način na koji NATO funkcioniše je sljedeći: imamo, recimo, jedan broj vojnika, dakle, potreban nam je određeni broj vojnika i potrebni su nam različiti tipovi snaga, treba nam pješadija, ili nam treba izviđanje, ili nam je potrebna logistika, tako da se misija sastoji od različitih snaga.

Dakle, ono što mi onda radimo je idemo u određenje zemlje saveznice i tražimo te snage i ako imamo dovoljno snaga… Komandant naših snaga, vrhovni komandant Evrope nikada neće reći: „Nemam dovoljno ljudi iz Holandije, nemam dovoljno vojnika iz Velike Britanije“, to nikada neće reći. Ako ima sve trupe koje je tražio, srećan je i na nacijama je da daju više, manje, učestvuju u misiji. Ne učestvuju svi narodi u svakoj misiji, to nije kolektivna odbrana.

Dakle, to je politička odluka u svakoj od zemalja. To je suverena odluka suverene države. NATO nikada neće reći – hej, trebalo bi da uradite više. Ako nema dovoljno snaga i, na primjer, neka nacija nije dala svoj doprinos, mogli bismo da odemo do predstavnika te zemlje i kažemo – hej, ti nijesi dao doprinos.

Možete li više? Jer ostali čine sve što mogu i vi možete doprinijeti.

Dakle, to je diskusija između NATO-a i zemalja članica. Ali NATO nikada neće reći da nam treba više vojnika iz Crne Gore ili Holandije.

POBJEDA: Znači, nijeste tražili od Crne Gore da pošalje više vojnika u KFOR od trenutna dva? To je dovoljno?

BAUER: Ne, nijesmo. Popunjenost KFOR-a je veoma dobra. Tako da trenutno nemamo problema.

NATO će ponovo naći kvalifikovanog i dobrog lidera

POBJEDA: Mandat generalnog sekretara NATO Jensa Stoltenberga ističe ove godine, a sukobi u svijetu i dalje bijesne, što znači da savezu treba snažan lider. Kakve osobine očekujete od sljedećeg šefa Alijanse?

BAUER: Mislim da je to jako težak posao, jer vi nijeste šef države, vi nijeste jedan od predstavnika naroda, pa nemate pravo glasa u tom smislu, vi vodite sastanke sa članicama koje odlučuju.

Gospodin Stoltenberg je stekao veliko poštovanje kroz način na koji je vodio naš savez. A to, naravno, znači da će biti lakše za nekog sljedećeg iskusnog lidera, poslije deset godina, da uradi ovo, nego što je bilo za njega kada je počinjao. Sljedeći NATO šef će imati veliki zadatak da postigne ono što je uradio Stoltenberg. Mislim da to svi znaju, jer je on uradio nevjerovatan posao i imam ogromno poštovanje za način na koji je vodio savez.

Tako da je to veoma težak posao, a nije lako ni vrijeme, mislim da će se tražiti neko sa iskustvom, na primjer, kao što je šef države ili ministar. Potreban nam je neko ko je duže u ovom svijetu politike, ko je poznat i

drugim liderima, jer je važno da imaju novog vođu u ovim teškim vremenima. Ali siguran sam da će NATO ponovo naći kvalifikovanog i dobrog lidera, kao što smo to radili iznova i iznova u posljednjih 75 godina.