Ističe da činjenica da Svetozar Marović nikada nije ni priveden sudiji za prethodni postupak Višeg suda u Beogradu dokazuje da je izvršna vlast izdala direktno, protivzakonito naređenje policiji da ignoriše zvaničnu potjernicu.
POBJEDA: Srbija i nakon sedam zamolnica Crne Gore nije izručila Svetozara Marovića, kojem zatvorska kazna zastarijeva 1. oktobra kada ostaje slobodan čovjek – šta je interes Srbije da deset godina čuva Marovića?
NINIĆ: Institucionalno odbijanje Srbije da postupi po sedam zamolnica Crne Gore nije pravni propust, već svjesna, politički motivisana odluka vrha beogradskog režima. Taj interes je višeslojan. Prvo, Marović je kao ideolog i arhitekta bivšeg crnogorskog sistema dragocjen informativni i ucjenjivački resurs. On posjeduje duboko insajdersko znanje o finansijskim tokovima, tranzicionim procesima i personalnim odnosima unutar crnogorske elite, što Aleksandar Vučić obilato koristi u stalnom hibridnom ratu protiv Podgorice.
Drugo, držanjem Marovića na slobodi, režim u Beogradu šalje poruku regionalnim akterima da će svako ko radi u interesu naprednjačkog režima ili posjeduje adekvatan kapital za trgovinu uticajem, biti zaštićen od institucija sopstvene države. Na kraju, ovdje je na djelu brutalna instrumentalizacija pravosuđa. Ignorisanjem potjernice Crne Gore demonstrira se regionalna dominacija i otvoreno nipodaštavanje suvereniteta i pravnog poretka susjedne države. Vučić odmjerava prema kome može tako da se ponaša, što nikada ne bi bio slučaj sa zahtjevima za izručenje SAD ili Njemačke, pred kojima ponizno puzi i kleči.
POBJEDA: U sadašnjoj situaciji kada se iz Srbije ka Crnoj Gori svakodnevno upućuju oštre i histerične kritike, jer se dio Srba u Crnoj Gori otrgao poslušnosti Beograda, može li Marović da bude neki most između Srba u Crnoj Gori i beogradskog režima?
NINIĆ: Teza o Maroviću kao novom „mostu“ ili političkom posredniku je anahrona. Njegov upotrebni kapacitet u realnoj politici Crne Gore danas je sveden na nulu. Marović je muzejski eksponat i politička prošlost jer on nema ni biračko tijelo, ni operativnu infrastrukturu. Djelovi prosrpskih snaga u Crnoj Gori koji danas pokazuju znake autonomije teže sopstvenoj političkoj emancipaciji unutar crnogorskog sistema i sigurno ne bi rizikovali svoj rejting javnim vezivanjem za simbol korupcije bivšeg režima.
Osim toga, Vučićev režim ne želi „mostove“ niti autonomne partnere, on zahtijeva isključivo slijepe izvršioce naloga i ucjenjivane političke kreature. Ako su se pojedini srpski političari u Podgorici otrgli kontroli, Beograd ih neće disciplinovati preko kompromitovanog Marovića, već finansijskim, medijskim i obavještajnim pritiscima kroz sopstvene, direktne kanale. Marovićeva politička uloga je završena onog trenutka kada je poslužio kao jednokratno oružje za destabilizaciju bivše vlasti.
POBJEDA: Ako Marović nema državljanstvo Srbije, da li je njegov boravak u Srbiji legalan na osnovu naših zakona, po kojem borave stranci a ne rade u Srbiji?
NINIĆ: Iz čisto pravne perspektive, decenijski boravak stranog državljanina sa crvenom Interpolovom potjernicom na teritoriji Srbije, bez ekstradicije ili lišenja slobode, predstavlja eklatantno kršenje domaćeg Zakona o strancima, ali i Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u krivičnim stvarima. Svi uslovi za ekstradiciju iz bilateralnog ugovora o izručenju su ispunjeni: djelo je visoka korupcija, presuda je pravosnažna, a zamolnice uredne.
Činjenica da Marović nikada nije ni priveden sudiji za prethodni postupak Višeg suda u Beogradu dokazuje da je izvršna vlast izdala direktno, protivzakonito naređenje policiji da ignoriše zvaničnu potjernicu.
Priča o njegovom „lošem zdravstvenom stanju“ i liječenju u Beogradu je providna pravna i medicinska simulacija. Prema članu 25. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u krivičnim stvarima, narušeno zdravlje može biti osnov isključivo za odlaganje izručenja ako mu je život ugrožen, ali ne i za obustavu postupka. Čak i tada, bjegunac bi morao biti pod strogim sudskim nadzorom ili u Specijalnoj zatvorskoj bolnici, a ne na slobodi u elitnim beogradskim kvartovima. Marović u Srbiji uživa neformalni, protivpravni status štićene ličnosti pod pokroviteljstvom bezbjednosnih službi (BIA). Sa stanovišta vladavine prava, njegov boravak je institucionalno tolerisana nelegalnost, a nastupanje apsolutne zastarjelosti kazne 1. oktobra biće pravni trijumf ove državne opstrukcije.
POBJEDA: Da li postoje neke međunarodne sankcije, osim izvještaja o napretku Evropske komisije, ako se ne postupa po zamolnicima država koje traže izručenje i šta takvo ponašanje govori o državi koja to ignoriše?
NINIĆ: U klasičnom smislu međunarodnog javnog prava, ne postoje direktne, automatske kaznene sankcije poput ekonomskog embarga za nepostupanje po pojedinačnim ekstradicionim zamolnicama. Međutim, šteta po državu Srbiju je dugoročna i duboka jer naš krivičnopravni sistem više niko ne tretira na ozbiljan i pouzdan način. Osim redovnih šamara u izvještajima Evropske komisije kroz poglavlja 23 i 24, Srbija ovim postupkom samu sebe svrstava u red država koje pružaju sigurnu luku za međunarodne bjegunce od pravde, čime ruši princip uzajamnog povjerenja koji je temelj međunarodne pravne pomoći.
Preporučeno
Ovakvo ponašanje šalje nedvosmislenu poruku svijetu da je Srbija zarobljena država u kojoj ustavni princip podjele vlasti ne postoji. Režim u Beogradu otvoreno demonstrira da su njegovi politički interesi, kalkulacije i neformalni dilovi iznad potpisanih međunarodnih ugovora i prava. To je manifestacija političke osionosti koja pokazuje da se pravosuđe ne doživljava kao stub pravde, već kao pogonsko gorivo za spoljnopolitičke ucjene, trgovinu uticajem i regionalnu destabilizaciju.















