Video
Plavi cunami, trijumfalni povratak demokrata na čelo oba doma američkog Kongresa, donio je promjene koje je bilo teško i zamisliti. Demokratska guvernerka Džordžije prva je Afroamerikanka i prva žena izabrana na čelo države u srcu američkog juga.
U Mičigenu je izabran i senator, prvi put musliman, a demokrate su uspjele da razbiju crveni zid u tradicionalno republikanskim državama poput Teksasa, Ajove, Kansasa i Mejna.
Promjene u Americi nameću pitanje – da li se građani odlučuju da na izborima smijene autoritarne lidere, kao u Mađarskoj i Srbiji? Dugogodišnji diplomata u Vašingtonu Savezne Republike Jugoslavije i Srbije, prof. dr Ivan Vujačić, smatra da postoje sličnosti.
„Ja mislim da postoje sličnosti, jer je jedna od odlika Donalda Trampa taj njegov ogroman narcizam, koji pokazuje u svakom pogledu, počev od toga kada je tražio Nobelovu nagradu za mir, pa nadalje. On je pokazao jednu želju: pred ove izbore, pri čemu ga je sud spriječio da mijenja izborna pravila, da traži neke dodatne načine da izvrši restrikciju biračkog tijela“, kazao je profesor.
Po njegovim riječima, to su radili i Vučić u Srbiji, kroz izborne manipulacije, i Viktor Orban u Mađarskoj.
„Ta politika permanentne konfrontacije sa velikim dijelom populacije sopstvene zemlje, mislim da je doprinijela tome da veliki broj ljudi odustane od takve politike. Ljudi koji teže autoritarnosti ili su autoritarni, a Tramp je tipičan primjer toga u okviru američkih političkih parametara, Ustava i svega ostalog, pa je i to uspio ozbiljno da načne, doprinijeli su tome da se veliki broj ljudi odupre i stane na drugu stranu“, kaže Vujačić.
Primjeri iz Sjedinjenih Američkih Država, Srbije i Mađarske svjedoče da građani ne prihvataju autoritarne načine vladanja, kaže prof. dr Čedomir Čupić sa Fakulteta političkih nauka u Beogradu. Harizmatske vođe privlače birače u predizbornim kampanjama, demagoški obećavajući nerealno, a kada ne mogu da ispune obećanja, odgovornost prebacuju na druge, ističe Čupić.
„Tako je Tramp obećao zlatna brda i doline, da će riješiti neke probleme, posebno nezaposlenost koja se pojavila. Kada se pokazalo da je to što je obećavao nerealno, onda je krenuo da traži spoljne faktore, krenuo je u ratove. Znate, prvo je rekao da je najveći miroljubivi čovjek, a onda je odjednom, kao taj mirotvorac, krenuo u rat sa Iranom.
U Mađarskoj je napravljen jedan referendum, odnosno sve stranke u Mađarskoj koje su bile u opoziciji shvatile su da se ne može izaći na kraj sa Orbanom, nego da moraju biti udružene. Isto se desilo i u Srbiji: Vučić je na jedan uzurpatorski način počeo da vlada. Uzurpirao je funkciju predsjednika, koja je inače ustavno simbolična. Faktički, preuzeo je ono što Vlada treba da radi, Vladu je pretvorio u svoj servis“, smatra Čupić.
Imao je i nerealne projekte kroz koje je, kako tvrdi, stvoren sistem u kojem mala grupa ljudi izvlači veliki novac iz državnih investicija, uz korupciju.
„Plaćali su izgradnju puteva i po tri puta skuplje po kilometru, ili, na primjer, u Željeznici. Naravno, i tim koruptivnim radnjama ima kraja: naprave se greške, odnosno radi se sa lošim materijalima, ne uradi se kako treba i sve se radi na brzinu. I onda ste imali ovu nadstrešnicu, gdje su, u stvari, u ime države ubijeni ljudi, nevini ljudi. Upotrijebio je sve što je mogao da upotrijebi, od medija i nacionalnih frekvencija. Nema nijedan drugi medij, samo medij koji pripada njemu. Zatim je, preko Telekoma, kupovao medije, kupio je lokalne medije u Srbiji. S druge strane, terorom, zloupotrebom, posebno policije, ograničavanjem tužilaca da se bave svojim poslovima, veliki dio sudija držao je u svojim rukama. Sve ih je ucijenio i to je bila jedna vladavina ucjena“, objašnjava Čupić.
Ono što se desilo u Sjedinjenim Američkim Državama, Srbiji i Mađarskoj dio je velikog talasa, smatra hrvatski istoričar prof. dr Hrvoje Klasić. Za pohvalu je, kaže, to što pobune nezadovoljnih građana rezultiraju ovako važnim promjenama.
Klasić, međutim, zapaža da su ključni motivi za promjene politička korupcija i bogaćenje uskog sloja ljudi, uz osiromašivanje većine građana.
„Dakle, i Trampov i Orbanov i Vučićev su, u stvari, nacionalistički, populistički, visoko korumpirani sistemi. Što bi se reklo, svaka sila za vijeka. Nekad, očigledno, ljudima neke stvari prekipe. To smo imali i u slučaju Orbana i u slučaju Vučića i SNS-a, ali i u slučaju lično Donalda Trampa i njegove porodice, kao i njemu bliskog kruga ljudi.
Dakle, ljudi će očito progledati kroz prste i nacionalizmu i autokratiji i nedemokratiji, ukoliko ih to ne lupi po džepu“, kaže Klasić.
Onog trenutka kada građani osjete da su počeli da žive lošije, kaže profesor, ili, u konkretnom slučaju Srbije, kada je ta korupcija dovela do jednog tragičnog događaja, onda se tek reaguje.
„Međutim, očito je to trenutak u kojem živimo, trenutak nekakvog potrošačkog društva, u kojem, da tako kažem, ako izuzmemo ovu situaciju sa Srbijom, materijalno postaje bitnije od nekakvih ideja, vrijednosti i ideala. Pa, eto, dakle, zbog toga se to i događa na ovaj način. Hoće li se to preliti i drugdje? Nijesu mi poznati slučajevi u Evropi koji bi bili uporedivi sa onim što je bilo u Srbiji i Mađarskoj, osim, naravno, ako izuzmemo Bjelorusiju i Rusiju“, kaže Klasić.
Mandat predsjednika Trampa, međutim, traje još dvije godine, podsjeća Ivan Vujačić.
Očekuje da će početi i distanciranje od njegove politike.
„Moje lično mišljenje je da će on praviti ekstravagantne poteze, da će ignorisati ovaj gubitak i da će na spoljnopolitičkom planu povlačiti neke poteze, ali to može da košta Republikansku stranku. Ono što sada treba da se pitaju JD Vance i Marco Rubio, koji očigledno misle da budu pretendenti na kandidaturu za predsjednika 2028. godine, jeste kako da se eventualno distanciraju od Trampa. I mislim da je JD Vens već uradio to u prvoj izjavi, kada je rekao da je za ovaj poraz kriv rat u Iranu. Mislim da će tu početi jedan tip distanciranja, ukoliko žele da imaju budućnost“, dodao je.
Preporučeno
Dešavanja u svijetu poruka su da demokratija mora da ide dalje u ograničavanju mandata, zaključuje prof. Čedomir Čupić.
