„Mi očigledno imamo potrebe još uvijek da vježbamo demokratiju, daleko smo od onog što možemo da smatramo demokratskim društvom. Ja ne mislim da je to posebno zabrinjavajuće. Dakle imali smo od avgusta 2020. sve te različite vlade, koje su imale svojih pluseva i možda više minusa, ali sve je to dio jednog procesa“, rekla je ona.

Na pitanje kako vidi trenutnu poziciju DPS-a te da li su krenuli putem reformi, kojim je dio javnosti očekivao da ih upravo ona povede, Pejanović Đurišić kaže:

„Pa ja odavno nisam aktivna u toj partiji, kao što znate, a to za šta bih se ja zalagala je u svakom slučaju značajno drugačije od onog što vidimo“.

Komentarišući status Crne Gore u Alijansi, te to da li ga je Crna Gora u prethodnom periodu učvrstila ili oslabila zbog političkih trzavica ali i stanja u bezbjednosnom sektoru, nekadašnja ministarka odbrane kaže da je svima jasno da veliki vanjsko-politički uspjeh koji je naša zemlja postigla članstvom u NATO-u nije efektuiran na pravi način. Tu, dodaje, ne misli samo na posljednje tri godine, već i prije toga.

„Prosto kao da smo u onoj fazi, mogli bi reći tipično crnogorskoj – ok, napravimo štrik, postignemo određeni rezultat, i onda će to samo od sebe. Znači neće ništa samo od sebe, jer članstvo u NATO podrazumijeva, ne samo formalizaciju tog mjesta za stolom, nego i da vi predano radite na onome što su vrijednosti koje NATO alijansa oslikava. Znači te vrijednosti koje nisu samo povezane sa onim što je bezbjednosni sektor, eventualno Vojska CG, nego su povezane sa svim onim što je razvoj demokratije institucija, ljudskih prava i sloboda. Znači u tom dijelu mi već godinama imamo jedan značajan set back, i on postaje očigledan naravno u posljednje vrijeme s obzirom na činjenicu da ono što imamo kao nekakav politički establišment se i ne trudi da stvori privid funkcionisanja na način kako bi to očekivali“.

Slučaj “Tunel” teško da se, ističe, može dodatno komentarisati, osim da u svakom slučaju djeluje surealno, ali i opominje da se sistem mora unaprijediti.

„I što god da su bili motivi i namjere onih koji su to i organizovali i izvršili govori o jednom ogromnom propustu ukupnog našeg sektora i bezbjednosnog i onog što je povezan sa pravosuđem i načinom na koji oni funkcionišu, i to bi trebalo da bude jedan alarm za sve – i one koji su u Vladi i insitutucijama, i one koji su u NVO sektoru, da pokušamo da nađemo način kako i sa kim da ono što je ključno za naše društvo kao i za svako drugo, a to su institucije, da rade svoj posao na jedan kvalitetniji način“.

Kvalitetnije institucije nam, smatra Pejanović-Đurišić, trebaju i kada je riječ o opasnosti od negativnog ruskog uticaja koji, kako ocjenjuje, ne prestaje i ne može se očekivati da prestane. I to, kaže, nije prisutno samo u Crnoj Gori ili regionu, već na svim geografskim širinama ili dužinama od različitih aktera.

„Ključno pitanje u svemu tome je naša otpornost na tu vrstu opasnosti i da li mi radimo ono što je potrebno da tu otpornost izgradimo. Tu su opet institucije ključne, ali ne samo institucije i uopšte javnost u CG – jako je bitno šta se sve dešava u sektoru obrazovanja, šta se dešava u medijima, tako da sa te strane ja uvijek sam na strani onih koji smatraju da treba pronaći prave uzroke onog što se dešava, da se ne zadržavamo na pojavnom“.

Alarm se upalio, potvrđuje, i kada govorimo o narušavanju građanskog koncepta Crne Gore. To se pitanje dosta tretira, kako ističe, kao pitanje gdje može da završite diskusiju retorički….

„ Iako se na drugoj strani pojavljuju tendencije koje više nego jasno ukazuju na namjeru određenih da taj karakter naše države Crne Gore koji je vjekovno utemeljen promijene. Dakle da promijene to u onom pravcu u kom bi to bila država naroda, a ne građanska država, što bi definitivno bilo vrlo problematično sa aspekta i budućnosti i prosperiteta i mira na ovim prostorima“.

Ne može se, zaključuje, predvidjeti koliko će vremena trebati Crnoj Gori, ali vjeruje da je sve ovo dio demokratskog sazrijevanja te da, ako se držimo demokratskih principa i klauzula, ne možemo zalutati.