Papa Franjo je u Vatikan donio drugačiji politički senzibilitet. Pokušao je senzibilizirati Katoličku crkvu na neke teme koje je Vatikan u ranijim razdobljima nedovoljno isticao. Pokazivao je osjetljivost za ljude koji trpe različite oblike nepravdi i iskorištavanja, zauzimao se i za one koji su u društvima bili stigmatizirani, često je odlazio na mjesta gdje su katolici kao i ostali stanovnici izloženi političkom i ekonomskom ugnjetavanju. U teološkim pitanjima nije bio naročito inovativan, 

„Priča o obojenoj revoluciji koju sponzoriše Zapad, EU i Hrvatska je pomoćni alat Aleksandra Vučića kako bi se onima koji ga podržavaju predstavio kao čovjek koji još uvijek drži sve konce u svojim rukama. Ta priča je farbanje domaće javnosti. Pitanje je je li veliki protest 15. marta u Beogradu bio vrhunac napora da se izvrši pritisak na vlast da ode ili je to samo etapa nakon koje će slijediti još protesta protiv Vučića koji nema namjeru da preda vlast tek tako. Izborom nove vlade on kupuje vrijeme. Ne odlučuje se na izbore jer bi njihove rezultate malo ko priznao i izazvali bi novi val protesta”, govori Picula.

Picula tvrdi da opozicija u Srbiji nije ključni pokretač promjena, već da su institucije duboko kompromitovane i da se stvarni pomak ka demokratiji može desiti tek u specifičnim okolnostima.

„Opozicija u Srbiji nije nosilac zahtjeva za transformacijom. Institucije su zarobljene. Možda su masovni protesti sredstvo koje će stvoriti ambijent u kojem se može dogoditi tranzicija. Ali je pitanje je li nakon Vučićevih 12 ili 13 godina moguća meka tranzicija iz autoritarnog u sustem punokrvne demokratije. O upotrebi sile će Vučić četiri puta razmisliti. Benevolentnost evropskih institucija kao i najutjecajnijih EU država prema njemu bi mogla biti dovedena u pitanje ako bi razvoj situacije u Srbiji doveo do toga da Vučić upotrijebi silu. Zato on šalje batinaše, različite provokatore, stranačke ljude koji žele da oslabe tu želju za protestima, ali mu to ne uspijeva”, komentariše Picula pa dodaje da promjena vlasti u Srbiji otvara neke rizike za koje EU možda nije spremna.

Demonstranti su, kaže on, prilično heterogeni i nijesmo čuli njihov odnos prema nizu otvorenih pitanja koja stoje između Srbije i njenog članstva u EU, na primjer što misle o Kosovu, uvođenju sankcija Rusiji, konceptu srpskog sveta…

Povezani članci

Svijet

Vučić: Da priznamo Kosovo ili uvedemo sankcije, ušli bismo u EU; Picula: Ne biste

Svijet

Tonino Picula o reakcijama u Srbiji na njegov izbor

Politika

Picula: Srbija želi da nadoknadi gubitak Kosova porastom uticaja u Crnoj Gori i BiH, Zapad nastavlja politiku “ne talasanja” na Balkanu

“Francuski predsjednik Makron je prošlog ljeta posjetio Vučića i pokrenuo nabavku novih vojnih aviona Rafalea, a govori se i o saradnji na razvoju srpskog nuklearnog programa. Tu je i memorandum o razumijevanju između EU i Srbije o eksploataciji različitih mineralnih bogatstava. Građani Srbije su izloženi narativu koji favorizuje bratske i prijateljske veze s Pekingom i Moskvom dok su Zapad i EU demonizovani. Kada bi se sjutra organizirao referendum o ulasku Srbije u EU, ne bi trebalo očekivati spektakularni rezultat. Vučić koristi EU kao bankomat”, kaže Picula koji smatra da Srbija ne može postati članica EU dok ne prizna nezavisnost Kosova i ne odustane od politike srpskog sveta.

Dodaje da Srbija stagnira na evropskom putu.

„Vučićeva politika optuživanja Hrvatske da stoji iza obojene revolucije je njegov jeftin pokušaj da u srpskoj javnosti stekne dodatnu legitimaciju. On bi sada najradije izazvao gužvu na sjeveru Kosova, ali je potrošio sve kredite nakon upada srpskih paravojnih grupa u Banjskoj 2023. kada je stradao jedan kosovski policajac. Izazivanje gužve na Kosovu bi mu bilo daleko skuplje od provociranja Hrvatske, a ima i dobru računicu jer Zrinjevac, Pantovčak i Markov trg ne čine dovoljno da bi upozorili Brisel na maltretiranje hrvatskih građana u Srbiji. Prije nekoliko mjeseci sam sugerisao da treba pozvati na razgovor ambasadorku Srbije u Hrvatskoj, no ona je u međuvremenu otišla iz Hrvatske. Očito se radilo o osobi koja je svoju misiju u Hrvatskoj shvatila kao poligon za ekscesno ponašanje što govori i o Vučićevoj percepciji Hrvatske kao zemlje u koju može poslati nekoga ko uvijek može poslužiti kao agent izazivanja nereda”, govori Picula.

Evropski parlament početkom maja treba da glasa o njegovom izvještaju o stanju u Srbiji u protekle dvije godine. Uvjeren je da će biti prihvaćen. Dokument nabraja sva otvorena pitanja koja Srbija ne uspijeva da riješi, a koja su kriterijumi za napredovanje prema članstvu u EU.

„Skeptičan sam prema ulasku novih članica do 2030., čak i Crne Gore. Nisam optimističan po tom pitanju”, ističe Picula koji ne vjeruje ni da će do kraja mandata ovog saziva Komisije Ukrajina biti primljena u EU.

Picula sarkastično komentariše posjetu Milorada Dodika Moskvi, dovodeći u pitanje vladavinu prava u Bosni i Hercegovini.

„Čudim se da se Dodik uopšte vratio iz Moskve. Mogao je ostati tamo do parade 9. maja. Povratkom u BiH je pokazao koliko ta zemlja ima problema s primjenom sopstvenih zakona jer bi trebao biti priveden”, napominje Picula.

Picula upozorava na promjene u globalnoj političkoj dinamici, ističući da „Pax americana” i svijet kakav smo poznavali od 1945. godine više ne postoje. On takođe naglašava da je EU sada suočena sa najneprijateljskijom američkom administracijom u istoriji transatlantskih odnosa:

„Pax americana i svijet kakav poznajemo od 1945. više ne postoji. No, otvoreno je pitanje u kojem smjeru svijet ide. EU je suočena s najneprijateljskije orijentiranom američkom administracijom u istoriji transatlantskih odnosa. Jasno je da s Trampom treba komunicirati jer bez obzira na njegovu gotovo monarhističku poziciju, on ipak ima i određene limite, a to su prije svega interesi onih industrijskih sektora koji ne gledaju blagonaklono na ovo divljanje nametanjem carina. Postoji i sudska vlast koja je u SAD dovoljno sposobna da mu osujeti neke ambiciozne planove. Trenutak istine za Trampa će biti međuizbori. Republikanska stranka više ne postoji, postoji MAGA pokret. Mislim da je njegov sljedeći front američki politički sistem i već su počele prijetnje Džeromu Pauelu, šefu Američke centralne banke, da mora da spusti kamatne stope”, govori Picula.

Zaključuje da je Evropi zajednička vanjska i sigurnosna politika decenijama bila zadnja rupa na svirali te da će možda trebati mijenjati i način odlučivanja unutar EU.