Video
On ističe uticaj koji dolazi iz Srbije, SPC i Rusije, ali se nada da će Crna Gora nastaviti svoj evropski put.
Da li su Milatovićeve izjave oko povlačenja priznanja Kosova pokušaj da se privuku glasači Demokratske partije socijalista (DPS) ili njega na tom putu sprečava sporazum koji je Crna Gora potpisala?
Radulović: Crna Gora je i dalje država iako to neki ne bi ni htjeli, možda, pogotovo ljudi oko Milatovića, ali takođe ljudi koji su ga podržali na izborima. Crna Gora je dakle priznala Kosovo i o tome ne može biti razgovora. To je međunarodni ugovor Crni Gore koja je izrazila svoju definitivnu volju koja se ne može mijenjati kako se mijenja vlast u Crnoj Gori.
Sa druge strane, Jakov Milatović mora odgovarati onima koji su ga izabrali u najvećoj mjeri, to su ipak bili prosrpski i proruski glasači. Dodatno, on je prihvatio neformalne obaveze određenim međunarodnim faktorima koji su ga snažno podržavali oko njegove kandidature.
To vas pitam jer za Milatovića se govori da je čovjek Srpske pravoslavne crkve (SPC). Vidjeli smo narod koji slavi u Nikšiću i Beranama sa raširenim srpskim zastavama i podignuta tri prsta. Da li ti ljudi očekuju od njega da povuče priznanje Kosova?
Radulović: Siguran sam da to neki očekuju, ali ne svi. Najradikalniji pripadnici tog političkog korpusa to očekuju. Taj radikalni korpus je vezan za SPC, koja je i najveći remetilački faktor u Crnoj Gori i na Balkanu. Taj remetilački faktor pokušava da izazove destabilizaciju upravo zloupotrebom mita o Kosovu iako su svjesni da je realnost potpuno drugačija. Oni izazivaju i radikalizuju ljude koji se deklarišu kao Srbi u Crnoj Gori, ali su svjesni i da ta radikalizacija ne služi organizovanom vojnom odlasku na Kosovo i oslobađanju Kosova, već formiranju militantnih grupacija unutar Crne Gore koje trebaju da posluže za politički pritisak na određene političke i partijske subjekte unutar Crne Gore.
Niko od njih nema hrabrosti da ode na Kosovo i bori se oružano za njega, ali imaju hrabrosti da maltretiraju sve građanske strukture u Crnoj Gori, koje su svjesni te realnosti i koje ne gledaju na svoje susjede kroz prizmu velikosrpskog šovinizma.
Da li, s jedne strane, vlasti u Srbiji odgovaraju takve izjave o Kosovu, a s druge strane, da li vlasti iz Srbije žele da kroz Crnu Goru prave neki „srpski svet“?
Radulović: Apsolutno da, i za jednu i za drugu tezu. Upravo su vlasti Srbije te koje zajedno sa SPC insistiraju na izgradnji i održavanju tog prevaziđenog, klerofašističkog velikosrpskog i kosovskog mita u Crnoj Gori. Zašto? Održavajući taj klerofašistički i šoviništički srpski mit o Kosovu, zapravo pokušavaju da kontrolišu značajan dio crnogorskog elektorata, koji ne razmišlja i ne donosi odluke na osnovu racionalnih, već na osnovi mitomanskih projekcija. To je jaka veza između (Aleksandra) Vučića i njegove vlasti i SPC u Crnoj Gori.
Nažalost, kao i u prethodnom slučaju, oni to ne smiju da rade tamo gdje su dobili adekvatan oružani odgovor – a to je i na Kosovu i u Hrvatskoj. Oni se i u Hrvatskoj ponašaju poprilično kukavički i vrlo sarađuju sa vlastima u Hrvatskoj, kao i na Kosovu.
Ali, zato u Crnoj Gori gdje mi ne dajemo takav odgovor kao što su dobili na Kosovu i u Hrvatskoj, insistiraju i apsolutno primjenjuju složenu strukturu nasilja nad političkim, kulturnim i nad religioznim životom Crne Gore. Kroz to nasilje pokušava se ostvariti interes „srpskog sveta“ i želi se kompezirati odavno izgubljeno Kosovo. Samo Srbima nema to ko da javi, očigledno. A Vučićev režim ih je održavao u toj iluziji da je Kosovo srpsko. Kosovo je albansko i biće od sada pa do kraja. To Srbi moraju da prihvate. Vučić je nezavisno Kosovo prihvatio Ohridskim sporazumom, htio da prizna on to ili ne.
Odnos Crne Gore sa Rusijom? Da li postoji mogućnost da Crna Gora bude neka vrsta proksidržave Rusije u NATO-u?
Radulović: Na žalost, određeni saveznici Crne Gore unutar NATO-a su učinili dosta toga da se Crna Gora preda u ruke onim politički snagama koji imaju predominantno proruske i prosrpske stavove. Te političke partije sada vode Crnu Goru Samo je pitanje njihove odluke da li će i u potpunosti Crnu Goru usmjeriti ka povećavanju ruskog uticaja ili potpuno staviti pod ruski i srpski uticaj.
To znači da su u vladama od 2020. do danas dali sve od sebe da, posebno u bezbjednosnom sektoru, da ruski uticaj bude vrlo snažan, i to se osjeća na svakom koraku. Posebno u djelovanju SPC koja je direktni eksponent ruskog uticaja. Sjetite se Joanikijeve izjave da će Crna Gora biti mala Ukrajina. To su otvorene prijetnje izazivanju građanskog rata u Crnoj Gori od strane pripadnika SPC.
Povodom svega ovoga, utacaja SPC-a, Srbije i Rusije, imamo izjave Jakova Milatovića da će za vrijeme njegovog mandata Crna Gora ući u Evropsku Uniju (EU). Koliko će biti teško opredjeljenje Istok-Zapad, odnosno, da li će „sjedeti na dvije stolice“? Ukoliko će biti tako, koliko dugo može da izdrži?
Radulović: Rano je za te prognoze. To možemo da vidimo nakon prve godine mandata.
Preporučeno
Ono što možemo da kažemo jeste da on lično nije podržavalac NATO-a, niti je oduševljen zapadnim vrijednostima na koje se poziva.Ali na domaćnoj političkoj sceni daje vrlo konzervativne izjave vezane za SPC, ali i za druge određene političke vrijednosti, koje nisu u skladu sa EU. Nadajmo se, ipak, da će se on makar malo osloboditi prosrpske i proruske matrice, i da će ipak raditi u pravcu učlanjenja Crne Gore u EU.
