Gospodin Kovačević je odabrao da srednji prst protegne dok je stajao uz himnu, pored predsjednika Milatovića, blaženog u neznanju, na proslavi Dnevnog centra za djecu sa smetnjama u razvoju i osoba sa invaliditetom.
Nije baš dostojanstveno, ali jeste, mora se priznati, dosljedno: prvi čovjek Nikšića je jedan istinski četnik koji, jednostavno, ne misli jedno, radi drugo, a priča treće. Potpuno je u saglasju sa sobom, osim što je, recimo, pristao da bude prvi čovjek drugog po veličini grada – države koju ne priznaje.Malo apstraktno, al’ opet, sredstva se ne biraju, pa i takvo razmišljanje daje plodove.
Pored njegovog prsta – ne znam sad je li ovo nevaspitano ili je samo urbano – njegova faca je još zanimljivija. Toliku dozu štetnosti nisam viđela još od šestog razreda osnovne, kada su na peći na drva drugari palili gumice pa smo morali da izlazimo da se ne bi pogušili u dimu.
E takva je na njegovom licu, što nam govori o njegovoj potenciji misli-socijalna inteligencija desetogodišnjaka. Što je OK kad imaš deset godina. Ali nije ako si punoljetan, pa onda – kad si uhvaćen sa isturenim srednjim prstom – vrdaš kao školarac i pričaš o namještanju kaiša na satu.
Mada, nekako mu i zavidim jer je evoluriao i ide prema životnim ciljevima. I, bogami, uspijeva – nekad je uz himnu Crne Gore stajao i držao tri prsta na grudima a sada srednjak. Iz njegove vizure: svakoga dana u svakom pogledu sve više napreduje.
Ako ćemo realno, ovakvu osionost i bahato, nezakonito ponašanje dopustile su mu institucije crnogorske države.
Jer, protivzakonitim se činila i njegova negacija genocida u Srebrenici, koja se vukla jedno dvije godine po sudovima. Sjećate se onoga: ,,Uostalom, mislim Kartaginu treba razoriti. Uostalom, mislim nije bio genocid u Srebrenici. Mislim da sam tim sve rekao“. Baš je tako rekao Marko Kovačević na jednoj TV.
Osim što je zvučalo kao užasavajuće poricanje zločina, zaista je zvečalo od kršenja zakona.
Ali, zvanično – kršenja zakona nije bilo. Sud države Crne Gore oslobodio ga je optužbe da je negiranjem genocida u Srebrenici izazvao nacionalnu i vjersku mržnju. Viši sud u Podgorici je imao volšebno rješenje – utvrdio je da je Kovačević negirao genocid u Srebrenici, ali da nije dokazano da je izvršio krivično djelo za koje se tereti, odnosno nema mržnje. Po krivičnom djelu negiranja genocida iz KZ Crne Gore sud se nije izjašnjavao.
I zbog toga gospodin Kovačević može danas pred kamerama da pokaže srednji prst, kao što se, ne tako davno nasmijano uslikao prvi čovjek Nikšića pjevajući „leleču Turci i kukaju bule…“
Misli da mu može biti. I može mu biti da se slika kako hoće. I svako ko to kritikuje – može da se slika.
A može i da se slika ova država u kojoj se, umjesto osude ili komentara, PR služba predsjednika ili ko je već zadužen, odluči da ukloni video sa stranice predsjednika. Tako je Milatović, umjesto da se pravi da bude neobaviješten, pristao da bude saradnik u prikrivanju državne bruke.
Ali, ne može se skarednost sakriti ukrivanjem fotografija ili video zapisa. Jer to nije samo jednodnevna bruka, to je, nažalost, današnja crnogorska realnost.
Ili, kako ono vole da kažu – to je nova Crna Gora na koju se morate navići.
Preporučeno
Možemo li, smijemo li?
Video