Video
Političke stranke su počele da preplavljuju javni prostor najavama švajcarskog standarda, japanske preduzetnosti i skandinavske socijalne politike. To znači samo jedno: valjaće nam izdržati narednih dvadesetak dana u kojima će nas obasipati, kao u svuda u svijetu u predizborno vrijeme, obećanjima, glupostima, foliranjima, lažima i međusobnim podmetanjima.
Iako se kampanje još nijesu zahuktale, tek su krenulo na društvenim mrežama uz tu i tamo neki ulični što oni kažu event, već se na osnovu viđenog može zaključiti kako će ko voditi ovu kampanju i šta će u njoj plasirati.
DPS, već je očito, ide na renome i kvalitet nosioca liste dr Nermina Abdića. Za sada nema državnih tema, samo povećanje vidljivosti i promocija nosioca liste. Imajući to u vidu i pogotovo činjenicu da je dr Abdić glavni čovjek DPS-a u Podgorici, sasvim je izgledno da će teme koje se tiču Glavnog grada, a ne državne i sl. dominirati u kampanji DPS-a. Na ruku im ide to što dobro poznaju stanje u gradu. Ukoliko budu znali da se mudro suoče s napadima konkurencije, kampanja će ostaviti ukupno dobar utisak. U suprotnim, prepucavanja i nadgornjavanja prijete da nanesu štetu kvalitetnom nosiocu liste i njegovoj kampanji.
Evropa sad i Demokratska Crna Gora su, kako se vidi od sinoć, na teškoj muci. Imaju kvalitetnog nosioca liste prof Sašu Mujovića, koga pak nema na listi. A na listi ima odlazeće gradonačelnice, što je potez koji njihovi politički protivnici nijesu mogli ni da sanjaju, koliko je po njih dobar. Prof Olivera Injac je do te mjere bila neuspješna i problematična da se bojim da nema tog stručnjaka za PR koji može pomoći koaliciji PES-DCG. Iz posljednjih objava PES-a jasno je da su planirali da im se kampanja zasniva na fantomskom „programu Evropa sad 2“ odnosno obećanjima plata koje se mjere hiljadama eura. Sada su, stavljanjem dosadašnje gradonačelnice na čelo liste, sami sebi pucali u nogu, pa je pitanje koliko planovi imaju smisla.
Koalicija srpskih stranaka okupljenih oko Nove srpske demokratije još nije pokazala u kojem će pravcu, što je potpuno očekivano. Bilo bi čudno da je drugačije. Jer oni jednostavno neće moći da vode kampanju samo u jednom pravcu i to je njihov ključni problem. Nosilac liste dr Jelena Borovinić Bojović se kao predsjednica Skupštine Glavnog grada dobro izbirikala i suočila s izazovima Glavnog grada. Imajući to i vidu, kao i činjenicu da s druge strane odlazeća gradonačelnica za rezultat ima jedno veliko ništa, za ovu koaliciju bi bilo najmudrije kada bi vodila kampanju samo na teme koje se tiču Glavnog grada. Ali šta da rade kada je zov „srpstva“ jači i kada misle da na svaku moraju da se izjasne. Zato će kampanja po svoj prilici biti kao i X nalog doktorice Borovinić Bojović: interesantna i umnogome smislena kada je riječ o gradskim temama, i naopaka i beskorisna kada je riječ o visokoj politici.
Koalicija predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića i lista otpadnika iz Evrope sad Andreja Milovića će, očekivano, zasnivati kampanje na napadima na PES i tu i tamo promociji nekog gradskog projekta. U tim promocijama bez obzira na elokvenciju nosilaca lista Luke Rakčevića i Andreja Milovića i Rakčevićevo poznavanje gradskih izazova. teško da, sudeći po pokazanom do sada, mogu biti kreativni i realni. Stoga ostaje kao primat pucanje na PES. To teško da može biti korisno i efektno, ali će makar biti zanimljivo gledaocima na tribinama.
Stranka evropskog progresa Duška Markovića najavljuje novi politički narativ i fokusiranje na Podgoricu. Imaju čistog nosioca liste Iliju Mugošu, odličnog organizatora na čelu stranke i kampanju koja za sada pokazuje umjerenost i kreativnost. Bave se, očekivano, gradskim problemima, ali ne ostaju dužni ni na teme od državnog značaja. Ako to građani prepoznaju mogla bi to biti uspješna priča.
Evropski savez je krenuo prilično ofanzivno u digitalnu kampanju i to za sada rezultira povećanom vidljivošću, što je svakako bio cilj. Imaju iskusnog nosioca liste, poslanika Borisa Mugošu, i uz njega poprilično onih koji su kadri iznijeti kvalitetnu kampanju. Moraće se suočiti s pitanjima o jednoj vrsti nastupa u Podgorici i Kotoru, a drugom u Gusinju.
Bošnjačka stranka, i njen nosilac liste Edin Tuzović, teško da će moći i znati dalje i drugačije od onoga kako je BS i do sada vodila kampanje – na identitetskim temama predstavljajući sebe kao jedinog legitimnog predstavnika bošnjačkog naroda u Crnoj Gori. Ni do sada to nije bilo lako, a sada, kada su u koaliciji s četničkim vojvodom i drugim vazalima Aleksandra Vučića, to će biti vraški teško, ako ne i nemoguće. Dodatni njihov problem je činjenica da je nosilac Izborne liste DPS-a u Podgorici dr Nermin Abdić.
Ostale liste su za sada još medijski mrtve, a neke se, vidimo jutros, suočavaju čak i s izazovom prikupljanja dovoljno potpisa podrške. Nije realno da bilo koja od kampanja preostalih lista, pri čemu je pitanje hoće li sve biti potvrđene, ostvari relevantan uticaj.
Uzvičnici i verzali
Interesantni su sa komunikacijske strane, i nazivi lista. Gotovo sve su se, sudeći po informacijama Izborne komisije Glavnog grada Podgorice, opredijelile za verzale (velika slova), a čak tri liste imaju u nazivu i uskličnike. Uskličnik znači imperativ, usklik, uzvik, ali i komandu, zabranu ili afekat. Verzal je nekada, kada se koristila samo mehanička štampa, služio za tipografsko isticanje. Uvođenjem računara, odnosno tehnološkim napretkom preloma teksta i napuštanjem mehaničkog preloma, verzal je praktično iščezao osim u rijetkim slučajevima, a i tada se koriste umanjena velika slova kako tekst ne bi bio prenaglašen. U vrijeme računarske komunikacije upotreba verzala se smatra elektronskom nepismenošću, a više riječi ispisanih velikim slovima se percipira kao vikanje.
U predizbornim kampanjama važi otprilike isto pravilo kao i od vaspitanja djece: kada počnete da se derete, znajte da je to znak da nešto prethodno nijeste dobro napravili.
Ako imamo većinu lista koja se nazvala ispisujući velika slova, pa još pored toga ponegdje i uskličnike, imate nedvosmislen znak da podsvijest kaže da onaj ko je to napravio nije siguran u snagu argumenta, pa mora malo da povisi ton.
Birokratski paraziti
Ostaju na kraju ovog razmatranja još tipični društveni paraziti ugnijezdeni u političkim strankama koji i inače, a u kampanjama pogotovo, preplavljuju javni prostor neslušljivim i nečitljivim birokratskim floskulama bez značenja i realnog sadržaja.
Ima ih u svakoj stranci i svugdje s njima ratuju oni koji se bave PR-om. Uspješnost PR-a, a sada već čak i u Crnoj Gori izbornih lista, mjeri se, stupnjem zauzdavanja ovih parazita odnosno uspješnošću da ih se drži u stranačkim zabranima, mimo očiju i ušiju javnosti.
Svaka od lista suočava se s takvima. Biće interesantno posmatrati koja će od lista u kolikoj mjeri uspjeti da ove parazite stavi pod kontrolu.
Preporučeno
Prirodno je da će najveći teret ponijeti nosioci lista i oni u vrhu, koji imaju realan izgled za ulazak u gradski parlament. Ali je muka kada krenu da govore oni koji to ne treba da čine. Nerješiv problem je kada su takvi nosioci lista. A ima ovog puta i toga.
