Pregledom mejling liste portala Standard utvrdili smo da smo Tužilaštvu uputili najmanje stotinjak pitanja na koja nikada nijesmo dobili odgovor. Zašto, to niko ne zna, jer je do bilo kakvog glasa iz te instistucije teško doći. Neka od tih pitanja vjerovatno su zadirala u ono što se opisuje kao “da se ne ugrozi istraga”, ali na adresu Standarda ni takva poruka nije stizala. Prosto, nijesmo u fokusu iako smo kao redakcija najbliži zgradi u kojoj “stanuju” VDT Milorad Marković i SDT Vladimir Novović.

Tako smo u ovoj godini pitali SDT i VDT koliko krivičnih prijava ima “škaljarske” i “kavačke” kriminalne grupe, a koje su podignute na osnovu otkrivene sky aplikacije, koliko se postupaka vodi protiv ovih grupa, te koliko je osoba obuhvaćeno tim postupcima.

Avaj, pitanja kao da završavaju u nekom virtulenom međuprostoru. Ni Marković, a ni Novović smatraju da na to nema poptrebe da odgovaraju.

Jedno od pitanja je bilo i da li je VDT formiralo predmet povodom smrti osumnjičenog za ubistvo Srđana Vojičića, Željka Vukovića, te ukoliko jeste da li je formiralo predmet i da li je utvrđen uzrok srmti Vukovića. Pa potom i slučaj Vesne Bratić, bivše ministarke koja je ojadila budžet i koja se na ročišta ne pojavljuje.

Pravo javnosti je bilo da zna i ko iz Tužilaštva dostavlja cijelu sms prepisku Vesne Medenice “Vijestima” koji su je plasirali na način što su birali “sočne” detalje za kompromitaciju targetiranih političara, sudija, javnih ličnosti….

Ni u vezi sa tim Standard nije dobio odgovore ko je “krtica” u Tužilaštvu i da li je na platnom spisku određenih medija. Naravno nema odgovora ni na to da li je formiran predmet povodom curenja podataka iz skupštinske “gluve sobe”.
“Sitnice” poput one, da li je formiran predmet, odnosno da li Tužilaštvo uopšte ima namjeru da reaguje na to što je srpska pjevačica Danica Crnogorčević skrnavila državnu himnu i rugala se Crnoj Gori na performansu u Beranama, ne dotiču ovu instituciju. A kako će kad na vrlo konkretno pitanje da li će VDT ispitati, istražiti i objasniti kako je SDT reagovao na ponudu, sada ubijenog, Edmonda Mustafe, da dobije status svjedoka saradnika i tvrdio da ima informacije o 11 ubistava.

Zid ćutanja je nastavljen i neodgovaranjem na pitanja da li je tužilašto identifikovalo osobu iz skaj aplikacije pod šifrom F558C6 iz prepiske sa optuženim Milom Božovićem, ko je osoba i da li je SDT podigao optužnicu ili makar izviđa stvar.

Isto kao i u svim navedenim slučajevima tužilaštvo nije odgovorilo na pitanja u vezi sa predmetom koji je u SDT-u formiran povodom kupovine trajekta 30.avgust.

Osim inicijalne informacije iz SDT-a da su formirali predmet zbog sumnjive kupovine trajekta, i u SDT-a se više po tom pitanju nijesu oglašavali, a nisu ni odgovorili na pitanja portala Standard šta je u tom predmetu urađeno za više od godinu.

Ista priča je i za bivšu direktoricu KCCG Ljiljanu Radulović koju je nedavno smjenio ministar zdravlja Vojislav Šimun.

Doskorašnja direktorica Kliničkog centra Crne Gore (KCCG) Ljiljana Radulović smijenjena je upravo zbog finansijskih malverzacija, ali SDT ni u ovom slučaju nije uzelo stvar u svoje ruke i formiralo predmet po službenoj dužnosti.

Radulović je na to mjesto postavljena u decembru 2020. godine za mandata ministarke Jelene Borovinić-Bojović, a njena smjena uslijedila je na prijedlog aktuelnog ministra zdravlja Vojislava Šimuna – na osnovu izvještaja komisije njegovog resora u kojem se ističe neracionalno trošenje novca, davanje saglasnosti za dopunski rad bez mišljenja medicinskog odbora i mimo procedura što je uslovilo da se produže liste čekanja pacijenata, sklapanje ugovora o radu mimo zakona…

I mogli bi ovako da ređamo do sjutra. Osim ovoga uredno smo poslali zahtjeve sa okvirnim pitanjima i temama za intervju sa čelnicima tužilačkih organizacija. U dopisima je objašnjeno zašto je važno da se čelni ljudi Tužilaštva oglase, zašto je bitno da građani znaju odgovore na pitanja koja smo poslali, ali avaj. Nema te čarobne riječi koje smo mogli izgovoriti da bi se otključala vrata tužilačkih institucija.

Zato se sa pravom pitamo da li je Tužilaštvu važnije da javnost ima pravo da zna, ali samo ono što selektivno dostavljaju određenim medijima ili im je interes da neselektivne informacije dođu do što većeg broja građana Crne Gore. Takođe i pitanje, ko kontroliše takav odnos prema određenim medijima, a iz razgovora sa kolegama ustanovili smo da je slična situacija i u drugim medijima. Ne svim, naravno.