Video
Ako je, kao i svi mladi političari, snivao da će jednom ispisati istoriju Crne Gore, onda je Dritan Abazović ispunio svoj mladalački san. Ali, kada se probudi iz bunila sadašnje moći koji mu obezbjeđuje mentor iz Beograda, ako je u tom mladom čovjeku ostalo zrno moralnosti nakon toliko prevara, ukoliko jednom prestane da laže sve oko sebe iz sata u sat, Dritan Abazović će se stidjeti jučerašnjeg, trećeg avgustovskog dana, ljeta gospodnjeg 2022.
Premijer Crne Gore, ej crnogorski premijer, pismeno je dozvolio crkvi čije je sjedište van Crne Gore, vjerskoj instituciji koja ne priznaje postojanje Crnogoraca i zove ih ,,đavoljim nakotom“ – da otme crnogorsko kulturno, sakralno nasljeđe i državni identitet, ono što nijesu mačem vjekovima mogli razni osvajači.
Da, najgore su ove domaće sluge tuđinaca. I da, premijer Abazović je, u ime Crne Gore, eh u ime Crne Gore, potpisao ugovor kojim država, pazite: država Crna Gora, garantuje da sve što je hrišćansko na crnogorskoj teritoriji, u stvari je – srpsko. Ne samo duhovo nasljeđe, već i ovozemaljska dobra: 52 kilometra teritorije, pa još i manastiri i crkve, pa još i grobna mjesta. I naravno – Cetinjski manastir.
Sve je to, po Dritanovom jevanđelju, od juče vlasništvo Crkve Srbije. Pa je još svojim potpisom verifikovao istorijski falsifikat: Crkva Srbije je, po tekstu ,,temeljnog ugovora“, starija u Crnoj Gori nego ta ista crkva u Srbiji za 616 godina. Majka crkva je mlađa od kćerke crkve – šest vjekova.
Nije to crni humor, već poražavajuća stvarnost na koju je pristao jedan crnogorski premijer. I zato, kad onako beskrupulozno lažljivo Abazović ustvrdi da je brzinom svjetlosti potpisivanje ugovora sa Crkvom Srbije bilo ,,na lijep, primjeren i dostojanstven način“, onda je to obično pilatovsko pranje ruku i treba čitati suprotno od onoga kako Dritan kaže: sve je bilo ružno, neprimjereno i nedostojanstveno.
Sasvim suprotno etičkom kodeksu ovih prostora. I tako ponižavajuće: crnogorski premijer pun narcisoidnih uzleta, ničice je pao na koljena i ropski ponizno dopustio da mu ugovor pišu u Beogradu, da ga ijekavizuju u Beogradu, da mu datum potpisivanja naručuju iz Beograda i da mu bude dostavljen iz Beograda. I još onda Abazović procijedi da mu je bila čast?!
Da išta zna o onome što su nas učili preci, pa valjda i njega, bio građanin ili premijer, shvatio bi jednu istinu od prvog dana kada je kročio u političku arenu – čast i bruka žive dovijeka.
Za trag u istoriji Dritan Abazović ne mora da brine. Ali, neće biti onako kako je snivao: juče se svojeručno upisao u modernu istoriju beščašća.
I potpuno je svejedno što ga je nagnalo da čini ono što ne treba činiti, nije važno da li je politički, lično ili porodično ucijenjen, postoji li ili ne tamo neki kompromitujući snimak koji posjeduje BIA, CIA, UDBA ili KGB… Na kraju dana, ostaju samo učinci i konkretna djela.
A to je zastrašujući saldo Dritana Abazovića: lagao je neprijatelje, ali i prijatelje kada je obećavao ,,ruku pravde“; lagao je i protivnike i saveznike kada je govorio o ,,brzom evropskom putu“; lagao je domaće i strane partnere dok je blokirao izbor Ustavnog suda; slagaće i jedne i druge sjutra kada bude izbor Sudskog savjeta…
Ali, znate već, ne može se sve vrijeme lagati svako. Od juče i sramnog stavljanja potpisa na ,,temeljni ugovor“ koji omogućava popovski udar na temelje crnogorske države, počeo je sunovrat Dritana Abazovića i, što bi rekao slavni pisac, uskoro će visinom skorašnjeg leta, mjeriti dubinu budućeg pada.
Istina, i pad je let. Ali, mnogo boli kad tresnete o golu ledinu.
Preporučeno
Draško Đuranović
