Video
Vladajuća većina se, glasajući za Rezoluciju o genocidu u Jasenovcu, Mathauzenu i Dahau, prizemno narugala i EU i državama članicama i time, zbog sopstvene nerezistentnosti prema Vučiću, ugrozila evropski put Crne Gore – kazala je, u intervjuu Pobjedi Daliborka Uljarević, izvršna direktorka Centra za građansko obrazovanje.
Uljarević je istakla da je Hrvatska bila jedna od država koja je najsnažnije podržavala Crnu Goru kada je riječ o evropskim integracijama i vrlo praktično pomagala, te da kad bi ta zemlja zauzela samo rezervisan stav, to bi bila velika šteta za nas. Ona je poručila i da ne očekuje da ova vlada završi puni mandat, ali je, kako je rekla, teško prognozirati vremenski okvir vanrednih parlamentarnih izbora u našim uslovima.
- Skupština je, nakon dobijanja IBAR-a, usvojila Rezoluciju o genocidu u Jasenovcu, uprkos protestnoj noti Hrvatske. Iz hrvatske vlade najavljuju reakciju povodom toga. Kako će se sve odraziti na Crnu Goru, očekujete li da nam Hrvatska blokira evropske integracije? Kako možemo dalje ako ugrožavamo odnose sa susjedom koji je čan EU?
ULJAREVIĆ: Prvo, treba imati u vidu kontekst u kojem smo dobili IBAR. On je označen primarnom političkom željom Brisela i država članica da se revitalizuje priča o proširenju i istakne neki uspješan primjer. Radi tog velikog cilja mnogi su, i u institucijama EU i državama članicama, zažmurili na jedno oko i dali zamajac Crnoj Gori. Na drugoj strani, Crna Gora nije ispunila sva privremena mjerila iz poglavlja 23 i 24 u izvornom obliku i u suštini, jer su mnoga preformulisana na način da su kriterijumi značajno sniženi kroz operativne zaključke. Umjesto da to vlasti u Crnoj Gori razumiju i poštuju, i taj „kredit“ opravdaju kvalitetnim radom i demonstriranjem istinske posvećenosti evropskim vrijednostima, standardima i najboljim praksama, vladajuća većina se, glasajući za Rezoluciju o genocidu u Jasenovcu, Mathauzenu i Dahau prizemno narugala i EU i državama članicama i time, zbog sopstvene nerezistentnosti prema Vučiću, ugrozila naš evropski put. To ruganje se nastavilo i kroz pravdanja takvog čina, u kojem su izbili na površinu neznanje, namjera za manipulacijom i kontroverzni ideološki stavovi, pa je možda za mnoge bilo bolje da poslije glasanja nikad ništa nijesu ni rekli dalje na tu temu, nego što su nastavili da se „ukopavaju“ odbranom neodbranjivog.
Stoga, nema sumnje da smo samo dva dana živjeli ono što je IBAR suštinski trebalo da donese, a da se sada vraćamo na trnovit put ka EU. Hrvatska je bila jedna od država koja je najsnažnije podržavala Crnu Goru kad je riječ o evropskim integracijama, vrlo praktično pomagala, a čak i kad bi Hrvatska zauzela samo rezervisan stav to bi bila velika šteta za nas, pri čemu je jasno da je zauzela proaktivno negativan pristup. Treba imati u vidu da je rijetko koje pitanje kao ovo ujedinilo hrvatsku političku scenu, koja je vrlo kompleksna, i da su, na primjer, Zaključke o bilateralnim odnosima sa Crnom Gorom o izglasavanju ove rezolucije u Skupštini Crne Gore u Odboru za vanjsku politiku hrvatskog Sabora jednoglasno podržali i njihovi lijevi i desni, a takva nedvosmislena politička pozicija će ugroziti dinamiku našeg procesa pristupanja EU. No, to su i željeli oni koji su svjesno, da bi se dodvorili zvaničnom Beogradu, podnijeli ovu besmislenu rezoluciju, vrijeđajaći time i žrtve u Jasenovcu, Mathauzenu i Dahau kojih su se sjetili samo da bi „balansirali“ sa podrškom Vlade Crne Gore Rezoluciji UN o genocidu u Srebrenici.
- Zbog Rezolucije o Jasenovcu posjetu Crnoj Gori otkazao je Šarl Mišel, predsjednik Evropskog savjeta, ali je Aleksandar Vučić najavio dolazak odmah nakon poziva Mandića i Kneževića. Što nam to govori?
ULJAREVIĆ: Vučić na Crnu Goru kontinuirano gleda kao na privremeno izgubljenu teritoriju, a ne kao na nezavisnu i suverenu državu. To pokazuje, između ostalog, na simboličkoj ravni, i time što nikad do sad nije došao u zvaničnu bilateralnu posjetu, iako su brojni zvačnici iz Crne Gore išli u Beograd da bi dokazali da Crna Gora drži do dobrih donosa sa Srbijom, dok su oni sistemski urušavani iz Srbije i to zato što njene vlasti nijesu iskazivale elementarno poštovanje prema izabranim vlastima u Crnoj Gori ni u jednoj garnituri, pa ni u ovoj posljednjoj.
Njegova najnovija najavljena privatna posjeta je nastavak takvog djelovanja, i zato ona treba da bude vezana za neki dan koji se može iskoristiti za nacionalističku scenografiju i dnevnopolitičko uzurpiranje, ali i dalje nipodaštavanje institucionalnog poretka Crne Gore. Nažalost, on u tome ima saučesnike i u Crnoj Gori.
- Najavljena je rekonstrukcija Vlade do kraja jula. Premijer Milojko Spajić uvodi bivši DF u izvršnu vlast. Kako će sa Mandićem sprovoditi evropske integracije i da li je Mandić zapravo šef u parlamentarnoj većini? Može li uopšte takva vlada opstati?
ULJAREVIĆ: Kao i do sada, jedan korak naprijed, dva nazad… Mandić je iskustven političar koji radi na sebi i veoma inteligentno koristi okvir u kojem se nalazi. I on ima strategiju za razliku od Spajića kojem je domet kratkoročna taktika i koji svime što radi demonstrira da ne želi da uči o politici i političkim vještinama, što je i za njega samog politički suicidalno.
Ova vlada je i sada heterogena na različitim nivoima, a ulaskom Nove i DNP-a na pozicije ministara nastaviće da iskaču brojna pitanja koja će dalje dijeliti tu strukturu. Članovi Vlade nemaju ono što bi trebalo biti temelj – vrijednosnu poveznicu, pa Vlada opstaje samo iz puke želje da njeni konstituenti zadrže ili prošire kontrolu nad državnim resursima koji se mogu zloupotrebljati u partijske i partikularne svrhe. Međutim, takav balon je pukao i u slučaju Vlade DPS-a koja je tu imala više staža i iskustva, i za očekivati je da mnogo brže pukne i ova vlada.
Jasno je i sada da Mandić, ali i Knežević na svoj način, daju usmjerenje kako parlamentarnoj većini tako i Vladi, iako formalno nemaju tamo članove, ali imaju dosta ljudi po tzv. dubini i drže ključeve održivosti te vlasti. Ono što ostaje nejasno jeste do kad će ostali konstituenti u toj vladi živjeti u uvjerenju da imaju veće koristi od onog što „ugrabe“ kroz tzv. institucionalnu prednost od pozicioniranja sebe u ulogu statista.
- Očekujete li vanredne parlamentarne izbore i kad bi se oni mogli desiti?
ULJAREVIĆ: Ne očekujem da ova vlada završi puni mandat, ali je teško prognozirati vremenski okvir vanrednih parlamentarnih izbora u našim uslovima. Iza nas je iskustvo rekordno dugog trajanja jedne vlade u tehničkom mandatu, koje je bilo mučno, ali ništa mučniji neće biti nastavak dnevnih trgovina zarad održavanja vlasti koja nije okrenuta javnom interesu.
Takođe, predstojeći lokalni izbori u nekoliko opština će dati određene indikacije i kako birači gledaju na one aktere koji su zaboravili izborna obećanja kad su sjeli u fotelje, kao i koja su njihova dalja očekivanja od političkih aktera što može uticati na dinamiku i izbornog procesa na nacionalnom nivou.
- Mandić i Knežević imaju izričite zahtjeve – uvođenje srpskog jezika kao službenog, trobojke i dvojnog državljanstva sa Srbijom. Poručuju da se to može i bez izmjena Ustava, pominju dopunu najvišeg državnog akta. Može li doći do ovakvog scenarija?
ULJAREVIĆ: Ako to bude zavisilo samo od ostalih aktera vladajuće većine, taj scenario je moguć, jer su njihovi lideri potpuno inferiorni u odnosu na Mandića i Kneževića.
- Kako komentarišete nove subjekte na političkoj sceni – formiranje Evropskog saveza (SD-SDP-LP), kao i Stranke evropskog progresa koju vodi bivši funkcioner DPS-a Duško Marković? Očekujete li objedinjavanje crnogorskog bloka za naredne parlamentarne izbore?
ULJAREVIĆ: Naša partijsko-politička scena je posljednjih godina dinamizirana, pa je za očekivati da to nosi i različita prestrojavanja.
Zanimljiva je dinamika koja se dešava na toj strani političkog spektra koji poslije jednog perioda konsternacije čitavom situacijom počinje, na različite načine, djelovati i pokazivati neke elemente proaktivnosti.
Izborni sistem ne ide naruku malim političkim subjektima i u tom okviru je pragmatična odluka SD, SDP i LP da dalje zajednički djeluju. Pilot projekat sa izborima u Budvi, gdje su ove tri partije nastupile u koaliciji i prije formalizovanja saveza, na malom uzorku i, u za njih ne baš povoljnom okruženju, ukazao je da postoji sinergetski efekat i da su birači prepoznali potrebu za objedinjavanjem ovih snaga. Čini se da je to motivirajuće i za njihove stare ali neke kolebljive birače, što je posebno važno za vanredne parlamentarne izbore, dok će se tek vidjeti koje biračko tijelo gravitira prema SEP-u.
Ukupno gledajući, ovo može uticati na smanjenje broja apstinenata na ovom spektru i bez nekog dodatno objedinjavanja.
Imamo anti-antifašizam na koji moramo naći adekvatan odgovor
- Crna Gora slavi Dan državnosti. Kako sačuvati antifašističke vrijednosti i građanski karakter društva, kako Vam izgleda država danas i kojim putem ide?
ULJAREVIĆ: Pravac kojim idemo još nije dobar, ali je pozitivno što ima više glasova koji na to ukazuju, civilno društvo je mnogo proaktivnije nego prije nekoliko godina kad nas je samo nekoliko bilo dosljedno u kritici vidno loših odluka ili trendova.
Današnja Crna Gora je, iako je ponekad u susretu sa realnošću teško povjerovati, nastala na temeljima antifašističke borbe tokom Drugog svjetskog rata. Pokret koji je predvodio tu borbu ujedinio je građane i građanke Crne Gore svih vjera i nacija u borbi protiv zajedničkog galopirajućeg zla, kreirao osjećaj društvene solidarnosti, socijalne pravde, zajedništva za javno dobro. Znači, antifašizam je jedan od osnova postojanja Crne Gore i štit modela crnogorskog građanskog društva, odnosno modela koji jedini garantuje stabilnost i razvoj savremene Crne Gore. Nenaučni istorijski revizionizam koji je danas u uzletu ima za cilj obračun sa svim ideologijama za koje smatra da ga ugrožavaju, a nije slučajno da mu je antifašizam „prvi na tapetu“.
Odgovornost je prethodne vlasti zapuštenost učenja o antifašizmu i jasnih državnih politika u promociji antifašističkog nasljeđa, uz dnevnu politizaciju ovog koncepta. Zato je danas antifašizam kod nas dominantno ispražnjen od sadržaja, iskarikiran do mjere da imamo one koji se pozivaju na pretke antifašiste i borce iz NOB-a, dok u praksi gaze sve antifašističke vrijednosti i principe i snažno zastupaju ideološki obojen istorijski revizionizam. To znači da imamo anti-antifašizam, na koji moramo naći adekvatan odgovor.
Preporučeno
Sve ovo upućuje da afirmacija i življenje principa antifašizma nije ništa drugo nego čisti patriotski čin a tu je 13. jul važan podsjetnik na simboličkoj i stvarnoj ravni.
