Video
“Politička i ekonomska situacija u zemlji tendira haosu, a posljedično i slomu ustavnoga poretka. Iz okruženja, s raznih strana, čuju se ratni pokliči, preko kojih ne treba olako prelaziti. Situacija oko Kosova je zategnuta. Bosna je rovita, a Beograd se naoružava takvom brzinom i u takvom obimu da se mudro zapitati: zašto? Dok Vlada u Podgorici, oktroisana od Srpske crkve u manastiru Ostrog, vodi podmuklu politiku dirigovanu s Dedinja. Ta politka promoviše četništvo kao srpski oblik fašizma, nemušto apologirajući zločine koje su četnici počinjeli u ime imaginarnoga srpstva, a za račun svojih saveznika nacističke Njemačke i fašističke Italije. Njihovi uzori u Srbiji, datum strijeljanja kargujevačkih đaka, u kojemu su učestvovali ljotićevci i nedićevci, oglasili su datumom pomirenja kvislinga i domoljuba“, analizira Vučinć.
On dodaje da je očito da su se “četnici digli na noge”, te da kao i ranije, još od vremena Načertanija, Crna Gora stoji kao ozbiljna prepreka njihovim konačnim ciljevima.
“Nijesu završili neke poslove ni 1941. ni 1990. godine, pa ih namjeravaju dovršiti u ovom vijeku, narednih godina. Prosto, kao i devedesetih godina prošloga vijeka pred krvavi raspad bivše zajedničke domovine, u vazduhu se ośeća miris baruta. Ove činjenice ne mogu ostaviti ravnodušnim nijednoga razumnoga građanina ove zemlje“, upozorava koordinator Crnogorskog pokreta.
U analizi razloga zbog kojih se Crna Gora 2021. godine našla u opisanoj situaciji Vučinić navodi da su se političke partije bivše vlasti trideset godina prema Crnoj Gori ponašale kao prema sopstvenoj imovini.
“Sve nacionalne i državne interese bili su podredili lukrativnoj politici – trgovali su ih s Beogradom. Državna vlast bila im je oruđe u besramnom bogaćenju. Političku idilu remetilo je jedino povremeno međusobno razračunavanje političko-ekonomske oligarhije oko preraspodjele moći u zemlji. Ta oligarhija koja je moralno i patriotski bankrotirala i dalje dominira u opoziciji. Nikad nije ni bila zainteresovana za crnogorske nacionalne i državne interese, pa ni sada. Žrtva takve politike je sama Crna Gora, posljedično dovedena do ruba propasti i sloma ustavnoga poretka“, jasan je Vučinić.
On je dodao da gledajući svakodnevno javno očitovanje sadašnje opozicije, u većini, o uzrocima političke krize i mogućim političkim saveznicima koje sanjaju, ne bi se reklo da razumiju prilike u kojima su se našli. Da im je politička sudbina vrlo neizvjesna, a rukovodstvima zapečaćena. Stoga, smatra Vučinić, to je jedan od razloga da našu sudbinu, kao naroda i države, moramo uzeti u svoje ruke.
“Dirigovano s Kalemegdana, protiv Crne Gore upregnuta je Srbija, Republika Srpska, indirektno Rusija i Evropska Unija. Osamsto miliona protiv trista hiljada Crnogoraca i pripadnika manjinskih naroda koji su stali iza Crne Gore kao građanske države i članice NATO saveza. Ne treba zaboraviti da je s toga istoga mjesta, Kalemegdana, takođe zavjerenički, povučen i oroz na revolveru koji je pucao u austrougarskoga prestolonasljednika 1914. godine u Sarajevu. Metak ispaljen iz toga revolvera izazvao je rat takvih razmjera i broja žrtava, da je u udžbenike ušao kao primjer apokalipse“, podjeća Vučinić.
Za njega nema dileme da su vektori sila koje razgrađuju Crnu Goru direkno upereni protiv njene narodne okosnice – etničkih Crnogoraca bez kojih nema države, niti smisla njenog postojanja, ali i protiv manjinskih naroda zbog njihove lojalnosti državi.
“Primarna institucionalna okosnica zemlje je Crnogorska crkva i nacionalne institucije koje posredno podupiru dignitet i suverenitet zemlje – DANU, Fakultet za crnogorski jezik i književnost, PEN i Matica crnogorska. Sve su bile mete opštega i frontalnoga rata koji je rukovođen iz državne administracije, a tek će biti njene mete. Svjesni smo tih činjenica, a svjesni smo i da nam je naprijatelj suviše moćan i brojčano nadmoćan, a mi suviše mali da bi smo nastupali razjedinjeno. Odgovor mora biti zajednički. Snažan suverenistički politički blok ili savez za odbranu civilizacije na ovim prostorima, koja je zavjerenički napadnuta i dirigovana s Kalemegdana, jedni je mogući građanski izbor. Razumno je na način koji nas lišava taštine i lukrativnih poriva egocentičnih političara i dozvoljava da se očituju različiti politički glasovi, koji se slivaju u jedinstvenu politiku maticu, koja ih vodi do jedinoga cilja – građanske, civilizovane i proevropske Crne Gore. U jedan politički savez afirmisanih državotvornih institucija, nekih političkih i nevladinih organizacija, afirmisanih pojedinaca i ostalih subjekata utemeljenih u crnogorskom nacionalnom i državnome biću. Očekivana bi bila moralna podrška od naše dijaspore, tradicionalno lojalne Crnoj Gori, i uticajnih međunarodnih političkih i kulturnih adresa. Ispitivanje javnoga mnjenja daje prednost ovakvom savezu protiv ozbiljnih prijetnji po mir i ustavni poredak nad svakim drugim oblikom političkoga organizovanja. Očekujemo ga“, poručio je jedan od koordinatora Crnogorskog pokreta Stevo Vučinić.
Preporučeno
