Inženjer, političar, profesor, novinar i pjesnik, poslanik Adrijan Vuksanović kaže da su za njega sve to srodna zanimanja, a da ih veže odnos sa ljudima koji je njemu presudan.
Na djetinjstvo ga podsjeća pucketanje vatre na Činovici gdje je provodio vrijeme kod đeda i babe. Taj ambijent je, kako kaže, počeo da ga oblikuje.„U tom periodu sam akumulirao dosta toga ono što sada samo artikuliram. Predosjećao sam tada da će doći vrijeme kada ću imati priliku za svoj vid ekspresije“, kaže on.
Najveći dojam na njega su, kako ističe, uvijek imali ljudi. Svoje prijatelje opisuje kao lojalne ljude širokog duha.
„Politika nije čitav moj život, život je širi od politike. Moji prijatelji nijesu iz politike, stekao sam ih mnogo prije.
Jako mi je ugodno kada mogu da provedem vrijeme sa njima i da razgovor i misli usmjerimo na nešto što nije politika“, objašnjava poslanik.
Trudi se da bude smiren i privatno i u politici. Ključ za smirenost po njemu je sigurnost koju čovjek posjeduje.
Ističe da suparništvo pomaže da rastemo i sagledavamo život iz više aspekata.
„Često pominjem velikog mislioca, Svetog Avgustina koji kaže – Zli ljudi postoje da bi postali dobri ili da bi dobre utemeljili u sv ojoj dobroti. Bogu sam zahvalan što nemam emociju mržnje jer ona je samodestruktivna i zbog toga posjedujem tu smirenost, crpim je iz duhovnosti koju pokušavam da njegujem“, kaže Vuksanović.
Trenirao je odbojku, a veliki je obožavatelj Dražena Petrovića. Smatra da ga je život od djetinjstva pripremao za politiku.
„Zbog politike sam izgubio određeni dio privatnosti, nijesam u tome sam. Ipak prevladava mi ponos što predstavljam svoj narod u parlamentu. Nadahnuće crpim od ljudi koji me razumiju, koji me vole. Gledam u sunce i orjentišem se prema suncu“, kazao je on.
U starosti želi da stekne mir, jer je po njemu to znak zdrave duhovnosti.
„Važno mi je da budem u miru sa savješću, a onda ću biti miran sa sobom i ljudima oko sebe“, zaključio je Vuksanović.
Preporučeno