Video
Prisjećajući se ranijih vremena, Miročević kaže da je titogradska publika bila čudo.
“Mnogo je poznavala fudbal, a posebno sport. Počeo sam fudbal da igram u FK Titograd na Cvijetnom brijegu, bez stativa, bez golova”, rekao je.
Vrijeme u koje je on kretao da se bavi sportom bilo je, kaže, sirotinjsko. Ali je, naglašava, fudbalu prišao iz ljubavi.
“Kad vratim film i sjetim se tih detalja, šta sam ja jeo i kako sam išao na te utakmice, i vratim vrijeme kad postanem profesionalac, igrač Budućnosti, Šefilda. Tada nije bilo nekih velikih primanja, nijesu bili uslovi. Kada se sjetim, nismo imali ni tople vode na Cvijetin brijeg. Tek dolaskom Budućnosti, nije imala neke uslove, ali si imao toplu vodu. Nije bilo kao što je sad. Danas djeca imaju sve uslove”, istakao je Ante Miročević.
A onda sam imao sreću da nisam mijenjao boju. Šefild je imao plavo-bijelu boju i ja sam imao tu sreću u tim dresovima plavo-bijele boje”, istakao je Miročević.
Na pitanje da li je isti osjećaj nekada i sada kada se gledaju utakmice Budućnosti sa tribina, fudbalska legenda odgovara odrično.
“Naši navijači su spontano dolazili, oni su znali šta je fudbal. Mi smo imali na sjeveroistočnoj tribini “nervno” se zvala, oni su sve znali. Mnoge neuspjehe na utakmicama, oni su propratili i sa mnogim negativnim stvarima, ali smo mi morali da prihvatimo to. Ali kad je bilo dobro, to su bili aplauzi sve”, rekao je Miročević dodajući da je to danas drugačije organizovano.
Naglasio je da su u njegovo vrijeme bile bitne škole, kao i da su se na tim poligonima djeca okupljala kako bi igrala.
“U osnovnim školama po programima bilo je prvenstvo grada, a onda i tadašnji treneri su voljeli da idu od škole do škole, takvi su bili poligoni, gdje su se djeca okupljala. Jer šta si imao, mi smo se po cijeli dan okupljali”, dodao je.
