Detaljno objašnjenje: Zašto vakcina AstraZeneka izaziva teže reakcije posle prve, a Fajzer poslije druge doze

Na primer, za očekivati je da će reakcije kod starijih ljudi biti blaže nego kod mladih jer je imunološki obrambeni mehanizam mladih jači. Zbog određenih bioloških razloga reakcije su nešto izraženije kod žena nego kod muškaraca. Naime, poznato je da žene razvijaju više antitela na mnoge viruse u odnosu na muškarce. Među ostalim, tu važnu funkciju igra hormon estrogen koji kod žena pojačava imunu reakciju, za razliku od testosterona koji je često suzbija.

Ipak, kako su u ovoj pandemiji dostupna vakcine koja imaju fundamentalno različite mehanizme delovanja, stručnjaci su uočili da postoje neke načelne razlike i u reakcijama, koje se mogu povezati sa tim mehanizmima.

Posebno je zanimljivo to što iskustva pokazuju da su kod vakcinacije AstraZenekom reakcije snažnije izražene nakon prve doze, dok su kod Fajzera izraženije nakon druge doze.

Reakcije su očekivane i uglavnom dobar znak

Prije svega važno je ponoviti da su reakcije na vakcine očekivane i da su u većini slučajeva dobar znak jer pokazuju da obrambeni mehanizam organizma reaguje razvojem antitijela, što je upravo ono što se vakcinacijom želi postići.

Većina reakcija na vakcine Fajzer i AstraZeneka, dvije najčešće vakcine koje se primenjuju u svijetu, blaga je i kratkotrajne prirode – obično traju oko dva dana. One uključuju bol na mestu uboda, osjećaj umora ili bolova u mišićima i glavobolje. Rijetke reakcije uključuju otečene limfne čvorove, proliv i povraćanje, a vrlo rijetke su alergijske reakcije i neuobičajena zgrušavanja krvi, i to kod osoba koje najverovatnije imaju određene predispozicije za ovakav rijetki tip neželjenih događaja.

Vakcine sa virusima kao prenosnicima

Kako bismo razumjeli razlike u reakcijama na prvu i drugu dozu različitih vakcina, Index.hr u svom tekstu podsjeća ukratko na mehanizme na kojima se ona temelje. U ovoj pandemiji vakcine se uglavnom temelje na dvije glavne platforme.

Vakcina kompanije AstraZeneka, baš kao i ona kompanije Džonson i Džonson i ruski Sputnjik V, koriste adenoviruse kao prenosioce iRNK za kodiranje proteina šiljka (S).

U AstraZenekinoj vakcini koristi se adenovirus šimpanze (ChAd) koji je genetički izmjenjen tako da se ne može umnožavati i da sa sobom istovremeno nosi gensku informaciju na temelju koje će u organizmu doći do stvaranja proteina S, sa kojim se virus SARS-CoV-2 veže za ćelije čovjeka i ulazi u njih. Adenovirus u vakcinama prenosi genski materijal i zato se zove vektor (vektor je zapravo prenositelj), pa se ta vakcina naziva vektorskom.

Kad se adenovirusno vektorska vakcina ubrizga pacijentu, adenovirus dolazi do ćelija u našem organizmu i veže se za njihovu površinu na tačno određene, specifične proteine koji omogućavaju njegov ulazak u ćelije sve do jezgra. Drugim riječima, u adenovirusnim vektorskim vakcinama koriste se mehanizmi koje su adenovirusi evolucijom razvili kako bi se probijali od membrane ćelija do jezgra, što nije jednostavan put. Budući da je virus genetički promijenjen, odnosno izbačeni su mu neki geni odgovorni za umnožavanje, on ne može stvarati virusno potomstvo, ali služi kao prenositelj gena za protein S do jezgra naših ćelija. Jedino što se sada može dogoditi sa adenovirusnom DNK jeste da kodira stvaranje proteina S korona virusa. Prvo se na temelju DNK uputstva stvara iRNK, a zatim na temelju iRNK nastaje protein. Budući da je protein S organizmu stran, organizam na njega stvara imuni odgovor, koji će na kraju ukloniti i sve ćelije u koje je adenovirus ušao tako da nakon vakcinacije ljudi nemaju više adenovirus u svom organizmu. On jednostavno nestaje kao što bi nestao da smo pokupili virozu uzrokovanu adenovirusima.

Ovakvim vakcinama stvaraju se dva tipa imunog odgovora koji nas pripremaju za susret sa uzročnikom bolesti protiv koje se vakcinišemo, tj. virusom SARS-CoV-2. Jedan tip su antitijela koja svojim vezanjem za korona virus mogu da spreče njegov ulazak u ćelije i tako zaustave njegovo širenje po organizmu. Drugi tip imunnog odgovora je tzv. stanični imunitet, kod kojeg su najvažniji citotoksični T limfociti koji mogu da ubiju naše ćelije zaražene korona virusom. Zajedno nas ta dva tipa imunog odgovora u potpunosti štite od bolesti ili znatno smanjuju ozbiljnost bolesti nakon što se zarazimo virusom SARS-CoV-2, piše Index.hr.

Kako deluju vakcine na bazi iRNK?

I iRNK vakcine takođe su vektorske vakcine  (iRNK je glasnička RNK i služi kao uputstvo za izradu proteina S korona virusa). Ipak, vakcine kao što su Fajzer i Moderna ne koriste virusni vektor, nego se iRNK za kodiranje proteina S korona virusa prenosi pomoću lipidnih čestica. Radi se zapravo o nanočesticama i takav način prenosa se stoga naziva “nevirusni” prenos gena, kako bi se naglasila razlika od tzv. “virusnog” prenosa. Lipidne čestice koje se koriste za pakovanje iRNK se, nakon vakcinacije takvim vakcinama, nespecifično vežu na ćelije u našem organizmu, a one ih u sebe unose jer su odgovarajuće veličine i slične i srodne česticama koje i inače cirkuliišu u našem organizmu, pa ćelije ne znaju šta se u njima nalazi. Kad se lipidne čestice nađu u ćeliji, one se pomoću staničnih mehanizama raspadnu i oslobađaju iRNK. Ćelije ne razlikuju ovu iRNK od svoje vlastite i započinju sintezu proteina S korona virusa koji je organizmu stran, pa podstiče imuni odgovor kao i u slučaju adenovirusa.

Razlike u reakcijama na različite vakcine

Tokom masovnih kampanja vakcinacije stručnjaci su primijetili određene razlike u reakcijama na različite vakcine, posebno na Fajzerovo i AstraZenekino.

Naime, pokazalo se da su reakcije na AstraZenekinu vakcinu uglavnom snažnije nakon prve doze, a na Fajzerovo nakon druge.

Prema američkim Centrima za kontrolu bolesti, u slučaju Fajzerove vakcine “reakcije poput temperature, groznice, umora i glavobolje bile su češće nakon druge doze”.

Američka agencija za hranu i ljekove (FDA) navodi da je oko 7% ljudi između 18 i 55 godina koji su primili prvu dozu Fajzerove vakcine prijavilo temperaturu, u poređenju sa 31% onih koji su prijavili temperaturu nakon druge doze.

Među vakcinisanima cepivom Moderne oko 1 posto ljudi od 18 do 64 godine prijavilo je temperaturu nakon prve doze, a 17 posto nakon druge doze.

Osobe starije od 55 godina koje su primile vakcinu Fajzer rjeđe su prijavljivale bilo koju od nuspojava. Ali i oni su zabiljeležili razliku između prve i druge doze. Samo 3 posto starijih izvestilo je o temperaturi nakon prve doze, a 21 posto nakon druge doze.

Šta bi moglo da uzrokuje uočene razlike?

Naučnici za sada nemaju studijama potvrđene jasne odgovore na pitanje što je uzrok razlike u reakcijama na prve i druge doze među cepivima, ali postoje tumačenja koja biološki imaju smisla.

Prof. Robert Rod, šef Odeljenja za kliničke i eksperimentalne nauke u medicini na Univerziteu Sauthempton, smatra da bi to moglo biti zbog činjenice da vakcine kao što su AstraZeneka “imaju kao vektor adenovirus, koji u prvoj dozi snažno stimuliše imunološki sistem, a u drugoj slabije”. Upravo ta jaka stimulacija koju uzrokuje prisutnost virusa jeste jedan od razloga zašto se bezopasni virusi koriste kao vektori za prenos različitih aktivnih supstanci, uključujući i vakcine i ljekove.

Naime, ljudski obrambeni mehanizam reaguje na adenovirusna vakcine tako što stvara antitela i ćelijske reakcije i na sam adenovirus i na kodirane proteine S. Budući da na taj način uzrokuje više različitih reakcija, za očekivati je da će one biti nešto burnije nego kod iRNK vakcine, kod kojih će organizam reagovati samo na protein S, a ne i na vektor – lipidnu ovojnicu.

Osim toga, adenovirus se u organizmu zadržava duže nego iRNK, koja se vrlo brzo raspada. Zbog toga vakcina AstraZeneke duže uzrokuje reakcije i duže stvara imunitet.

To važi za prvu dozu.

Kada ljudi prime drugu dozu adenovirusne vakcine njihov organizam reaguje i na virus koji je prenosnik iRNK i na protein S jer je prilikom prve doze stvoren mehanizam obrane za oba strana tijela. Ipak, imuna reakcija na adenoviruse spriječiće veliki deo njih da se vežu za ćelije i u njima pokrenu stvaranje proteina S. Zbog toga će manje virusa uspeti da inficira ćelije i manje iRNK će dospeti u njih, pa će reakcija biti manja nego nakon prve doze. Stoga je i preporučeno vreme između dve doze duže nego kod Fajzerove vakcine, kako bi se povećala njegova efikasnost, a smanjila mogućnost eliminacije vektora. Neke kompanije, poput ruske, zbog navedenog koriste dva različita adenovirusa kao vektore, kako ih obrambeni sistem u drugoj dozi ne bi prepoznao, čime se pojačava reakcija na drugu dozu.

U slučaju iRNK vakcine u kojima su lipidne čestice prenosnici, obrambeni sistem neće prepoznati lipide kao strana tijela ni u prvoj ni u drugoj dozi. Zbog toga će oni neometano i podjednako masovno ući u ćelije kao nakon prve doze i u njima će ponovno pokrenuti stvaranje proteina S. Ali sada, budući da je telo već razvilo antitijela za protein S, reakcija na njega biće burnija, a u njoj će takođe više zaraženih ćelija biti uništeno jer će ih više biti inficirano nego u slučaju virusnih vektora.