Video
Još u maju 2025, kada je sporazum o strateškom partnerstvu između Velike Britanije i Sjeverne Makedonije potpisan na nivou vlada, kružile su glasine da bi dogovori o migracijama mogli biti dio tog sporazuma, piše Dojče vele (DW).
U decembru se makedonski premijer Hristijan Mickoski osjetio prinuđenim da javno odbaci navode o migracijama u britanskim medijima i opiše ih kao spekulacije i lažne vijesti opozicije.
,,Dok sam ja premijer, neće biti podignut ni jedan logor za ilegalne migrante i nećemo primiti ni jednog migranta”, izjavio je tada Mickoski.
„Eksternalizacija” migracione politike
Prema britanskim medijima, sporazumom o partnerstvu bilo je dogovoreno protjerivanje migranata, čiji su zahtjevi za azil u Velikoj Britaniji odbijeni, u treće države Zapadnog Balkana. Sjeverna Makedonija pri tome je, uz Kosovo i Bosnu i Hercegovinu, navedena kao jedna od potencijalno uključenih zemalja kojima je Velika Britanija, prema izvještajima, trebalo da ponudi finansijsku nadoknadu za svakog prihvaćenog migranta.
Takve pojave kritičari nazivaju „eksternalizacijom” migracione politike: kontrola migracija i smeštaj migranata trebalo bi sve više da se premještaju u države koje se nalaze izvan pravnog sistema EU. Tako je Velika Britanija 2022. dogovorila premještanje tražilaca azila u Ruandu – projekat koji je nakon presude Vrhovnog suda i promjene vlade pod Kirom Starmerom konačno obustavljen. Region Zapadnog Balkana sada se sve češće pominje kao poligon za isprobavanje novih modela upravljanja migracijama.
Neravnopravni odnosi moći
Ključna je pritom asimetrična polazna pozicija između država EU i zemalja Zapadnog Balkana. Dok evropske države svoju migracionu politiku sve više usmjeravaju ka kontroli i zatvaranju granica, zemlje Zapadnog Balkana su pod pritiskom da se profilišu kao pouzdani partneri zapadne Evrope – često u nadi da će doći do političkog približavanja, bezbjednosne saradnje ili privrednih prednosti.
Politikolog Florijan Biber iz Centra za studije jugoistočne Evrope Univerziteta u Gracu naglašava da uključivanje država Zapadnog Balkana nije slučajno: njihov položaj izvan pravnog okvira EU politički olakšava premještanje migranata.
Čak i ako te zemlje kao kandidatkinje za pristupanje EU usklađuju svoj pravni sistem sa EU, formalno se nalaze izvan evropskog sistema dodjele azila.
Ćutanje vlada
Migracije su u društvima Zapadnog Balkana već godinama izuzetno osjetljiva tema. Strah od toga da postanu „sabirni logor Evrope” raširen je u regionu – između ostalog i zbog zatvaranja granica duž „balkanske rute” kojom su izbjeglice – ponajprije iz Sirije – 2015. dolazile na zapad Evrope. Biber upozorava da taj strah ne izvire isključivo iz ksenofobije, nego i iz osjećaja političke instrumentalizacije i gubitka kontrole.
Rasprava se zaoštrava i zbog manjkavosti u političkoj komunikaciji. Umjesto da pravovremeno i transparentno informišu, vlade poput one u Sjevernoj Makedoniji često nude samo fragmentarne informacije o mogućim sporazumima.
Biber u tome vidi svjesnu strategiju: otvorena komunikacija mogla bi politički da naudi, posebno ako te vlade zavise od konzervativnog ili nacionalističkog biračkog tijela. Zadržavanje informacija stvara, međutim, vakuum koji se brzo popunjava nagađanjima, glasinama i dezinformacijama.
Migracije kao izborni instrument
Na to upozorava medijska istraživačica Olga Koševaliska sa Univerziteta Goce Delčev u Štipu. U makedonskim medijima migracije se često prikazuju senzacionalistički i bez dovoljnog konteksta, čime se stvara utisak da je riječ o neposrednoj prijetnji koju je nemoguće kontrolisati. Ta se dinamika posebno ispoljava na društvenim mrežama, gdje se emocionalizovani i zaoštreni sadržaji brzo šire i radikalizuju raspravu.
,,Posljedica je sve veće zaoštravanje javnog diskursa u kojem se migracije gotovo više ne doživljavaju kao složena društvena pojava, nego pretežno kao bezbjednosni rizik”, kaže Koševaliska.
Istovremeno, pitanje migracija služi kao dobrodošlo oruđe u unutrašnjopolitičkoj borbi za vlast u državama Zapadnog Balkana. U Sjevernoj Makedoniji opozicija tu temu koristi za optužbe vladi za izdaju nacionalnih interesa i mobilisanje protesta. Koševaliska podsjeća na 2017. godinu, kada su u toj zemlji izvještaji o navodnim planiranim smještajnim kapacitetima za migrante doveli do lokalnih referenduma i masovnih napetosti – primjer kako se migraciona pitanja u regionu lako mogu koristiti za mobilizaciju i polarizaciju.
Kosovo otvoreno za saradnju
Dok je Bosna i Hercegovina prema izvještajima jasno odbila britanski predlog o prihvatanju odbijenih tražilaca azila, kosovski premijer Aljbin Kurti pokazuje otvorenost za saradnju – u zamjenu za bezbjednosnu podršku.
Kosovo je već ranije signalizovalo spremnost za slične sporazume i ima iskustva s takvim aranžmanima: 2021. zemlja je primila oko 1.900 Avganistanaca koji su čekali na nastavak puta u SAD, a kasnije je sklopila sporazum sa Danskom koji toj državi dopušta korišćenje do 300 zatvorskih mjesta na Kosovu za osuđene strance koji bi nakon odsluženja kazne trebalo da budu deportovani.
Stručnjaci u međuvremenu upozoravaju na preopterećenost na Kosovu. Politikolog Nedžmedin Spahiju iz Prištine kritikuje to što se odluke previše često donose iz oportunističkih razloga – na primjer kako bi se zadovoljili strateški partneri poput Velike Britanije ili ojačali odnosi sa međunarodnim partnerima. Dugoročne društvene i institucionalne posljedice pri tome se ne razmatraju dovoljno.
Preporučeno
,,Izjava premijera Kurtija jeste samo „servilni čin prema strateškom savezniku radi njegovanja odnosa”, kaže Spahiju. Lojalnost prema saveznicima je važna, smatra politikolog – ali mora da prestane tamo gdje se prevazilaze sopstvene mogućnosti. Inače prijeti opasnost da Zapadni Balkan postane još više „marginalni prostor” evropske migracione politike, kako ga mnogi već danas doživljavaju.
