Video
U prijavi se navodi sumnja da je Stefanović u više krivičnih predmeta omogućavao pojedinim okrivljenima povoljniji položaj kroz blaže kazne, povoljnije pravne kvalifikacije krivičnih djela, kao i odustajanje od krivičnog gonjenja drugih osumnjičenih.
Podnosioci prijave ukazuju na tri grupe spornih predmeta, a posebnu težinu njihovim navodima, kako ističu, daje činjenica da je Vrhovni sud u pojedinim slučajevima već utvrdio povrede zakona u korist okrivljenih.
Jedan od spornih slučajeva odnosi se na predmete u kojima su, prema navodima prijave, zaključeni sporazumi o priznanju krivičnog djela sa ranije osuđivanim licima, uz dogovorene kazne ispod zakonom propisane granice. Povrede zakona u korist okrivljenih utvrđene su odlukama Vrhovnog suda.
Drugi slučaj odnosi se na predmet u kojem je okrivljeni bio osumnjičen za neovlašćeno držanje 119 komada municije. Podnosioci prijave tvrde da je, suprotno obaveznom uputstvu Vrhovnog javnog tužilaštva, primijenjena blaža pravna kvalifikacija krivičnog djela, čime je okrivljenom omogućena znatno niža zaprijećena kazna.
Treći predmet, odnosi se na sporazum o priznanju krivičnog djela koji je jedan sudija prethodno odbio zbog nedostatka dokaza, nakon čega je ponovo podnijet drugom sudiji i prihvaćen. Podnosioci prijave problematizuju i činjenicu da je nakon toga tužilaštvo odustalo od gonjenja još dva lica, za koja, kako tvrde, postoje dokazi o njihovom učešću u izvršenju krivičnog djela.
Krivičnom prijavom od Javnog tužilaštva za organizovani kriminal zatraženo je da ispita navedene predmete, utvrdi odgovornost svih službenih lica koja su učestvovala u donošenju spornih odluka i provjeri da li je bilo uticaja ili instrukcija kojima je omogućeno postupanje suprotno zakonu.
Predloženo je i pokretanje finansijske istrage radi provjere navoda o imovini roditelja prijavljenog, čija se vrijednost procjenjuje na oko 640.000 eura, kao i eventualne povezanosti te imovine sa prijavljenim krivičnim djelom.
Podnosioci ističu da sporazumi o priznanju krivičnog djela predstavljaju zakonit instrument krivičnog postupka, ali da ne smiju služiti za selektivnu primjenu zakona i pogodovanje pojedincima.
„Niko, pa ni glavni javni tužilac, ne može biti iznad zakona. Odgovornost za njegovo sprovođenje mora važiti upravo za one kojima je povjereno da zakon štite“, navodi se u prijavi.
Preporučeno
Oni očekuju da nadležno tužilaštvo nezavisno, nepristrasno i bez odlaganja ispita sve navedene okolnosti.
