Video
Već su ranije studije pokazale da pretjerani imunološki odgovor može biti glavni krivac za teške simptome ili smrt od kovida-19.
Slabiji imunološki odgovor kod djece paradoksalno pokazuje da je upravo to razlog zašto pobjeđuju virus prije nego što stigne da napravi štetu u tijelu, a može da objasni i zašto većina djece uopše nema simptome kovida-19, piše New York Times.
Stručnjaci smatraju da je to odgovar i na pitanje zašto je malo vjerovatno da će djeca zaraziti druge.
Drugi stručnjaci kažu da činjenica da djeca imaju manje antitijela koja su slabija ne znači da su u riziku od ponovne infekcije.
” Ne treba vam pretjerano snažan imunološki odgovor da biste ostali zaštićeni barem neko vrijeme. Ne znam da li bi se pretjerano zabrinula zato što djeca imaju slabiji imunološki odgovor “, rekla je imunolog Dipta Batačarija sa Univerziteta Arizona u Tusonu.
Studija je posmatrala dečija antitijela u određenom vremenskom periodu, ali taj period je bio prekratak da bi se ustanovilo kako se nivoi mijenjaju s godinama.
To ukazuje na činjenicu da nam nedostaju antigenski testovi koji pokrivaju i djecu sa slabim imunološkim odgovorom.
Dr Farber, koja je vodila studiju, i njene kolege analizirali su antitijela na koronavirus kod četiri grupe pacijenata: 19 odraslih donora plazme koji su se oporavili od kovida-19 bez hospitalizacije, 13 odraslih hospitalizovanih zbog akutnog respiratornog distresa prouzrokovanog kovidom-19, 16 dece hospitalizovane sa sindromom sistemske upale, rijetkim stanjem koje pogađa dio zaražene dece.
Na kraju su analizirali 31 zaraženo dijete koje nije imalo sindrom.
U toj grupi pola mališana nije imalo nikakve simptome.
Svi ispitanici su imali antitijela u skladu s nalazima sličnih prethodnih studija koje su pokazale da zaraženi mogu da imaju snažan imunološki odgovor.
” Ovo ističe da sama infekcija i imunološka reakcija na virus nije različita od onog što očekujemo od bilo kog drugog virusa”, kaže imunolog Piter Brodin sa Instituta Karolinska u Stokholmu.
Raspon antitijela razlikuje se između djece i odraslih. Dječija antitijela sastoje se od uglavnom samo jednog tipa, IgG, koji prepoznaje šiljasti protein na površini virusa. Odrasli imaju više tipova antitijela na taj šiljak, ali i druge viralne proteine i ta antitijela su snažnija u neutralizaciji virusa.
” Djeca imaju slabiji zaštitni odgovor, ali imaju i uži odgovor antitijela. To je razlog zašto se djeca ne razbolle ozbiljnije. Nijedna grupa djece nije imala antitijela na protein nukleokapsid odnosno N, koji je pomiješan sa genetičkim materijalom virusa.Ovaj protein nalazi se u samom virusu, a ne na njegovoj površini.Imunitet će na njega reagovati tek ako se virus snažno proširi tijelom. Kod djece to ne vidite i to ukazuje da se kod mališana javlja redukovana infekcija “, rekla je dr Farber.
Ovo otkriće moglo bi da naruši rezultate testova koji su dizajnirani upravo kako bi prepoznavali N protein virusa.
Mnogi testovi na antitijela, uključujući one koje prave kompanije “Abbott” i “Roche”, oslanjaju se specifično na N antitijela i zato su možda ne mogu da dijagnostikuju zarazu kod djece koja nisu imala simptome.
” To je zanimljiva implikacija ove studije “, kaže dr Brodin.
Manji nivoi virusa u tijelu takođe objašnjavaju zašto se čini da ga djeca prenose manje od odraslih. Ali stručnjaci upozoravaju da je u interpretaciji rezultata važan oprez jer oni predstavljaju uzorke izuzete od pojedinaca u samo jednom vremenskom trenutku.
Uzorci djece s težim simptomima i uzorci odraslih prikupljeni su u razdoblju od 24 do 36 sati nakon prijema u bolnicu ili intubacije zbog prekida disanja. Kod djece s blagim simptomima ili bez njih uzorke su uzeli nakon medicinskih procedura.
Tip antitijela koje tijelo proizvodi razlikuje se tokom trajanja infekcije. To je bio ograničavajući faktor studije, budući da naučnici nisu istraživali i upoređivali podatke ljudi u različitim fazama infekcije.
Ostali stručnjaci upozorili su kako je studija premala da bi se iz nje mogli izvlačiti relevantni zaključci o tome kako imunitet kod djece varira u odgovoru.
Deca u studiji bila su uzrasta od tri do 18 godina, a prosječna godina starosti bila je oko 11 godina.
Neke studije su pokazale da tinejdžeri mogu da budu u istom riziku kao i odrasli.
Vrlo je važno razumjeti što se dešava a kod djece kako bismo razumjeli prirodu njihove bolesti, ali i doprinijeli sprječavanju širenja virusa u zajednici. Naučnici takođe nisu uspjeli da objasne zašto djeca imaju limitirani odgovor antitijela.
” Čini se da je loše ako imate manje antitijela, ali isto tako ako ih imate previše to nije dobar znak. To obično znači da je u imunološkom odgovoru nešto krenulo pogrešnim putem “, kaže dr Batačarija.
Najmanje još jedna studija ukazuje da djeca imaju snažan urođeni imunitet koji je dizajniran za borbu protiv novih patogena, pa ta prva linija obrane uništava infekciju u ranoj fazi, pa zato ne mora da se oslanja na kasnija antitijela.
Dodatna mogućnost je ta da djeca imaju zaštitu u obliku T- ćelija, koje su nastale od prethodnih susreta sa običnm prehladama prouzrokovanim koronavirusima.
Preporučeno
” Da li je sve to urođeno Ili bi zapravo moglo da postoji neko prethodno sjećanje? Mislim da je moguće i jedno i drugo “, zaključuje dr Batačarija.
