Video
Tokom nekoliko sedmica borili su se protiv stotina boraca iz ruske privatne vojne grupe plaćenika Vagner.
Noseći balaklavu (fantomku), Andrij se prisjeća naizgled beskrajnih borbi u kojima su učestvovali kada su došli pod napad mnogobrojnih boraca Vagnera.
„Borili smo se oko 10 sati bez prestanka. A to nije bilo poput talasa, već je neprekidno trajalo. Izgledalo je kao da ne prestaju da nadiru“, priča on za CNN.
Kako kaže, borbe su bile toliko intenzivne da su se njihovi kalašnjikovi pregrijavali od konstantnog pucanja, tako da su morali često da ih mijenjaju.
„Na našoj strani je bilo oko 20 vojnika. A na njihovoj oko deset puta više“, dodaje.
Prilikom ratovanja, vagnerovci imaju taktiku da najprije pošalju prvi talas napadača koji se uglavnom sastoji od novih regruta, većinom došlih iz ruskih zatvora.
Oni malo znaju o vojnim taktikama i veoma slabo su opremljeni.
Većina njih se nada da će, ako prežive šestomjesečni ugovor, moći da se vrate kući umjesto nazad u zatvorsku ćeliju.
„Najprije pošalju grupu od recimo deset vojnika na udaljenost od 30 metara, gdje počinju da se ukopavaju kako bi zadržali poziciju“, objašnjava Andrij taktiku vagnerovaca.
Zatim dolazi još jedna grupa, koja osvaja narednih 30 metara.
„Tako, korak po korak, vagnerovci pokušavaju da napreduju, iako gube mnogo ljudi u međuvremenu“, kaže on.
Tek kada prvi talas boraca bude iscrpljen ili poubijan, Vagner šalje iskusnije borce, često sa bočnih strana, u pokušaju da pregazi ukrajinske položaje.
Andrij kaže da je njihov napad jedno zastrašujuće i nadrealno iskustvo.
„Naš mitraljezac skoro da je poludio, govorio je ‘znam da sam ga upucao, ali on ne pada’. Tek nešto kasnije, možda kada iskrvare, padnu na zemlju“, priča on.
Andrij poredi borbu protiv vagnerovskih boraca sa scenama iz filmova o zombijima.
„Izgleda da je vrlo, vrlo vjerovatno da dobijaju neke droge prije napada“, kaže on, iako CNN navodi da nije mogao nezavisno da potvrdi ovu tvrdnju.
Čak i kada su prvi talasi vagnorovskih napadača eliminisani, napadi su se nastavili, a ukrajinski borci kažu da im je ponestalo municije i da su bili opkoljeni.
„Problem je što su prošli pored nas i zaobišli nas. Na taj način su nas opkolili. Prišli su sa druge strane, nismo očekivali da će stići odatle“, objašnjava Andrij.
„Pucali smo sve dok nismo potrošili i posljednji metak, zatim smo bacili sve granate koje smo imali, i na kraju smo ostali samo ja i još nekoliko momaka. Bili smo bespomoćni u toj situaciji“, dodaje.
Ali, kako kaže, imali su sreće, izdržali su do posljednjeg trenutka kada su se vagnerovci na kraju dana povukli.
Andrijevo svjedočenje o taktikama Vagnera podupara se sa izvještajima ukrajinskih obavještajnih službi u koje je CNN imao uvid prošle nedjelje.
Prema tom izvještaju, ako snage Vagnera uspiju da zauzmu poziciju, artiljerijska podrška im omogućava da iskopaju rovove i konsoliduju svoje dobitke.
Sudeći po infomacijama koje su presreli ukrajinski obavještajci, koordinacija između Vagnera i ruske vojske je često manjkava.
CNN je ove nedjelje kontaktirao šefa Vagnera Jevgenija Prigožina u vezi sa optužbama za zloupotrebu u redovima grupe.
Prigožin je preko svoje pres službe poslao izjavu koja je odisala sarkazmom, nazvavši CNN „otvorenim neprijateljem“, da bi zatim insistirao na tome da je Vagner „vojna organizacija za primjer, koja se povinuje svim neophodnim zakonima i pravilima u modernom ratovanju“.
Dok Andrij priča za CNN, polja iznad njegovog bunkera odjekuju od gotovo konstantnog bombardovanja.
Cviljenje odlazeće artiljerije praćeno je dalekim udarcima nekoliko sekundi kasnije i nekoliko kilometara dalje.
Zvuci paljbe iz malokalibarskog oružja eruptiraju dok ukrajinski vojnici otkrivaju ono za šta vjeruju da je ruska bespilotna letjelica i pokušavaju da je obore.
Andrij je napravio kontrast između ruskog predsjednika Vladimira Putina i ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog, koji je ne tako davno bio vodeći komičar u zemlji.
„Naša prednost je što mi zaista možemo da izaberemo momka kojeg Rusi nazivaju klovnom. A kao što vidimo, sada je ovaj momak zaista lider slobodnog svijeta, ovog trenutka, na našoj planeti“, kaže on.
Andrij je iz jugozapadnog lučkog grada Odesa i pridružio se ukrajinskim snagama nekoliko dana poslije početka ruske invazije.
On kaže da će, bez obzira na to koliko još boraca bude poslato da unište njihove pozicije, ukrajinski vojnici odupirati.
„Većina mojih momaka su volonteri. Oni su imali dobar posao, dobru platu, ali došli su da se bore za svoju domovinu. A to čini veliku razliku“, ističe on.
Preporučeno
„Ovo je rat za slobodu. To nije čak ni rat između Ukrajine i Rusije. To je rat između režima i demokratije“, zaključuje Andrij.
