Iako Danska ima odbrambene sporazume sa SAD, uključujući ugovor iz 1951. godine, ostaju pitanja o vojnim obavezama unutar NATO-a i EU. Sudbina Grenlanda može da zavisi od kombinacije pravnih manevrisanja i međunarodne diplomatije, jer se Danska suočava s teškom situacijom zbog ograničenih vojnih resursa.
Godine 1951, Sjedinjene Američke Države su potpisale sporazum sa Danskom u kojem su se obavezale da će štititi Grenland od napada. Prošle su 74 godine, a prijetnja sada dolazi iz Amerike. Ove sedmice, novoizabrani američki predsjednik Donald Tramp izazvao je šok u Evropi kada nije isključio mogućnost korišćenja vojne sile za aneksiju najvećeg svjetskog ostrva, autonomne teritorije sa 57.000 stanovnika, koja je dio Kraljevine Danske.
SAD imaju daleko najveći vojni budžet na svijetu, trošeći 948 milijardi dolara prošle godine. Njihove oružane snage imaju 1,3 miliona pripadnika – neki od njih i sada su stacionirani na Grenlandu. Danska je, s druge strane, prošle godine potrošila 9,9 milijardi dolara, ima samo 17.000 vojnika, a većina njenog teškog kopnenog ratnog naoružanja je donirana Ukrajini.
David protiv Golijata
Ako bi Tramp zaista realizovao svoju prijetnju da anektira Grenland silom, „to bi bio najkraći rat na svijetu, jer Grenland nema odbrambene kapacitete. Amerikanci većdrže kontrolu“, rekao je Ulrik Pram Gad, viši istraživač na Danskom institutu za međunarodne studije. Neke danske brodove obalne straže moguće je naći u jugoistočnom Grenlandu, ali danski mediji su izvještavali da softver potreban za gađanje ciljeva nikada nije kupljen i instaliran, dodao je. Pram Gad je rekao da je zbunjen Trampovim namjerama. „Je li to hvalisanje? Je li to prijetnja diplomatijom među saveznicima? Ne znamo, ali to će biti način rada tokom naredne četiri godine“.
Najviši zvaničnici, uključujući danskog ministra vanjskih poslova Larsa Lokea Rasmusena i njegovog odlazećeg američkog kolegu Entonija Blinkena, prvobitno su odbacili Trampove komentare. Međutim, danska premijerka Mete Frederiksen organizovala je sastanak sa liderima stranaka u četvrtak kako bi razgovarali o ovom pitanju, dok je Rasmusen povukao svoju početnu ležernu reakciju.
„Vrlo ozbiljno shvatamo ovo, ali nemamo ambiciju da eskaliramo rat riječima sa predsjednikom koji dolazi u Bijelu kuću“, rekao je. Nesposobni da se brane od invazije Prema paktu iz 1951. godine, SAD su preuzele pravnu obavezu da brane Grenland od napada, s obzirom na nemogućnost danskih oružanih snaga da se odbrane od potencijalnog agresora bez pomoći.
„Danska je vrlo svjesna da ne može sama da brani Grenland od bilo koga“, rekao je Kristian Sobi Kristensen, viši istraživač na Centru za vojne studije Univerziteta u Kopenhagenu. Ako bi Tramp pokušao zauzeti teritoriju silom, „pitanje je: Koga bi [Amerikanci] zapravo napadali? Svoje vlastite vojne snage? Oni su već tamo“, dodao je.
SAD su značajno smanjile svoje vojno prisustvo na ostrvu nakon završetka Hladnog rata, ali ranije postavljena radarska stanica za rano upozoravanje ostala je na svemirskoj bazi Pitufik na sjeverozapadu Grenlanda. To je ključni resurs koji može uočiti svemirske letjelice i balističke rakete, uključujući potencijalne nuklearne bojeve glave koje bi Moskva mogla da lansira.
U međuvremenu, danska vojska nije opremljena niti obučena da odoli invaziji SAD. „Bavili su se više svakodnevnim vojnim aktivnostima u mirnodopskim uslovima“, objasnio je Sobi Kristensen, a redovno upućuju patrolne avione i brodove u grenlandske vode. Prošlog decembra, danski ministar odbrane Trols Lund Poulsen najavio je novi paket odbrambene potrošnje vrijedan „dvocifreni milijardni iznos“ u krunama za kupovinu dva dugometražna drona, dvija patrolna vozila za snijeg i dva broda za inspekciju. Novac je takođe trebao biti iskorišćen za zapošljavanje većeg broja ljudi za Dansku Arctic Command u glavnom gradu Nuku, kao i za unapređenje aerodroma Kangerlusvak kako bi bio pogodan za borbene avione F-35.
Ovaj potez bio je izazvan zahtjevima SAD, uključujući i od strane Trampa tokom njegovog prvog mandata, prema riječima Marka Jakobsena, vanrednog profesora na Kraljevskoj danskoj vojnoj akademiji. Kada je Tramp prvi put iznio ideju o kupovini Grenlanda 2019. godine, „to je bio dio strategije SAD da natjeraju Dansku da poveća svoj vojni budžet na nadgledanje Grenlanda“, rekao je.
Pero protiv mača
Iako je danska vojska mnogo manja od američke, Kopenhagen je ipak među onim evropskim prijestonicama koje su vrlo ozbiljno shvatile potrebu za povećanjem odbrane otkako je rat u Ukrajini počeo. Danska je prošle godine izdvojila 2,37 procenta svog BDP-a za vojsku – više od NATO-ovog cilja od dva procenta – i planira dalja povećanja. Dansko ratno zrakoplovstvo zamjenjuje svoju flotu F-16 sa modernim američkim borbenim avionima F-35, a trenutno pokušava da nabavi sisteme za protivvazdušnu odbranu.
Međutim, Danska je takođe značajno iscrpila sopstvene zalihe oružja dajući artiljerijske sisteme i tenkove Kijevu, obrazlažući to time da se, za razliku od Ukrajinaca, Danci ne suočavaju sa direktnom prijetnjom od strane neprijateljske imperijalističke sile. Bez obzira na to, donirana vojna oprema imala bi vrlo malu upotrebnu vrijednost u odbrani Grenlanda od američke invazije.
„Jedini način da se djeluje tamo je iz vazduha ili putem mora. Kopneni rat ima vrlo malu logiku u Grenlandu“, rekao je Sobi Kristensen. Ako bi Kopenhagen pokušao da se odupre oslanjajući se na pravila i zakone, mogao bi tražiti pomoć od EU. U srijedu je francuski ministar vanjskih poslova Žan-Noel Baro rekao da Evropska unija ne bi dozvolila da dođe do otimanja teritorije, ali nije jasno da li bi Kopenhagen zaista mogao da se osloni na EU za vojnu pomoć.
U slučaju „ekstremno teoretske“ američke invazije na Grenland, član 42 (7) Ugovora o EU, koji se odnosi na međusobnu pomoć, primijenio bi se, rekao je portparol Evropske komisije novinarima ove sedmice. Međutim, ovaj član „nema smisla u svom trenutnom obliku jer iza njega ne stoji stvarna vojna snaga“, napisao je Daniel Fiot iz Centra za sigurnost, diplomatiju i strategiju na Briselskoj školi za upravljanje.
Preporučeno
Takođe, nije jasno da li bi Danska, osnivač NATO-a zajedno sa SAD, mogla pozvati na član 5 – odredbu o međusobnoj pomoći Saveza – protiv drugog saveznika. „U suštini biste imali članicu NATO-a koja anektira teritoriju druge članice NATO-a. Dakle, to bi bilo potpuno neistraženo područje“, rekla je Agat Demare, viša politička savjetnica na Evropskom vijeću za vanjske odnose. „Kada o tome razmislite, to jednostavno nema smisla“.
Video