Video
Mnogima je poznat taj neobičan trenutak kada otvore oči nekoliko minuta pre nego što se oglasi alarm. Umesto da iskoristimo poslednji minut sna, često ostanemo da ležimo u polusnu i čekamo zvuk budilnika. Iako se čini kao da je naše tijelo „pogodilo“ vrijeme, iza toga zapravo stoji složen mehanizam našeg unutrašnjeg sata, prenosi Indek.hr.
Ljekar Amir Kan objasnio je zašto se to događa i kako naš organizam s vremenom nauči da prepozna svakodnevnu rutinu.
Tijelo pamti naš raspored
Kan je objasnio da se sve svodi na naviku i način na koji naš organizam prati ustaljeni ritam.
“Hajde da razgovaramo o ovome. Moj alarm radnim danima zvoni u pet ujutru jer ide da trčim prije posla”, rekao je. „Ali gotovo svaki put otvorim oči nekoliko minuta prije nego što zazvoni. To je dragocjeno vrijeme za spavanje koje gubim. Kako moje tijelo zna da će alarm uskoro zazvoniti?“
Odgovor se krije u našem biološkom satu, odnosno unutrašnjem mehanizmu koji upravlja ciklusima spavanja i budnosti.
“Nemam mali sat u mozgu koji odbrojava do pet ujutru, ali svi imamo biološku sat. Duboko u mozgu nalazi se područje koje se zove suprahijazmatsko jedro. Ono je naš glavni sat i upravlja cirkadijalnim ritmom, odnosno unutrašnjim ritmom tijela”, objasnio je ljekar.
Kada se iz dana u dan budi u približno isto vreme, organizam počinje da očekuje taj trenutak i priprema se za njega.
“Tijelo voli rutinu. Ako se redovno budite u isto vreme, mozak to počinje da predviđa. Nekoliko sati prije uobičajenog buđenja tijelo se već priprema: nivo melatonina počinje da pada, temperatura raste, hormoni povezani s budnošću, poput kortizola, počinju da se luče”, rekao je Kan.
Taj proces poznat je kao odgovor kortizola na buđenje. Ipak, on ne funkcioniše poput preciznog alarma koji će nas probuditi tačno u određeni minut.
Mozak može da “predvidi” buđenje
Prema Kanovim riječima, postoje dokazi da tijelo počinje da se priprema za buđenje i ranije ako očekujemo da ćemo se probuditi u određeno vrijeme.
“Ako imate ustaljenu rutinu ili prije spavanja pomislite: “Sjutra moram da ustanem u pet”, vaš unutrašnji sat može da pokrene proces koji će vas približiti tom vremenu buđenja”, objasnio je.
Pred jutro san prirodno postaje lakši, pa se ponekad probudimo upravo u trenutku kada alarm samo što nije zazvonio.
Niste predvideli budućnost
Iako naš organizam ima neverovatnu sposobnost prilagođavanja, što ne znači da uvek možemo tačno da pogodimo vreme.
Kan je naglasio da često pamtimo jutro kada smo se probudili samo nekoliko minuta prije alarma, ali zaboravljamo sve one dane kada smo spavali sve do zvonjave.
“Nismo toliko precizni da se svakog jutra probudimo tačno dva minuta prije alarma. Jednostavno više primećujemo trenutke kada pogodimo vreme nego jedan kada ne pogodimo”, rekao je.
Naš unutrašnji sat utiče na brojne faktore, među kojima su izloženost svetlu, vreme obroka, fizička aktivnost i kvalitet sna.
“Naše tijelo zaista može da predvidi šta dolazi. Fascinantno je to. Volio bih da spavam sve do alarma, ali ako sjutra otvorite oči i vidite da su ostala dva minuta do zvonjave, niste videli. Vaš mozak je samo naučio vaš raspored”, zaključio je Kan.
Preporučeno
