U Evropi i dalje ne postoje objedinjeni podaci o unosu joda, zbog čega stručnjaci upozoravaju da se posledice ovog “tihog deficita” možda tek otkrivaju.
Prof. dr Henri Volcke sa Medicinskog fakulteta u Greifsvaldu ističe:“Poboljšan unos joda može Evropu učiniti pametnijom.”
Ova tvrdnja oslanja se na činjenicu da jod direktno utiče na rad štitne žlijezde i razvoj mozga – kako kod djece, tako i kod odraslih.
Zašto nam je jod neophodan?
Jod je esencijalni mineral, važan poput gvožđa, magnezijuma ili cinka. Tijelo ga ne može samo proizvesti, pa se mora unositi kroz ishranu. Bez joda, štitna žlijezda ne može da proizvodi hormone T3 i T4, koji regulišu metabolizam, tjelesnu težinu, energiju i mentalne funkcije.
Najčešći simptomi nedostatka joda:
1. Uvećana štitna žlijezda (gušavost)
Kada nivo joda opadne, štitna žlijezda se povećava kako bi nadomestila manjak ovog minerala.
2. Nizak nivo hormona štitne žlijezde
T3 i T4 hormoni nastaju upravo zahvaljujući jodu. Njihov pad dovodi do usporenog metabolizma i mnogobrojnih zdravstvenih problema.
3. Gomilanje kilograma i teže mršavljenje
Metabolizam usporava, što otežava sagorijevanje masnoća čak i uz pravilnu ishranu.
4. Hronični umor i slabost
Zbog nedovoljne hormonalne aktivnosti, nivo energije značajno opada.
5. Slabija koncentracija, pamćenje i poremećaji raspoloženja
Nizak nivo hormona utiče na neurotransmitere odgovorne za raspoloženje i kognitivne funkcije, što može dovesti do anksioznosti, depresije i mentalne “magle”.
Kako obezbediti dovoljan unos joda?
Dnevne potrebe za jodom lako je zadovoljiti pravilnim izborom namirnica.
Preporučeno
Najbolji izvori joda su morska riba, alge, škampi i ostali morski plodovi.
















