Video
Kada roditelji često uskaču da pomažu svojoj djeci u rješavanju problema u njihovim životima, to ih sprječava da sami nauče kako da ih riješe. Iako roditeljima u trenutku djeluje ispravno da riješe nesuglasicu djeteta s prijateljima, ili urade zadaću umjesto njih, djeca na taj način propuštaju priliku da sama riješe problem, što je vještina koja je potrebna za njihov dalji tok života.
Kada se dijete suoči sa zadirkivanjima ili sarkastičnim komentarima zbog toga kako se osjeća ili kada roditelji potpuno odbace njegova osjećanja, dijete počinje da vjeruje da se treba stiditi svojih emocija. Umjesto da budu u stanju da prepoznaju i identifikuju svoja osjećanja, djeca će početi da ih kriju, a ona će se ponovo pojaviti i to u mnogo nezgodnijem trenutku. To im otežava povezivanje s drugim ljudima, jer društvene vještine nisu samo sposobnost da budu usklađeni sa emocijama, već i sposobnost da primijete kako se drugi osjećaju.
Uz to, djeca bi trebala da uče šta znači imati granice, jer ono što je jednoj osobi prijatno, moguće je da drugoj neće biti. Jedan od najčešćih načina na koji roditelji mogu da ometaju socijalno samopouzdanje svoje djece je da prave veliku stvar od toga što je dijete previše stidljivo. Zbog toga ih često pitaju: “Zašto si tako tih”, “Progovori”, a mališani upravo zbog toga mogu da počnu da se osjećaju još nesigurnije.
“Biti stidljiv nije slabost, ranjivost, pokazatelj lošeg samopoštovanja ili urođeni problem. To je kategorija normalnog društvenog ponašanja i temperamenta koji dijele sa oko trećinom vršnjaka”, rekao je psiholog Kyle Pruet.
Roditelji trebaju pokušati da ohrabre svoju povučenu djecu i da proslave male korake koje prave u učenju da budu društvenija. Također, djeca uče gledajući i oponašajući i to najviše ponašanje roditelja. Zbog toga, ako roditelji nisu u stanju priznati greške ili se izviniti iskreno, djeca tako uče da se sama snalaze u sukobima.
Ukoliko roditelji hvale djecu samo zbog dobrih rezultata, a kritikuju zbog najsitnijih grešaka, uskoro će djeca početi da misle da je savršenstvo jedina stvar koju bi trebali postići. Kada se trud zanemaruje, djeca mogu brzo razviti intenzivan, ali i iscrpljujući strah od neuspjeha.
Kada djeca pokušavaju podijeliti svoje misli ili iskustva, roditeljima nekada može biti teško razumjeti, ali je u svemu tome ipak korisno da ih bar iskreno i pažljivo saslušaju. Djeca koju roditelji ne saslušaju počet će da se osjećaju kao da njihov glas uopšte nije bitan. Moguće je da će prestati da pokušavaju da se izraze, što će im samo otežati povezivanje s drugima, a sve to se odražava I na njihovo samopouzdanje.
Djeci je potreban i prostor za istraživanje novih ideja koje imaju te da budu podstaknuta da pokažu interesovanje za svijet oko sebe. Kada ih roditelji u tome kritikuju zbog postavljanja previše pitanja ili miješanja u stvari koje ih se ne tiču, oni shvate da radoznalost nije nešto što je dobrodošlo. Posljedica toga je često da kada odrastu, počinju da se plaše pokušaja da vode smislene razgovore sa ljudima.
Preporučeno
“Iako radoznalost može dovesti djecu do rizičnog ponašanja i moramo biti na oprezu da bismo ih zaštitili, naš posao kao roditelja je da podržimo dječiju prirodnu radoznalost njihov proces učenja”, kazala je stručnjakinja za roditeljstvo Mery Volas.
