I sam se oprobao u režiji i 1993. godine debitovao filmom “Priča iz Bronksa” (A Bronx Tale), u kojem je takođe glumio. Film o mladiću rastrzanom između poštenog života i kriminalnog okruženja bio je dobro prihvaćen, ali se Robert De Niro nakon njega ponovo posvetio glumi.
Režiji se vratio tek 2006. godine špijunskom dramom “Dobri pastir” (The Good Shepherd), u kojoj je glumio zajedno sa Metom Dejmonom i Anđelinom Džoli.
Film prati Edvarda Vilsona, obaveštajca uključenog u stvaranje CIA-e, čija posvećenost poslu postepeno narušava njegov privatni i porodični život.
Za De Nira je ovaj projekat bio znatno veći izazov od njegovog rediteljskog prvenca. “Priča iz Bronksa” imala je budžet od 10 miliona dolara, dok je “Dobri pastir” snimljen za 80 miliona dolara, piše Far Out Magazine.
De Niro je priznao da mu iskustvo nije otklonilo nesigurnost koju je osjećao kao reditelj.
“Kako postajete stariji, očigledno imate više samopouzdanja. U nekim oblastima. U drugima… još uvijek nemam mnogo samopouzdanja. Sa ovim sam svakog dana bio zabrinut”, rekao je za GQ.
Prisjećajući se početaka svoje glumačke karijere, dodao je da tada “nije imao toliko samopouzdanja”.
Režiranje filma u kojem je istovremeno i glumio za De Nira je tako predstavljalo stalan izvor pritiska. Iako su mu tokom godina zahtjevne glumačke uloge postale manje zastrašujuće, režija mu je predstavljala drugačiji izazov, posebno zbog znatno većeg budžeta i odgovornosti koju je nosio čitav projekat.
Kritičari su nakon izlaska filma bili podijeljeni. Jedni su “Dobrog pastira” smatrali jednim od značajnijih filmova godine i važnim ostvarenjem špijunskog žanra, dok je drugima bio dosadan.
Preporučeno
De Niro nakon toga više nije režirao, pa je, 20 godina kasnije, “Dobri pastir” i dalje njegov poslednji rediteljski film.













