“Najprije ga pamtim kao jednog od najveselijih ljudi u životu. Upoznao sam ga u Zagrebu gdje smo snimali neki film zajedno, a onda u Beogradu. Ja sam igrao u “Virdžiniji Vulf”, on je igrao u “Mačkama na limenom krovu” Tenesija Vilijamsa, pa smo se družili samo u Beogradu.
Često smo ostajali u kasno u noć. Sjećam se i njegovih trauma, patnja. Uvijek se sjećam te nevjerovatne veselosti jednog optimizma, ljubavi za životom i onda jedna ogorčenost. Bio je jedan od božanstvenih, nježnih, dobrih prijatelja pouzdanih, kojeg smo svi voljeli mi stariji dečki. I Gaga Nikolić i ijcela ta naša generacija”, rekao je Rade Šerbedžija i dodao:“Bio je jugoslovenski Džejms Din. Mješavina Džejmsa Dina i Vorena Bitija, tako sam ga ja doživljavao. Pamtim ga po jednom iskrenog, božanstvenog prijatelja i nježnog čovjeka, inteligentnog.
Htio sam samo da kažem još jednu stvar.
On je neko ko je strastveno ljubio život i umetnost i možda baš zbog te strasti i siline strasti je izgoreo kao junak iz romana Dostojevskog. Da je između svog dnevnog tijela, između svoje ranjene i prokunute duše, koja je priželjkivala kraj svega, napokon našao smiraj.
Preporučeno
Ali pamtićemo ga zaista kao jednog od najvećih talenata u mladosti, jednog najdivnijeg dečka koji je svoju nesreću proživljavao. Gotovo je više patio od onih koji su patili zbog njega“, naveo je Šerbedžija.