Spolјašnji ušni kanal je često mjesto infekcije, posebno u ljetnjim mjesecima kada je češća poseta bazenima i kupalištima.
Infekcije spolјašnjeg ušnog kanala mogu biti akutne ili hronične.Akutne infekcije spolјašnjeg ušnog kanala u ljetnjim mesecima nastaju kao posljedica traume, kao reakcija na strano tijelo i usljed loše higijene.
Uzročnici su najčešće bakterije i glјivice.
Hronična infekcija nastaje zbog iritacije ušnog kanala drenažom gnojnog sadržaja iz srednjeg uva usljed perforacije bubne opne.
Upala spolјašnjeg ušnog kanala javlјa se u više oblika:
– u vidu lokalizovane infekcije koja je je posljedica infekcije korijena dlačica
– kao infekcija koja obuhvata spolјašnji ušni kanal i ušnu školјku i izazvana je različitim vrstama bakterija
– kao glјivična infekcija
Od bakterija najčešći uzročnici su Pseudomonas spp., Staphylococcus aureus i Streptococcus spp.
Bakterije prodiru kroz povrijeđenu kožu i dovode do nastanka infekcije. Ove infekcije mogu nastati kao posljedica plivanja ili kupanja, kada dolazi do maceracije kože (omekšavanja usljed vlažne sredine).
Tokom ljetnjih mjeseci zapaža se povećan broj infekcija u spolјašnjem ušnom kanalu izazvanih bakterijama iz roda Pseudomonas.
Ulaskom vode koja nije čista u spolјašnji ušni kanal dospijeva i ova bakterija i nailazi na dobre uslove za svoj opstanak i razvoj infekcije.
Glјivična infekcija spolјašnjeg ušnog kanala može biti primarna gdje vlažna i topla sredina omogućavaju razvoj glјivica ili sekundarna, koja nastaje kao posljedica lokalne primjene antibiotika. Najčešće se izoluju glјivice iz roda Candida, a zatim plijesni od kojih je najčešći Aspergillus spp.
Česta pojava su udružene bakterijske infekcije sa dvije i više vrsta bakterija, a takođe i udružene bakterijske i glјivične infekcije.
Preporučeno
Pojava simptoma kao što su bol u uvu, pojava sekrecije iz uva, osećaj zapušenosti uva, oslablјen sluh, povišena tjelesna temperatura poslije kupanja u rijeci, moru, jezeru ili bazenu zahtijeva pregled ljekara. Analiza brisa iz spolјašnjeg ušnog kanala u mikrobiološkoj laboratoriji dovodi do adekvatne terapije koja se primjenjuje na osnovu urađenog antibiograma.