Video
Na mjesečnom nivou, prosječna zarada u avgustu bila je viša za svega 0,1 odsto u odnosu na juli, dok su potrošačke cijene u istom periodu porasle za 0,5 odsto. To znači da su realne zarade zapravo zabilježile pad od 0,4 odsto, što ukazuje da inflacija „pojede“ nominalna povećanja plata.
S druge strane, sindikalna potrošačka korpa, koja se koristi kao mjerilo troškova života, u septembru je iznosila 2.075 eura, što je za 65 eura više nego u prethodnom kvartalu. Samo u tri mjeseca, korpa je poskupjela za 3,23 odsto, a najizraženiji rast bilježe troškovi stanovanja, obrazovanja i hrane.
Troškovi stanovanja i komunalija porasli su za više od 4 odsto, dok su troškovi obrazovanja i kulture skočili za čak 28,5 odsto. Čak i troškovi ljetovanja, koji se smatraju neesencijalnim, porasli su za 8 odsto, dok su cijene hrane, osnovne stavke kućnog budžeta, uvećane za 2,3 odsto.
Razlika između nominalnog i realnog rasta zarada u suštini stvara privid boljeg životnog standarda. Na papiru, prosječna zarada od preko hiljadu eura izgleda ohrabrujuće, ali kada se uporedi s potrošačkom korpom, jasno je da prosječna plata pokriva manje od polovine prosječnih mjesečnih troškova četvoročlane porodice.
U situaciji kada je potrošačka korpa 2.075 eura, a prosječna zarada tek 1.015 eura, jasno je da jedno domaćinstvo mora imati barem dva stabilna primanja kako bi pokrilo osnovne potrebe, što ukazuje na trajni pritisak na životni standard, uprkos rastu plata.
Poseban problem predstavlja činjenica da rast plata nije ravnomjeran u svim sektorima.
Dok su pojedini sektori (npr. javna uprava i finansije) bilježili brži rast primanja, u privredi, naročito u trgovini i ugostiteljstvu, zarade su znatno ispod prosjeka.
Iako rast prosječne zarade u Crnoj Gori predstavlja pozitivan signal, u kombinaciji s inflatornim pritiscima i kontinuiranim rastom cijena osnovnih životnih proizvoda i usluga, građani realno raspolažu sa sve manjom kupovnom moći.
Preporučeno
Ako se ovakav trend nastavi, Crna Gora bi mogla ući u period kada se nominalno povećanje plata koristi više za „gašenje požara“ izazvanih inflacijom nego za stvarno poboljšanje životnog standarda.
