Od početka proizvodnje na nedavno otkrivenim offshore nalazištima 2019. godine, privreda Gvajane porasla je čak pet puta, što predstavlja najbrži rast u svijetu. Taj skok dogodio se i uz relativno stabilne cijene nafte, koje su 2025. u prosjeku iznosile 69 dolara po barelu, a danas kad se cijene nafte kreću oko 100 dolara, rast Gvajane je posebno impresivan.
Pozitivne vijesti za zemlju tu ne staju. Predsjednik Irfaan Ali ponovo je izabran u septembru prošle godine, čime je umirio investitore zabrinute zbog mogućih političkih promjena. U novembru je predstavio Gvajanu kao klimatskog lidera na COP30 u brazilskom Belému, uz obećanje da će prihode od nafte usmjeriti na prilagođavanje klimatskim promjenama. U januaru je dodatno olakšana situacija kada je zarobljen venecuelanski lider Nikolas Maduro, koji je ranije polagao pravo na dio teritorije Gvajane. Time je omogućeno širenje istraživanja u dijelovima ogromnog bloka Stabroek, ključnog nalazišta udaljenog oko 200 kilometara od obale.
PRIHODI IM SE UDVOSTRUČILI
Prihodi od nafte brzo rastu – sa oko 370 miliona dolara sedmično prije sukoba na čak 623 miliona sada. Konzorcijum predvođen kompanijom ExxonMobil planira povećanje proizvodnje za 2,5 posto, na 940.000 barela dnevno. Ako se to ostvari i cijene ostanu oko 100 dolara po barelu tokom 2026. godine, ukupni godišnji prihodi mogli bi dostići 33 milijarde dolara – oko 75 posto više nego što se očekivalo prije krize. Dodatno, dvije trećine nafte ide u Evropu, koja plaća više cijene, pa takozvani „ratni bonus“ prelazi 90 posto.
Trenutno Gvajana dobija samo 14,5 posto vrijednosti svakog barela, dok ostatak ide naftnim kompanijama. Međutim, kako će se početni troškovi kompanija isplatiti do kraja 2026. (godinu ranije nego što se očekivalo), udio Gvajane mogao bi porasti na 52 posto – ukoliko se proizvodnja ne bude dodatno širila.
Naftne kompanije ubrzano šire aktivnosti. Svaki od četiri postojeća projekta koristi plutajuće proizvodno-skladišne jedinice (FPSO) vrijedne oko 2 milijarde dolara. Peta jedinica trebalo bi da počne sa radom već u narednim mjesecima, godinu dana prije plana, dok su šesta i sedma već u pripremi (sedma cilja početak proizvodnje 2028., takođe ranije od očekivanog). U martu su predstavljeni planovi za osmi projekat – prvi koji uključuje proizvodnju prirodnog gasa – a deveti je već najavljen.
REKORDNI PRIHODI U 2026. GODINI
Gvajana je i prije krize očekivala rekordne prihode od 2,8 milijardi dolara u 2026. godini. Nafta je 2025. činila oko polovinu državnog budžeta i čak tri četvrtine BDP-a, što jasno pokazuje kolika je zavisnost od ovog sektora.
Ta zavisnost nosi i ozbiljne rizike. Rast cijena energije negativno utiče na druge sektore, a vlada pokušava ublažiti posljedice ukidanjem akciza i kontrolom cijena preko državne kompanije GuyOil. Ipak, privatni distributeri su podigli cijene, zbog čega je predsjednik pozvao na „ekonomski patriotizam“.
Sve češće se pominje i takozvano „prokletstvo resursa“ – situacija u kojoj bogatstvo prirodnih resursa usporava razvoj ostatka privrede. Iako vlada ulaže u infrastrukturu (puteve prema Brazilu, most preko rijeke Demerare, škole i bolnice) i uspijeva držati inflaciju i budžetski deficit pod kontrolom, problemi su već vidljivi.
Troškovi hrane i stanovanja porasli su za 75 posto od 2021. godine, dok naftni sektor privlači najkvalitetniju radnu snagu iz drugih oblasti. Odnosi vlasti sa medijima postaju napeti, a veliki priliv novca povećava rizik od rasipanja i klijentelizma. Ključni energetski projekat – dovođenje gasa na kopno radi proizvodnje električne energije – kasni godinama i čak je šest puta skuplji od planiranog, dijelom zbog politički motivisanog izbora lokacije.
Preporučeno
Međutim, kako prihodi rastu, raste i iskušenje za prekomjernu potrošnju. Upravo će sposobnost vlasti da se odupre tom pritisku odrediti da li će Gvajana dugoročno zaista profitirati od svog naftnog buma.
Video