Video
Jedna od najvažnijih novina odnosi se na procjenu kreditne sposobnosti. Kreditor bi morao da procjenjuje da li je vjerovatno da će građanin moći uredno da vraća kredit, a procjena ne bi smjela da se zasniva samo na kreditnoj istoriji.
„Kreditor je dužan da detaljnu procjenu kreditne sposobnosti potrošača sprovodi u interesu potrošača, radi sprečavanja prezaduženosti potrošača i neodgovorne prakse potrošačkog kreditiranja“, navodi se u nacrtu.
Pri tome, za procjenu bi se koristile relevantne informacije o prihodima, rashodima i drugim finansijskim i ekonomskim okolnostima građanina. Posebne kategorije podataka o ličnosti, kao ni podaci prikupljeni sa društvenih mreža, ne bi mogli biti korišćeni za tu svrhu.
Nacrtom se uređuje i automatizovana obrada podataka. Ukoliko kreditor koristi takvu obradu prilikom procjene kreditne sposobnosti, potrošač bi imao pravo da zatraži intervenciju čovjeka.
“To pravo uključuje mogućnost da građanin dobije jasno i razumljivo objašnjenje procjene kreditne sposobnosti, uključujući logiku i rizike povezane sa automatizovanom obradom podataka, da iznese svoje stanovište i da zatraži preispitivanje procjene i odluke o odobravanju kredita”, ističe se u nacrtu.
Kod stambenih kredita, procjena kreditne sposobnosti ne bi smjela pretežno da se zasniva na vrijednosti nekretnine ili očekivanju da će njena vrijednost rasti, osim kada se kredit koristi za izgradnju ili rekonstrukciju stambene nepokretnosti.
Nacrtom je predviđeno da bi građanin imao pravo da kredit prijevremeno otplati u bilo kom trenutku, uz pravo na umanjenje ukupnih troškova kredita za preostali period trajanja ugovora.
„Kreditor je dužan da umanjenje obračuna i primijeni bez posebnog zahtjeva potrošača“, piše u nacrtu.
Naknadu za prijevremenu otplatu kreditor bi mogao da zahtijeva samo ako ukupan iznos prijevremene otplate u periodu od 12 mjeseci prelazi 10.000 eura. Predviđeno je i ograničenje zatezne kamate i troškova zbog kašnjenja u plaćanju.
Uvode se nove obaveze kreditora prema građanima koji imaju poteškoće u izmirivanju rata.
Kreditori bi morali da uspostave procedure za rano prepoznavanje građana koji imaju ili bi mogli imati teškoće u plaćanju i da, prije pokretanja izvršnog postupka, preduzmu razumne mjere radi postizanja dogovora o naplati.
“Mjere za olakšanje otplate mogle bi obuhvatiti refinansiranje, produženje roka otplate, period počeka, smanjenje kamatne stope, konverziju valute, djelimičan oprost ili konsolidaciju duga”, naglašeno je u nacrtu.
Za građane koji se nađu u finansijskim teškoćama predviđena je i mogućnost besplatnog upućivanja na službu za savjetovanje o otplati dugova.
“Takvu javnu službu ne bi mogli obavljati kreditori, kreditni posrednici, kupci ili serviseri kredita”, dodaje se.
Pored toga uvela bi se rigoroznija pravila za oglašavanje kredita.
“Reklame bi morale biti jasne, poštene i neobmanjujuće, a bilo bi zabranjeno stvaranje pogrešnih očekivanja o dostupnosti kredita, njegovoj cijeni ili ukupnom iznosu koji građanin mora da vrati. Ako reklama sadrži kamatnu stopu ili bilo koji brojčani podatak o troškovima kredita, morala bi da sadrži i standardne informacije, uključujući efektivnu kamatnu stopu, ukupan iznos kredita, trajanje ugovora, a gdje je primjenjivo i ukupan iznos koji potrošač plaća i iznos rata”, objašnjeno je u nacrtu.
Osim toga zabranjuju se reklame kojima se građani podstiču da uzmu kredit tvrdnjom da će time poboljšati svoju finansijsku situaciju, kao i oglašavanje koje kredit predstavlja kao zamjenu za štednju ili sredstvo za povećanje životnog standarda.
Predviđena je zabrana prakse vezanja usluga u vezi sa ugovorom o kreditu. Izuzetak je, između ostalog, mogućnost da kreditor zahtijeva otvaranje ili održavanje računa ako je njegova jedina svrha povezana sa otplatom, servisiranjem ili obezbjeđenjem kredita.
“Ako kreditor zahtijeva polisu osiguranja, morao bi da prihvati i polisu drugog osiguravača ukoliko ona pruža ekvivalentan nivo obezbjeđenja, bez izmjene uslova kredita. Građaninu bi za poređenje ponuda osiguranja morao biti ostavljen rok od najmanje tri dana, tokom kojeg se ponude ne bi mogle mijenjati, osim ako sam potrošač izričito zatraži da ranije zaključi polisu”, napominje se u nacrtu.
Uvelo bi se i posebno načelo zabrane diskriminacije. “Kreditor, kreditni posrednik ili treće lice morali bi da obezbijede da uslovi za odobravanje kredita građanima koji zakonito borave u Crnoj Gori ili Evropskoj uniji EU nisu diskriminatorni po osnovu državljanstva, prebivališta ili drugog ličnog svojstva zaštićenog zakonom”, navodi se u nacrtu.
Različiti uslovi bili bi mogući samo ako su zasnovani na objektivnim kriterijumima.
Jedna od novina je i detaljnije propisivanje informacija koje građanin mora dobiti prije zaključivanja ugovora.
Kreditor ili kreditni posrednik morao bi, između ostalog, da građaninu dostavi podatke o ukupnom iznosu kredita, trajanju ugovora, kamatnoj stopi, efektivnoj kamatnoj stopi, ukupnom iznosu koji treba da plati, troškovima kašnjenja, broju i iznosu rata, pravu na prijevremenu otplatu i mogućoj naknadi.
Za ugovore sa promjenljivom kamatnom stopom ili kredit obračunat u stranoj valuti predviđeno je i dodatno objašnjenje mogućeg uticaja promjene referentne kamatne stope ili kursa na obaveze potrošača.
Predviđa se i uvođenje najviše dozvoljene efektivne kamatne stope za potrošačke kredite, uključujući stambene kredite.
“Najviša stopa utvrđivala bi se kao prosječna ponderisana efektivna kamatna stopa na stanje svih potrošačkih kredita upisanih u Kreditni registar Centralne banke na posljednji dan kvartala, uvećana za 100 odsto”, piše u nacrtu.
Centralna banka bi na kraju svakog kvartala utvrđivala i objavljivala prosječnu ponderisanu efektivnu kamatnu stopu i najvišu efektivnu kamatnu stopu.
Izričito bi se zabranjivalo odobravanje kredita bez prethodnog zahtjeva i izričite saglasnosti potrošača.
Predviđeno je i da kreditori i kreditni posrednici ne smiju koristiti unaprijed podešene opcije, poput prethodno označenih polja, kako bi dobili saglasnost građanina za kredit ili dodatnu uslugu.
Nove odredbe odnose se i na personalizovane ponude.
“Ako je cijena kredita prilagođena konkretnom potrošaču na osnovu automatizovane obrade ličnih podataka, građanin bi o tome morao biti jasno obaviješten”, pojašnjeno je.
Definisana je i obaveza kreditora da, uz saglasnost potrošača, podatke o zaduženosti koristi za procjenu kreditne sposobnosti, uz propisana pravila zaštite ličnih podataka.
“Ako je zahtjev za kredit odbijen na osnovu podataka iz baze, potrošač bi morao bez odlaganja i bez naknade biti obaviješten o rezultatu uvida i kategorijama podataka koji su uzeti u obzir”, zaključuje se.
Preporučeno
Nacrt je, kako se navodi u obrazloženju, usklađen sa Direktivom EU 2023/2225 o ugovorima o potrošačkim kreditima, dok su odredbe koje se odnose na stambene kredite usklađene sa Direktivom 2014/17/EU. Donošenje zakona dio je obaveza Crne Gore u okviru pregovaračkog poglavlja 28 – Zaštita potrošača i zdravlja.
