Video
Novac koji građani imaju na bankovnim računima ne znači nužno i novac kojem u svakom trenutku mogu nesmetano pristupiti. U vremenu kada se gotovo sve finansijske aktivnosti obavljaju elektronski, od plaćanja računa i kupovine do prenosa novca i podizanja gotovine, prekid rada bankarskih sistema ili platnih mreža može privremeno onemogućiti pristup sopstvenim sredstvima.
Na taj rizik posljednjih dana upozoravaju i finansijski stručnjaci u Evropi, nakon niza sajber napada i tehničkih problema koji su pokazali koliko su banke, trgovci i građani zavisni od digitalne infrastrukture.
Izvršni direktor britanskog regulatora finansijskih usluga (FCA) Nikhil Rathi preporučio je građanima da razmisle o tome da imaju najmanje dva bankovna računa, kako bi u slučaju problema u jednoj banci ili platnom sistemu imali alternativni način pristupa novcu.
Njegovo upozorenje, koje je prenio „Sunday Times“, dolazi nakon problema sa Google Cloud infrastrukturom koji su pogodili korisnike Revoluta i izazvali poteškoće u plaćanjima, transferima novca i podizanju gotovine, ali i poremetili rad pojedinih trgovina i dostavnih službi.
Prema istraživanju britanske banke Kroo, oko 47 odsto Britanaca starosti od 25 do 64 godine ima samo jedan tekući račun. To znači da bi u slučaju ozbiljnog problema sa bankom ili njenim uslugama mogli ostati bez alternativnog kanala za pristup novcu.
Takva upozorenja ne znače da će građani zbog svakog hakerskog napada izgubiti novac koji imaju na računu. Važno je razlikovati krađu sredstava sa bankovnog računa od prekida rada infrastrukture preko koje se tim novcem raspolaže. U prvom slučaju riječ je o direktnom finansijskom gubitku, dok u drugom građani mogu imati novac u banci, ali privremeno ne mogu da ga podignu, prebace ili koriste za plaćanje.
Upravo ta razlika postaje sve značajnija jer se finansijski sistem ubrzano digitalizuje, a svakodnevni život sve više zavisi od dostupnosti elektronskih usluga.
EVROPA SVE VIŠE KORISTI KARTICE
Podaci Evropske centralne banke (ECB) pokazuju da se platne navike građana eurozone mijenjaju, ali i da gotovina nije nestala iz svakodnevnog života, uprkos širenju elektronskog bankarstva i mobilnih plaćanja.
Prema istraživanju „Study on the payment attitudes of consumers in the euro area – SPACE 2024“, gotovinom je obavljeno 52 odsto svih plaćanja na fizičkim prodajnim mjestima u eurozoni tokom 2024. godine, dok su kartice učestvovale sa 39 odsto. Mobilna plaćanja činila su šest odsto, a ostali načini plaćanja tri odsto transakcija.
Međutim, kada se posmatra vrijednost transakcija, situacija je drugačija. Kartice su učestvovale sa 45 odsto ukupne vrijednosti plaćanja, dok je gotovina činila 39 odsto. Mobilna plaćanja imala su udio od sedam odsto. To pokazuje da se novčanice i dalje često koriste za manje svakodnevne kupovine, dok se kartice češće koriste za plaćanja većih iznosa.
U poređenju sa 2022. godinom, udio gotovinskih plaćanja na prodajnim mjestima smanjen je sa 59 na 52 odsto. Ipak, gotovina je tokom 2024. ostala najčešće korišćeni način plaćanja u 14 od ukupno 20 država eurozone.
Posebno su zanimljive razlike među pojedinim evropskim državama, jer pokazuju koliko se različito razvijaju platne navike čak i unutar jedinstvenog evropskog tržišta.
U Holandiji je gotovinom tokom 2024. obavljeno svega 22 odsto plaćanja na fizičkim prodajnim mjestima, dok su kartice učestvovale sa 56 odsto. Mobilna plaćanja činila su čak 19 odsto transakcija, što je jedan od najvećih udjela u eurozoni. Ovi podaci pokazuju koliko je holandsko tržište odmaklo u prelasku na digitalne načine plaćanja.
Sličan trend vidljiv je i u Finskoj, gdje je gotovina učestvovala u 27 odsto transakcija u prodavnicama, dok su kartice činile 57 odsto, a mobilna plaćanja deset odsto. Ipak, zanimljivo je da je Finska između 2022. i 2024. zabilježila povećanje udjela gotovinskih plaćanja za osam procentnih poena. I pored tog rasta, Finska je ostala među državama eurozone u kojima se gotovina najmanje koristi.
Njemačka predstavlja drugačiji primjer. Iako je i tamo digitalno plaćanje sve zastupljenije, gotovina i dalje ima značajnu ulogu u svakodnevnim kupovinama. Prema istraživanju ECB-a, 53 odsto transakcija na fizičkim prodajnim mjestima obavljeno je gotovinom, dok su kartice učestvovale sa 36 odsto. Mobilna plaćanja činila su šest odsto, a ostali načini plaćanja pet odsto. Njemačka je, dakle, i dalje među velikim evropskim tržištima na kojima gotovina ostaje najčešći način plaćanja u prodavnicama.
Posebno je zanimljiva i Slovenija, koja je geografski i ekonomski bliža Crnoj Gori od većine zapadnoevropskih država. Prema istraživanju ECB-a, čak 64 odsto plaćanja na fizičkim prodajnim mjestima u Sloveniji tokom 2024. obavljeno je gotovinom. Kartice su učestvovale sa 29 odsto, mobilna plaćanja sa tri odsto, a ostali načini plaćanja sa četiri odsto.
Slovenija tako ima jedan od najvećih udjela gotovinskih plaćanja u eurozoni, što pokazuje da članstvo u Evropskoj uniji i korišćenje zajedničke valute ne znače automatski odustajanje od tradicionalnih načina plaćanja.
Razlike su vidljive i kada se posmatra vrijednost kupovina, a ne samo njihov broj. U Holandiji je, na primjer, gotovina činila svega 17 odsto ukupne vrijednosti plaćanja na prodajnim mjestima, dok je u Finskoj njen udio bio 28 odsto. U Njemačkoj je gotovina učestvovala sa 30 odsto vrijednosti, a u Sloveniji sa 56 odsto.
Zanimljiv je i podatak da 62 odsto građana eurozone smatra važnim ili veoma važnim da gotovina ostane dostupna kao način plaćanja. Istovremeno, 35 odsto ispitanika čuva dodatnu gotovinu kod kuće ili na drugom mjestu, odvojeno od novca koji svakodnevno nose sa sobom.
Ovi podaci pokazuju da građani, uprkos sve većem korišćenju elektronskih usluga, nijesu u potpunosti odustali od gotovine, niti je smatraju prevaziđenim načinom raspolaganja novcem. Dok Holandija i Finska pokazuju koliko digitalizacija može promijeniti svakodnevna plaćanja, Njemačka i Slovenija potvrđuju da gotovina i dalje ima značajnu ulogu u evropskoj ekonomiji.
ŠVEDSKA GOTOVO BEZ GOTOVINE
Koliko daleko može otići zavisnost od elektronskog novca najbolje pokazuje Švedska, jedna od najdigitalizovanijih zemalja Evrope, u kojoj je upotreba gotovine svedena na veoma nizak nivo.
Prema istraživanju švedske centralne banke Riksbank, sprovedenom u septembru 2025. godine na uzorku od 2.008 građana, svega pet odsto ispitanika posljednju kupovinu u fizičkoj prodavnici platilo je gotovinom. Poređenja radi, 2010. godine taj udio iznosio je 40 odsto, dok je 2023. bio deset odsto.
Nasuprot tome, oko 92 odsto posljednjih kupovina obavljeno je nekim oblikom kartičnog plaćanja. Fizičkom debitnom karticom plaćalo je 61 odsto ispitanika, 18 odsto koristilo je karticu integrisanu u mobilni telefon, poput Apple Pay ili Samsung Pay, dok je 14 odsto koristilo fizičku kreditnu karticu.
Digitalne navike Šveđana potvrđuje i popularnost servisa Swish, koji omogućava brzo slanje i primanje novca putem mobilnog telefona. Čak 91 odsto ispitanika koristilo je taj servis tokom prethodnog mjeseca, u poređenju sa 82 odsto u istraživanju iz 2023. godine. Fizičku debitnu karticu tokom istog perioda koristilo je 85 odsto građana, dok je 34 odsto koristilo servise koji omogućavaju plaćanje karticom putem mobilnog telefona.
Međutim, upravo je u zemlji u kojoj se gotovina sve manje koristi centralna banka počela posebno da upozorava na opasnosti prevelike zavisnosti od digitalnog platnog sistema.
Riksbank je u izvještajima o platnom prometu upozorila da digitalizacija povećava osjetljivost finansijske infrastrukture na sajber napade, prekide u snabdijevanju električnom energijom i probleme u komunikacionim mrežama. Zbog toga je potrebno osigurati da građani imaju mogućnost plaćanja i kada pojedini digitalni servisi ili komunikacioni sistemi nijesu dostupni.
U martu 2026. godine švedska centralna banka objavila je preporuke domaćinstvima da imaju više različitih načina plaćanja, uključujući kartice različitih platnih mreža, mobilne servise, fizičke kartice i gotovinu.
Posebno je odjeknula preporuka da domaćinstva, kao orijentir, imaju oko 1.000 švedskih kruna gotovine po odrasloj osobi. Taj iznos namijenjen je pokrivanju osnovnih potreba tokom približno jedne sedmice, a centralna banka naglašava da i manja suma može povećati spremnost građana za vanredne okolnosti.
Riksbank preporučuje i da građani imaju kartice različitih platnih mreža, poput Vise i Mastercarda, kako bi smanjili zavisnost od jednog sistema ili banke. Savjet je i da fizičke kartice i PIN kodove imaju dostupne, jer u određenim okolnostima mogu biti korisni za plaćanja kada internet nije dostupan.
Švedska centralna banka takođe upozorava da gotovina ima posebnu prednost u slučaju dužih prekida električnog napajanja ili komunikacionih mreža, kada elektronski načini plaćanja mogu postati nedostupni.
Takva preporuka posebno je zanimljiva ako se ima u vidu da je riječ o zemlji u kojoj je upotreba gotovine svedena na minimum. Švedski primjer pokazuje da čak i najrazvijeniji digitalni platni sistemi moraju imati alternativu u slučaju prekida rada.
CRNA GORA: KARTIČNA PLAĆANJA POSTAJU SVE ZASTUPLJENIJA
Sličan proces promjene platnih navika vidljiv je i u Crnoj Gori, gdje se kartično i elektronsko plaćanje sve više koriste u svakodnevnom prometu.
Prema godišnjem izvještaju Centralne banke Crne Gore za 2024. godinu, broj transakcija platnim karticama sa funkcijom plaćanja dostigao je 55,8 miliona, dok je njihova ukupna vrijednost iznosila približno 1,18 milijardi eura. U odnosu na prethodnu godinu, broj takvih transakcija povećan je 15 odsto, a njihova vrijednost 16 odsto.
Od ukupnog broja kartičnih transakcija, 82,08 odsto realizovano je na fizičkim prodajnim mjestima, dok je 17,92 odsto obavljeno na daljinu, putem interneta i mobilnih telefona.
Istovremeno, CBCG je za 2024. evidentirala 5,89 miliona gotovinskih transakcija, od čega se 3,83 miliona odnosilo na gotovinska plaćanja, a 2,05 miliona na podizanje gotovine. Njihova ukupna vrijednost iznosila je 6,06 milijardi eura, od čega 3,93 milijarde eura gotovinskih plaćanja, a 2,13 milijardi podizanja novca.
Ovi podaci pokazuju da gotovina i dalje ima značajno mjesto u domaćem platnom prometu, posebno kada se posmatra ukupna vrijednost transakcija. Ipak, kartična plaćanja bilježe rast i postaju sve važniji dio svakodnevnih finansijskih aktivnosti građana i privrede.
Dodatni podsticaj digitalizaciji predstavljalo je uključivanje Crne Gore u SEPA područje u oktobru 2025. godine, čime su omogućena jednostavnija i povoljnija plaćanja u eurima sa državama koje učestvuju u ovom sistemu.
Dalji korak u modernizaciji domaće finansijske infrastrukture predstavlja razvoj instant plaćanja, koja omogućavaju gotovo trenutni prenos novca između računa, bez obzira na to da li je riječ o vikendu ili neradnom danu.
Sve to znači da će se zavisnost građana i privrede od elektronskih finansijskih usluga nastaviti povećavati. Zbog toga pitanje otpornosti platne infrastrukture postaje važno i za Crnu Goru.
NOVAC NA RAČUNU NIJE ISTO ŠTO I MOGUĆNOST RASPOLAGANJA NOVCEM
Sajber napadi na finansijske institucije mogu imati različite posljedice, od krađe podataka i neovlašćenog pristupa korisničkim računima do prekida rada bankarskih aplikacija, blokade kartičnih plaćanja i problema u međubankarskim transferima.
Posebno opasni mogu biti napadi na infrastrukturu koju koristi više finansijskih institucija, jer problem tada ne mora biti ograničen na jednu banku. Ukoliko dođe do prekida rada platne mreže ili pružaoca tehnoloških usluga od kojih zavisi više banaka i trgovaca, posljedice mogu osjetiti veliki broj korisnika istovremeno.
U takvim okolnostima građani mogu imati uredno stanje na bankovnom računu, ali ne i mogućnost da taj novac odmah koriste. Kartica može biti odbijena, aplikacija nedostupna, a bankomat privremeno van funkcije.
Dodatni problem predstavlja činjenica da se sve veći broj građana oslanja na mobilne telefone kao glavni kanal za pristup finansijama. Gubitak uređaja, krađa pristupnih podataka ili kompromitovanje korisničkog naloga mogu otvoriti prostor za neovlašćene transakcije, zbog čega zaštita digitalnog identiteta postaje jednako važna kao i zaštita fizičkog novčanika.
Finansijski stručnjaci zbog toga preporučuju korišćenje snažnih i različitih lozinki, uključivanje dodatne autentifikacije, redovno praćenje transakcija i oprez prilikom otvaranja sumnjivih poruka i linkova. Posjedovanje računa u dvije različite banke može biti dodatna sigurnosna opcija, ali ni to samo po sebi ne garantuje zaštitu ako problem zahvati zajedničku platnu infrastrukturu.
Gotovina, sa druge strane, ne zavisi od rada bankarske aplikacije, interneta ili električne energije. Upravo zbog toga ona ima funkciju rezervnog načina plaćanja, naročito u situacijama kada elektronski sistemi nijesu dostupni.
To ne znači da građani treba da povlače novac iz banaka ili da veće količine gotovine čuvaju kod kuće. Suština je u tome da imaju razuman iznos za osnovne potrebe i alternativni način plaćanja u slučaju privremenog prekida rada digitalnih usluga.
Švedska, koja je gotovo u potpunosti prešla na elektronske načine plaćanja, sada preporučuje upravo takav pristup. Evropski podaci istovremeno pokazuju da gotovina, iako gubi udio u svakodnevnim transakcijama, i dalje ima važnu ulogu u velikom broju država.
Digitalizacija finansija donijela je brža plaćanja, jednostavnije transfere i lakši pristup novcu, ali je istovremeno povećala zavisnost građana od infrastrukture koja nije imuna na tehničke kvarove i sajber napade.
Zato se pitanje sigurnosti novca više ne odnosi samo na to koliko je novca na bankovnom računu i koliko je banka finansijski stabilna, već i na to da li građanin može da raspolaže svojim sredstvima onda kada mu je to najpotrebnije.
Preporučeno
U vremenu u kojem se novac sve češće vidi samo kao broj na ekranu mobilnog telefona, možda je najvažnija lekcija iz Švedske da finansijska sigurnost ne podrazumijeva samo digitalni pristup novcu, već i postojanje alternative kada taj pristup izostane.
