U Crnoj Gori, navode, oko petina stanovništva živi ispod linije siromaštva, a taj broj se povećao zbog inflacije, regionalnih razlika i slabog uticaja socijalne politike na realne životne uslove.

“Svako treće dijete je u zoni siromaštva, svaki peti stariji živi bez primanja, visoka je stopa siromaštva kod samohranih roditelja i nezaposlenih.
Siromašni građani najviše snose posljedice inflacije jer većinu novca troše na hranu.

Osim siromaštva medju nezaposlenim, bolesnim i starim javlja se i siromaštvo medju zaposlenima. Veći dio zaposlenih nema prosječnu platu od 1015 eura koja je dva puta niža od sindikalne potrošačke korpe koja je 2075 eura.

Prema podacima Unije slobodnih sindikata trošak za prehrambene proizvode u ovom kvartalu iznosi 630 eura. Minimalna plata od 600 eura, koju prima najveći broj srednjoškolaca, ne pokriva čak ni potrebe za hranom četvoročlane porodice”, navodi se u saopštenju.

Visoke stanarine pogađaju, navode, posebno teško one koji žive od niskih primanja. Ljekovi koje ne pokriva Fond zdravlja su nedostupni za veliki broj stanovnika naśe države, ističu iz Banke hrane.

Povezani članci

Društvo

Svako treće dijete u riziku od siromaštva, država mora da reaguje

Društvo

U Crnoj Gori živi 27 odsto siromašne djece

Društvo

Medojević: Siromaštvo nije predmet pažnje Vlade i lokalnih samouprava, najveći dio primanja građani troše na hranu

“Država raspolaže sa puno načina putem kojih može smanjivati siromaštvo; najznačajnija je fiskalna politika kojom se mogu ublažiti nejednakosti kroz poboljšanje sistema socijalnih naknada za siromašne

Da bi zaštitila socijalno ugrožene, Crna Gora mora spojiti kratkoročne mjere pomoći (novčana i materijalna podrška) sa dugoročnim politikama osnaživanja (zapošljavanje, obrazovanje, razvoj lokalnih zajednica)”, navodi se u saopštenju.

Usklađivanje dječjih dodataka, socijalnih davanja i minimalnih penzija sa rastom troškova života je, kako kažu, minumum odgovornosti.

“Privremeni vaučeri za osnovne namirnice (hrana, higijena, ljekovi) su način urgentnog djelovanja. Uvođenje “garantovanog minimalnog dohotka” za domaćinstva ispod linije siromaštva je ono što rade odgovorne države. Uvesti programe socijalnog stanovanja, kao i subvencije za kiriju i troškove komunalija. Smanjenje PDV-a na osnovne prehrambene proizvode (hljeb, mlijeko,…, lijekovi) su opcija ublažavanja tereta nemaštine. Bolja kontrola cijena i marži može spriječiti zloupotrebe trgovaca i nerealno poskupljenje osnovnih proizvoda. Reforma sistema socijalne zaštite je jedan od ključnih zadataka svake države koja želi da smanji siromaštvo i nejednakost. Prioritet reforme sistema socijalne zaštite je da se pređe sa modela „pomoći za preživljavanje“ na model aktivne socijalne inkluzije i osnaživanja ljudi”, zaključuje se u saopštenju.