Istraživanje ove teme podstaknuto je magistarskim radom Radulović, kroz koji se širim opsegom došlo do otvaranja različitih debata i novih znanja.
POSTOJANJE
Nagli sudar s budućnošću, suočavanje sa paradigmama novog svijeta, kao i pritisak nove kulture na staru, karakteristike su društvenih promjena na prelazu iz 20. u 21. vijek. Međutim, virtuelna produkcija u filmskom životu Crne Gore, kako je Radulović kazala za Pobjedu, gotovo i da ne postoji.– Elemente virtuelne produkcije možemo pronaći u nekim televizijama dok, nažalost, na nivou filmske industrije i produkcionih kompanija, ona gotovo da ne postoji. Veoma je mali broj produkcionih kompanija u Crnoj Gori koje raspolažu čak i osnovnim resursima i uslovima za rad, dok oblast virtuelne produkcije zahtijeva ozbiljnije i kadrovske i infrastrukturne kapacitete – objasnila je Radulović.
Naravno, nije to slučaj samo sa Crnom Gorom, nego sa mnogim zemljama iz regiona.
Producentkinja i autorka knjige Danijela Radulović, Foto: Privatna arhiva
– Međutim, upravo zbog prirode alata u virtuelnoj produkciji i njihove dostupnosti, smatram da dalji razvoj ove oblasti može biti izuzetno značajan i koristan za sve evropske zemlje, kao i zemlje niskog produkcionog kapaciteta, jer će im realne mogućnosti za upotrebu otvoriti prostor za bolje pozicioniranje na globalnom nivou – smatra ona.
Svakako da socio-ekonomski i kulturni faktori imaju značajan uticaj na razvoj oblasti virtuelne produkcije i njenu implementaciju.
– Postoji mnogo faktora i zavisnosti koje će uticati na to koliko će brzo tehnologije virtuelne produkcije biti razvijene i usvojene u različitim zemljama. Među nekima ističu se raspoloživi resursi, rast ekosistema – izgradnja instalacija, infrastrukture, kadrovskih kapaciteta. Takođe, tu su i potrebe tržišta (potražnja), ali i različiti kulturološki stavovi prema novim tehnologijama i njihovom usvajanju i prihvatanju. Naravno da je logično očekivati da će virtuelna produkcija biti brže implementirana i prihvaćena u zemljama sa razvijenim tehnološkim i inovacionim industrijama koje ulažu u ovu oblast, i onim zemljama koje promovišu inovacije i eksperimentisanje – rekla je Radulović.
Jedna od neophodnih promjena odnosi se i na filmski jezik.
– Neophodna transformacija u ovom kontekstu se odnosi na nešto što se ne može izbjeći, nešto što mora da se desi – tačnije, nešto što je u procesu i što se dešava u kontinuitetu. Svjedoci smo da su interaktivne manipulacije kodova postale izraz kreativnog u filmu i dominantan estetski okvir. Jezik filma 21. vijeka je jezik novih tehnologija, digitalnih narativa i virtuelnih svjetova – kazala je Radulović.
Tehnološki razvoj je sa sobom donio mogućnost stvaranja novih i inovativnih oblika pripovijedanja i vizuelnog izražavanja.
– Transformacija filmskog jezika je u tom smislu pomogla u stvaranju impresivnijih slika i imerzivnijih iskustava za publiku, koja će u budućnosti, na mnogo naprednijem nivou, biti omogućena upravo zahvaljujući alatima koji se koriste u virtuelnoj produkciji. Ona se može posmatrati kao reakcija na društveno-kulturne promjene, koje utiču i uticaće i dalje na razvoj novih načina pripovijedanja i vizuelnih stilova – mišljenja je ona.
RAZUMIJEVANJE
Oblast virtuelne produkcije za filmsku industriju, kako je objasnila, predstavlja izuzetno značajan, nov i revolucionaran način rada, koji rekonstruiše tradicionalne modele i stvara novo, dinamično produkciono okruženje.
– Iako još uvijek oblast u razvoju, zahvaljujući resursima kojima raspolaže, a koji se oslanjaju na upotrebu novih tehnologija, dalji razvoj ove oblasti ukazuje na veliki potencijal za revitalizaciju globalne filmske industrije u cjelini. Posebnu upotrebnu vrijednost na globalnom nivou virtuelna produkcija je potvrdila tokom trajanja pandemije, koja je negdje i postavila zahtjev za transformaciju sektora, tačnije iznalaženje novih modela rada koji će industriju održati u stanju života i budnosti. To je dovelo do promjena osnovnih principa rada na filmu, što je filmske stvaraoce dodatno ohrabrilo da ozbiljnije promišljaju u novim pravcima koji se oslanjaju na upotrebu inovativnih tehnologija – rekla je Radulović.
Iako je knjiga nastala kao produžetak naučno-istraživačkog rada, namijenjena je, kako je rekla Radulović, različitom krugu čitalaca, zainteresovanih za filmsku umjetnost.
– Knjigu mogu čitati i ljudi iz oblasti filmske umjetnosti, ali i oni kojima ova oblast nije toliko bliska. Smatram da knjiga može uvesti čitaoce u osnove ideje, a posebno bi mi bilo drago kada bi ona inspirisala na dalje istraživanje i bavljenje temom virtuelne produkcije, upravo zbog toga što to jeste oblast koja se svakodnevno transformiše i otvara prostore za nove analize i tumačenja – kazala je Radulović.
Deklarativno za inovacije i progres
Ovoj temi, prema riječima Danijele Radulović, pristupila je iz čiste profesionalne radoznalosti, a specifične ciljeve istraživanja kasnije je diktirao naučni pristup i zahtjevi pisanja magistarskog rada na ovu temu.
Preporučeno
– Samo publikovanje je djelimično i želja da pokažem, prije svega sebi, da otvaranje pitanja i nezavisne inicijative, čak i kada, iz različitih razloga, državne instance za njih nemaju sluha jer su samo deklarativno za inovacije i progres, ipak imaju smisla i mogu da imaju svoj život – rekla je ona.
Video